ĐAKOVO (TU) – Drugi dan Teološko-pastoralnog seminara za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, četvrtak 16. rujan, održana su tri predavanja i okrugli stol. Izlaganja drugoga dana vezana su uz Biblijsko-teološku razradu bolesti, a okrugli stol bavio se temom Pastoral i (župna) kateheza u vrijeme pandemije.
Bolest i kriza u biblijskoj perspektivi: od prokletstva prema blagoslovu
Izlagač izv.prof.dr.sc. Ivica Čatić započeo je ovo izlaganje objašnjavajući njegov cilj – osvijetliti dinamički aspekt bolesti u Svetom pismu. U tom smislu u prvom dijelu, na veoma sažet način istaknuo je glavne oznake obrade teme bolesti i patnje uzrokovane raznim kriznim situacijama uobičajene u biblijskoj literaturi. U tom panoramskom pregledu u prvi plan je došlo starozavjetno i novozavjetno poimanje uzroka ovih, za čovjeka tegobnih iskustava, te tipični načini njihova tumačenja i eventualno osmišljavanja. Potom, u drugom i većem dijelu, izlagač je pokušao osvijetliti specifičnu, rjeđe isticanu dimenziju patnje i bolesti u kojoj je čovjeku moguće ići od iskustva nevolje preko momenta istine do susreta s Bogom. U je tu svrhu kratko analizirao starozavjetno iskustvo Joba te novozavjetno iskustvo ozdravljenog slijepca u Iv 9.
Ističe kako u ovim najdužim – i stoga iznimno važnim izvještajima – nalazimo zajedničku crtu: bolest i patnja uzrokovana kriznom situacijom nuka nevoljnika na traženje Boga i omogućuje mu novu razinu odnosa s njim. Novo iskustvo Boga toliko je snažno da vodi revalorizaciji patnikova doživljavanja sebe, života i svoje patnje. Tipično za oba slučaja jest da i bolest i ozdravljenje, do kojih će doći, za patnika ostaju u drugom planu. Naglašava da se iz ovih primjera jasno vidi što znači da Sveto pismo temu bolesti i patnje promatra iz ugla vjere. Uslijed tegobnost psihofizičkog iskustva patnja i bolest ne bivaju podcijenjeni, nego smješteni u novi, prošireni i produbljeni odnos s Bogom. Na kraju zaključuje kako se u novoj, većoj blizini s Bogom mijenja sam čovjek i njegovo doživljavanje okoline. Veća otvorenost za iskustvo Boga, pak, otvara put novim mogućnostima njegova zahvaćanja u život i patnju onih koji su pogođeni nevoljom i trpe.
Kršćanski odgovor i duhovna dimenzija borbe protiv (korona) krize i bolesti
Drugo izlaganje održao je izv.prof.dr.sc. Davor Vuković, odmah na početku naglasivši da se približavamo drugoj godini otkako je započela koronakriza, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Koronakriza ne popušta ni danas niti se nazire njezin kraj. Trajno nas prate i druge bolesti koje pogađaju ljude, kao i sve veće vremenske nepogode uzrokovane klimatskim promjenama: poplave, tornada, ekstremne vrućine, požari, potresi itd. Na koronakrizu, ali i općenito na krize, nevolje i bolesti, nude se različiti odgovori. Ističe da su kršćanski odgovor i duhovna dimenzija borbe protiv koronavirusa također su iznimno važni, ali su očekivano, u svijetu, pa i u Hrvatskoj, pali u drugi plan. Ovim izlaganjem želi ukazati kako su osobito Crkva te njezini biskupi i svećenici dužni ponuditi duhovni i pastirski, evanđeoski i vjernički, tj. specifično kršćanski odgovor na pitanje (korona) krize i bolesti.
