ĐAKOVO (TU) – Drugoga danameđunarodnoga simpozija (subota, 18. listopada) na temu “Izgrađivati zrelu osobnost za plodne međuljudske odnose”, koji se održavao u organizaciji KBF-a u Đakovu, održano je šest predavanja. Na samom početku nazočne je pozdravio dr. sc. Josip Bošnjaković, prenoseći okupljenima pozdrave onih koji su zbog ranije dogovorenih obveza bili spriječeni nazočiti simpoziju, među kojima je i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić, osječki gradonačelnik Ivan Vrkić te predsjednik Hrvatske psihološke komore Hrvoje Gligora.
Predavanje prof. dr. sc. Hansa Zollnera
Prvo predavanje na temu „Poteškoće i devijacije na području afektivno-seksualnog života posvećenih osoba“ održao je prof. dr. sc. Hans Zollner, teolog, psiholog, psihoterapeut, predsjednik Instituta za psihologiju pri Papinskom sveučilištu Gregoriana. Navodi kako je seksualnost Božji dar, treba je cijeniti kao dio osobnog života. Napominje kako je današnji seksualizirani svijet za katolike izazov i prilika da, koliko god je to moguće, žive integriranu seksualnost i time svjedoče da ona nosi puno više zadovoljstva nego seksualnost „bez kočnica“. Takva seksualnost ne može se postići bez kriza, poteškoća, odricanja, ona je odraz evanđeoskog zakona, kaže predavač.
Govoreći o psihoseksualnoj dimenziji čovjeka koja je dio strukture identiteta svakog čovjeka, predavač kazuje kako osoba koja se odluči živjeti čistoću nije aseksualna osoba, nego osoba koja je pozvana živjeti vlastitu seksualnost na prikladan način u odnosu na izbor celibata, te u skladu s tim je pozvana ljubiti vlastiti poziv i ljubiti prema vlastitom pozivu. Drugi dio predavanja predavač je posvetio poteškoćama i devijacijama, gdje ističe kako su znakovi nezrelosti na seksualnom području često znak opće nezrelosti, krhkosti koja se odnosi na sam identitet osobe. Kao konkretne probleme navodi masturbaciju, internetski seks (pornografiju), homoseksualnost i pedofiliju. Na kraju zaključuje kako je pogrešno vjerovanje da afektivno zdrava osoba ne treba osjećati unutarnje napetosti, ili ukoliko ih osjeća da ih pod svaku cijenu treba ukloniti. Naprotiv, napetosti i neizbježne frustracije treba prihvatiti kao priliku za rast.
O komplementarnosti različitih spolova
„Bogatstvo odnosa i mogućnosti suradnje osoba različitih spolova na području pastoralnog života“ tema je o kojoj je govorila Zdenka Pantić, psihologinja, psihoterapeutkinja iz Zagreba. Iz iskustva višegodišnjeg psihoterapeutskog rada te iz prakse bračnog savjetovanja, predavačica ističe kako je radi kvalitetnije i sadržajnije komunikacije korisno poznavanje svijeta drugoga spola. Navodi ključne razlike između muškarca i žene: žene bolje koriste jezik, vještije su u čitanju između redova i bolje procjenjuju stanje i potrebe sugovornika, dok su muškarci neovisniji, manje govore, ali su skloniji akcijama, agresivniji su i racionalniji pri donošenju odluka te manje skloni uvažavanju emocija u donošenju odluka. Također, ističe kako su žene više kolektivistički dok su muški individualistički nastrojeni.
Potrebno je poznavati psihičke razlike među spolovima zbog izbjegavanja velikih nesporazuma, kaže predavačica te, osvrćući se na mogućnosti konstruktivnog djelovanja različitih spolova u pastoralu, navodi 11 glavnih principa timskog rada čija su okosnica međusobno slušanje, uvažavanje, izmjena iskustava, borba protiv predrasuda, iskrenost, otvorenost i međusobno poštivanje. Kao prepreku izdvaja pitanje „mogu li muškarac i žena biti samo prijatelji“ te naglašava pozitivne učinke zajedničkog pastoralnog rada. Navodi moguće poteškoće u suradnji muškarca i žene, a na kraju govori o spolovima koji su jedno drugom pomagači, u mnogočemu komplementarni te u pastoralu mogu biti od velike pomoći, svaki sa svojim osobnostima i vještinama.
