ĐAKOVO (TU) – Prvo predavanje međunarodnoga simpozija na temu “Izgrađivati zrelu osobnost za plodne međuljudske odnose”, koji se 17. i 18. listopada održava na KBF-u u Đakovu, održao je izv. prof. dr. sc. Zbigniew Formella, teolog i pedagog s Papinskog sveučilišta Salezijana, na temu “Biti zreo odgojitelj u odnosu s mladima”.
Biti zreo odgojitelj u odnosu s mladima
Na početku predavanja prof. dr. Formella ističe kako je biti zreo odgojitelj izazov za svakog odgojitelja te preduvjet za ispravno educiranje mladih. Od zrelog kršćanskog odgojitelja traži se kvaliteta života odrasloga, da bude model, da ima poziv odgojitelja (bilo u laičkom ili kršćanskom smislu), profesionalnost, priprema bazirana na razumu te znati u praksu staviti sve navedeno. Nadalje govori o osobnoj zrelosti, te se osvrće na proces sazrijevanja, dajući pritom pregled znanstvenih misli od pojmu i definicijama zrelosti počevši od Eriksona, Bronfenbrennera, M. Jahoda, pa do Allporta i Bubera. Ističe kako se pojam zrelosti odnosi na pojedinačnu osobu i njezine pojedinačne sposobnosti u vlastitom društveno-kulturnom okolišu, naglašavajući kako se radi o fizičkoj, mentalnoj, afektivnoj, socijalnoj, moralnoj, civilnoj, osobnoj, duhovnoj i ostalim vrstama zrelosti.
Navodi kako je zrela osoba ona koja je realizirala svoj poziv, a hod prema zrelosti traje čitavoga života. Kao karakteristike zrele osobnosti predavač navodi sposobnost tolerancije frustracije i neodređenosti stvari i situacija, kontrolu anksioznosti i nesigurnosti, uzvišenje u uspjesima i dezintegraciju u neuspjesima, osjećaj krivnje, procjenu vremena, brigu prema stvarima, sublimaciju, sredstva i ciljeve te samosvijest i svjesnost stvarnosti. Kroz ove karakteristike svaki odgojitelj ima mogućnost napraviti svojevrsni ispit svojih odgojiteljskih sposobnosti. Predavanje je zaključio riječima kako nam nedostaje sretnih voditelja, voditelj koji nije sretan ne odgaja – može zahtijevati, ali ne odgaja za život.
Virtualni svijet kao izazov na putu zrelosti
Drugo predavanje na temu “Virtualni svijet kao izazov na putu zrelosti” održao je dr. sc. Krunoslav Novak, teolog, komunikolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji polazi od činjenice da je važno voditi računa o promjenama koje u osobnom i društvenom životu doživljava današnji čovjek u susretu s razvojem tehnologija komunikacije. Posvješćuje kako i pored predodžbe virtualnog kao nečeg raspršenog i nestalnog virtualni svijet i nije tako nerealan jer se u njemu obavljaju poslovi, zaključuju ugovori, nabavlja roba i čine mnoge radnje koje nisu virtualne. Govoreći o virtualnom svijetu, spominje pojmove kao što su tekuće arhitekture, novi nomadizam te otvoreni trg.
Naglašava se kako odgovorno služenje novim oblicima medija omogućava čovjeku lakšu komunikaciju s drugim ljudima, te da izoliranje od virtualnog svijeta nosi sa sobom posljedice izoliranosti i sve težeg funkcioniranja. U virtualnim ambijentima veći odjek nema onaj koji je vjerodostojniji, nego onaj koji je glasniji i uporniji. U tom smislu svijet medija je prilika za svakoga koja se treba iskoristiti. Govoreći o virtualnim društvenim mrežama predavač ističe Facebook. Osim njegovih pozitivnih efekata ističe opasnost po vlastiti identitet jer se u društvenim mrežama javljaju i virtualni identiteti koji su površni i bljedunjavi, bez duha i kreativnosti. Na kraju predavanja dr. Novak govori o virtualnim komunikacijama kao svojevrsnoj šansi današnjih mladih generacija, kojima se otvaraju vrata za šire spoznaje, koje uz odgovorni pristup mogu biti dobri saveznici na putu zrelosti. To je ujedno i izazov za odgojitelje; ako oni dobro poznaju domete tehnologije, odgojitelji će pronalaziti načine da ih upućuju na kompetentno i odgovorno korištenje istih.
Življenje samoće
“Izazovi i poteškoće u međuljudskim odnosima kod osoba zrele i starije dobi (Življenje samoće)” tema je o kojoj je izlagao red. prof. dr. sc. Mihály Szentmártoni, teolog, psiholog, psihoterapeut s Papinskog sveučilišta Gregoriana. Govoreći o “psihologiji starenja” predavač pojašnjava kako starost nije samo stanje, već razvojni proces prema punini života. Na tom putu razlikuju se određeni stadiji, omeđeni životnom dobi i povezani određenim psihičkim potrebama. Donosi glavne karakteristike četiriju životnih stadija u procesu starenja (kroz svijet 50-godišnjaka, 60-godišnjaka, 70-godišnjaka i 80-godišnjaka), te ističe kako godine nisu jedini čimbenik koji određuje granicu između četiri navedena stadija, nego su tu i neke specifične duhovne i psihičke potrebe starijih ljudi: potreba za ljubavlju, potreba biti koristan, potreba za sigurnom okolinom i za duhovnošću.