U tom vidu naglašava i pet važnih duhovnih tema koje se tiču odnosa prema (korona) krizi i bolestima. Prvo, svaka kriza, pa i koronakriza prilika je za obraćenje i novo okretanje živomu Bogu Isusa Krista. Drugo, vjera u Krista je snaga koja razgoni strah od bolesti i virusa. Treće, unatoč krizi i usred krize, biskupi i svećenici, i svi kršćani, pozvani su biti svjedoci Božje ljubavi i milosrđa. Četvrto, nasuprot sve raširenijem kultu tijela i religiji zdravlja pozvani smo još snažnije naviještati jedino i istinsko spasenje u Kristu. Peto, kriza i bolest nam dodatno mogu, u svjetlu vjere, usmjeriti pogled nade prema ponovnom Kristovom dolasku i definitivnoj uspostavi Božjeg Kraljevstva. Pozvani smo žarkom molitvom, svetošću života i djelima ljubavi budno iščekivati i požurivati Kristov dolazak, zaključio je izlagač.
Od mitološkog prema kršćanskom poimanju bolesti: povijesno-kritički pristup
Ako uzmemo u obzir da se bolešću može nazvati svaka promjena normalnog funkcioniranja organizma koja može prouzročiti patnju i sadrži moguću opasnost za preživljavanje, među filozofima i misliocima klasične starine nećemo pronaći velik broj onih koji su iza sebe ostavili traktate o shvaćanju bolesti, započeo je izlaganje prof.dr.sc. Ivan Bodrožić. Spomenuo je tri poimanja medicine u staroj Grčkoj; s jedne strane postoji praktična medicina, naslonjena na empirijske spoznaje i suprotstavljena svakoj teorijskoj ili metodičkoj obradi. S druge strane razvila se u ambijentu ‘fiziologije’ vrsta ‘filozofske’ medicine koja pokušava pronaći dublje poveznice i uzroke bolesti, polazeći od općih spoznaja koje je nudila ‘fiziologija’, te je na temelju njih tumačila ljudsku fiziologiju, anatomiju i patologiju. Pored ovih medicinskih struja u pravom smislu riječi cvjetala je takozvana ‘medicina hramova’ i njezine mnogobrojne inačice kojima je ključ bila magija i praznovjerje. Izlagač naglašava kako je u pozadini ‘medicine hramova’ stajalo magijsko poimanje zdravlja i bolesti, što je ovisilo o izravnom zahvatu božanskog svijeta. Kada se k tome povuče poveznica s mitološkim uvjerenjima zastupljenima u mitu o Eskulapu, kao rezultat se dobije da je prevladalo mitološko-magijsko poimanje bolesti u antičkome svijetu.
Nasuprot tome kršćanstvo je promijenilo mitološku paradigmu u korist vjere u Boga, te je ponudilo drukčiju, kako teološku tako i antropološku viziju o kojoj ovisi i shvaćanje zdravlja i bolesti, kao i drugačija uloga Boga u ljudskom životu kao onoga koji skrbi o tome da otkloni bolest koja je suprotna njegovu božanskom planu s čovjekom. Uporište i središte svega jest Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin, koji će svojim taumaturškim djelovanjem, a napose uskrsnućem, ponuditi i rješenje i lijek protiv svake bolesti, afirmirajući u potpunosti zdravlje koje će svoj temelj i cjelovitost imati u duhovnome zdravlju. Ističe kako kršćanska vjera doprinosi dokidanju i magijskog i mitološkog pristupa zdravlju i bolesti te daje više prostora medicini kao znanosti koja ima svoje mjesto i značenje u životu čovjeka. Potvrda tog procesa i novog shvaćanja Boga i čovjeka bit će vjera u uskrsnuće tijela, a apostoli, mučenici i drugi sveci (na osobit način liječnici sv. Luka i sv. Kuzma i Damjan) potvrdit će i sami da je Bog gospodar zdravlja te da može otkloniti bolest, ali time neće donijeti prijezir prema medicinskoj znanosti kao takvoj.
Nakon prva dva izlaganja održana je diskusija na kojoj su se izlagačima mogla postaviti pitanja, a nakon trećega izlaganja uslijedio je okrugli stol na temu Pastoral i (župna) kateheza u vrijeme pandemije. U okruglom stolu sudjelovali su: izv.prof.dr.sc. Davor Vuković (profesor na KBF-u u Đakovu), dr.sc. Teuta Rezo (predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije), vlč. Ante Šiško mag.theol. (župnik u Vođincima) te Mihael Kelbas, mag.theol. (suradnik Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije).
Priredila: Petra Hrehorović Sivć