O utjecaju egzistencijalnih strahova i ratnih psihotrauma
Izv. prof. dr. sc. Mijo Nikić, teolog, psiholog, s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, izlagao je na temu „Utjecaj egzistencijalnih strahova i ratnih psihotrauma na psihološko zdravlje pojedinca i naroda“. Ne tako davna ratna i poratna stradanja u Hrvatskoj kao i Bosni i Hercegovini ostavila su različite posljedice na čovjeka u našim prostorima te izlagač posvješćuje na koji način takva stradanja utječu na formiranje zrele osobnosti, kao preduvjeta za plodne međuljudske odnose. Govoreći o egzistencijalnim strahovima, spominje strah od smrti, teške neizlječive bolesti, gubitka bliske i voljene osobe, od gubitka posla, od Božjeg suda i vječne propasti te u obzir uzima različite uzorke koji, međusobno povezani, kod pojedinaca mogu dovesti do različitih trauma.
Napose ističe posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), koji u hrvatskom društvu ima duboko značenje, a s kojim se svakodnevno suočavaju mnogi branitelji i njima bliske osobe. Kao plodan terapeutski proces navodi psihoterapiju kao ponovno emocionalno učenje, potom razvijanje pozitivnog odnosa prema životu, opraštajući oslobađati u sebi sile ljubavi, liječenje psihofarmacima te vjerovati jer Bogu ništa nije nemoguće. Zaključuje kako zdrav duh pojedinca pridonosi zdravom društvu. Zdrav duh je onaj duh koji misli pozitivno, pun je optimizma, živi u istini, ne robuje ovisnosti, već je slobodan u svojim mislima i djelima. Kritičan je ali nije paranoidno sumnjičav, čuva svoje dostojanstvo, ali nije narcisoidno zaljubljen u sebe, po svojoj je naravi transcendentan i kao takav se ne miri s činjenicom da će se jednom zauvijek ugasiti, nego je uvjeren da će svoj smiraj naći u transcendenciji… Sve navedeno vrijedi i za duh naroda kao kolektivnog bića te je razvidno kako briga za društvo i za narod počinje brigom za pojedinca, uzimajući u obzir pak cjelovito društvo.
Pozitivna psihologija u formaciji budućih svećenika, redovnika i redovnica
„Što pozitivna psihologija može ponuditi ljudskoj formaciji budućih svećenika, redovnika i redovnica u Katoličkoj Crkvi?“ tema je koju je izložio dr. sc. Piotr Kwiatek, teolog, psiholog, psihoterapeut (Bogoslovija franjevaca manje braće – kapucina, Institut za Franjevačke studije u Krakowu). Na početku iznosi osnovne informacije o biti pozitivne psihologije te navodi njezine karakteristike koje pridonose zdravoj ljudskoj formaciji, a to su otvorena vizija ljudske osobe, sličnost misije i ciljeva u dijalogu između homo positivusa i homo religiosusa te prisutnost duhovnosti.
Četiri su načina kako pozitivna psihologija može doprinijeti formaciji. Prvo, zalaže se (kao i religijska pedagogija) za povećanje kreposti u koje spadaju: mudrost, znanje, hrabrost, humanost, pravednost, umjetnost i transcedentnost. Drugi način obuhvaća područje optimiziranja ljudskog rasta, jer je definicija pozitivne psihologije “proučavanje uvjeta i procesa koji pridonose procvatu i optimalnom funkcioniranju ljudi, grupa i institucija”. Treći način su strategije koje pozitivna psihologija posjeduje u formiranju vođa u izazovnim vremenima, dok je četvrti način pomoći izgradnja pozitivnih formativnih zajednica za svećenike, redovnike i redovnice putem interakcija s vjerskim institucijama i strukturama uključenim u formaciju.