Poseban naglasak stavlja na potrebu ljubavi i ljudskog kontakta u svakom životnom razdoblju, kao i na sposobnosti osobe da se suoči sa samoćom. Postoji, naime, osnovna napetost između stagnacije i rasta, između straha i povjerenja. Ljubav, u smislu objekta ljubavi i u smislu voljenosti, pomaže starijim osobama da umanje ovu napetost. Drugo sredstvo koje pomaže u razrješivanju napetosti i teret samoće jest stav zahvalnosti za sva primljena dobra.
Obitelj: Povlašteno mjesto razvijanja zdrave ljudske osobnosti
Sanda Smoljo, teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja, doktorandica pri Papinskom sveučilištu Gregoriana, u svome predavanju iz perspektive razvojne psihologije govorila je o važnosti obiteljskog ambijenta, odgoja i procesa socijalizacije u izgradnji osobnosti, odnosno o obitelji kao zajednici u kojoj se ostvaruju osobe različitih spolova, samonadilazeći pri tome sami sebe te stvarajući jedan novi element koji je plod odnosa ja i ti, a očituje se u mi. Model roditeljskog i obiteljskog odnosa u kojem se izlazi iz „sebičnog ja“ da bi se ostvarilo veće i zajedničko dobro „mi“ za dijete je najvažniji model, jer po njemu se uči otvarati prema drugoj osobi odnosno prema transcendentalnoj stvarnosti.
Predavačica ističe kako se u obitelji razvijaju tri osnovne komponente nužne za razvoj iste: potrebe, stavovi i vrijednosti. Zdrava, integrirana i skladna osobnost u obitelji formira se sustavno i postupno kroz razvijanje, usvajanje i vježbanje spomenutih komponenti. Zdrava obitelj potiče i stimulira identitet svojih članova i ne smatra ih privatnim vlasništvom, a mnogobrojne studije dokazuju da uravnotežena interakcija između djeteta i roditelja, odnosno skrbnika, ima odlučujuću ulogu tijekom cijeloga života. Realna sastavnica obiteljskog života je i konflikt, a zdravlje obiteljske stanice ovisi od sadržaja konflikta, načina na koji se obitelj s konfliktom suočava, odnosno kako konflikte rješava. Obitelj i njezina opstojnost dovode se u pitanje u postmodernom svijetu gdje je snažno naglašen individualistički, a manje zajedničarski element čovjekovog života, a faktori koji učvršćuju stabilnost obitelji su vertikalna i transcendentalna sposobnost samonadilaženja, koje svoj izvor nalaze u Trojedinom Bogu.
Simpozij je nastavljen okruglim stolom u kojemu su predavači prvoga dana odgovarali na pitanja vezana uz svoja predavanja i teme simpozija.
„Formirana savjest – preduvjet zrele ličnosti”
Posljednje predavanje ovoga dana na temu „Formirana savjest – preduvjet zrele ličnosti”, održao je mons. dr. sc. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru. Nazočnima navodi definiciju savjesti pape Pija XII.: “Savjest je kao najintimnija i najskrovitija jezgra čovjeka. Upravo tamo se on povlači sa svojim duhovnim sposobnostima u potpunu osamu. Sam sa sobom, ili još bolje sam s Bogom – čiji glas čuje u savjesti – i sa samim sobom. Upravo tu se odlučuje za dobro ili za zlo. Upravo tu izabire između puta pobjede ili puta poraza. I kad bi htio, čovjek se nje ne bi mogao osloboditi. U njezinoj pratnji, bilo da ga hvali ili osuđuje, on će proći cijelim svojim životnim putovanjem, i … pojaviti se pred sudom Božjim. Savjest je dakle svetište pred čijim se pragom svi moraju zaustaviti, i otac i majka, ako se radi o djetetu”.
Nadbiskup navodi kako je savjest potrebno razvijati, voditi, formirati i učvršćivati, te je to dugo putovanje kojim hoda čovjek, napose čovjek u postmodernom svijetu. Temeljni smisao savjesti jest sposobnost donošenja zrelih osobnih odluka, a osnovni preduvjet je stjecanje moralnog znanja, odnosno traženje i pronalaženje svjetla kako u univerzalnim načelima koja vrijede za svakog čovjeka i svaki stalež, tako i u pojedinačnoj konkretnoj situaciji u kojoj Bog poziva čovjeka da dadne odgovor. Usklađivanje osobne savjest s općim vrijednostima utkanih u odnosu sa živim Bogom znači uvažiti i psihofizičke datosti čovjeka, što znači kako je potrebno uzimati u obzir ljudske datosti čovjeka. Na poseban način u formiranju savjesti bitne su prve godine života kao i mladenačka dob. Postoji više oblika pogrešne savjesti, a mons. Srakić nabraja tri, konkretizirajući ih u pastoralnom vidu, a radi se o savjesti s prigušivačem, uspavanoj savjesti, te apsolutnoj savjesti.
Prvi dan Simpozija završen je projekcijom filma “Nedodirljivi”.
A. Banović / L. Ivković