Temperament osoba kao regulator ponašanja
Piotr Tymosiewicz, teolog, psiholog, doktorand pri Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu, imao je predavanje na temu: „Temperament osoba kao regulator ponašanja u bračnoj komunikaciji. Empirijsko istraživanje u biskupiji Sìedlce u Poljskoj.“ Govorio je o svojem istraživanju koje je usmjerio prema laicima, gdje se suočio s bračnim parom i njihovom osobnošću, a time i temperamentom, koji je promatran na znanstven način. On je, kako naglašava, najdublji dio osobnosti koji utječe na ponašanje čovjeka, samim time i na komunikaciju i komunikaciju među supružnicima. Promatrao je utjecaj temperamenta na komunikaciju između muža i žene, oženjenih i vjenčanih u Crkvi, pri čemu se koristio određenim instrumentima kao što je teorija ponašanja temperamenta i upitnik komunikacije u braku.
U tom smislu navodi da se temperament sastoji od šest dimenzija: živahnost, ustrajnost, osjetljivost, emotivna reakcija, trajnost i aktivnost. Sukladno tome govori da je temperament prirodna datost s kojim smo rođeni, koji se može donekle razviti ili mijenjati. Na njemu se temelji cijela osobnost te vjerojatno djeluje na način komunikacije među supružnicima. Na samom kraju navodi da ga je iznenadilo da katolički parovi izražavaju veliku podršku i umiješanost u život njihovih partnera, da ocjenjuju vlastitu komunikaciju na pozitivan način, štoviše ocjenju svog bračnog partnera da je bolji od njega u toj bračnoj komunikaciji.
Tijekom drugoga dana Simpozija održan je i okrugli stol u kojemu su predavači (H. Zollner, M. Nikić, Z. Pantić, P. Kwiatek, P. Tymosiewicz) odgovarali na pitanja nazočnih na simpoziju.
Humor i svetost
Zadnje predavanje Simpozija posvećeno je vezi humora i svetosti, a prigodno predavanje održao je mr. sc. Marijo Buljević s KBF-a u Splitu. Ističe humor kao bitan sastavni dio mentalnog zdravlja čovjeka i zdravlja čovjekove osobnosti. Prema njemu, humor se može definirati kao stav koji na sebi svojstven način upućuje na određenu sposobnost distanciranja, tj. sposobnost osobe da napravi odmak od svijeta, događaja, stvari, ostali ljudi, te na kraju krajeva i samoga sebe. Humor promatra u kontekstu kršćanskog stava unutarnje slobode, gdje humor obogaćuje čovjekov pristup stvarnosti, u isto vrijeme uvažavajući realnost života, no ne poistovjećujući se s njom. Življenjem kršćanskih kreposti nade, vjere i ljubavi, čovjeku biva moguće ostvarivati stav humora. Napose ističe krepost poniznosti, povezujući je s unutarnjom slobodom i humorom, kao karakteristikama koje kršćanima pomažu u življenju svetosti.
Završetak simpozija
Na kraju simpozija prigodnu riječ uime organizatora uputio je dr. sc. Josip Bošnjaković, zahvalivši bivšem i sadašnjem vodstvu KBF-a na povjerenju, kao i svima zaslužnima za uspješno organiziranje ovog događaja. “Dotakli smo različita pitanja koja će, vjerujem, pomoći u daljnjem vedrom, hrabrom i otvorenom suočavanju s pitanjima s kojima se nije uvijek lako suočiti. Drago mi je što su se studenti mogli iz prve ruke suočiti sa ovim temama, vidjeti i uživo poslušati profesore čije radove čitaju i koje često spominju. Ovaj simpozij je ohrabrenje da i dalje zajedno djelujemo u izgradnji onoga što je pozitivno i prihvaćanju onog što je nepromjenjivo”, rekao je dr. Bošnjaković.
Uime dekana đakovačkog KBF-a, zaključnu je riječ uputio doc. dr. sc. Šimo Šokčević, prodekan za znanost i međufakultetsku suradnju, ističući kako je od Platona naovamo simpozij slavlje, gozba koja inherentno uključuje participaciju ljudi duha. „Nema istinske gozbe ako na njoj duh ne odnese primat. Usudili bi se reći da je svaka autentična gozba zapravo obilje koje nema štetne posljedice za uzvanike. Dapače, ona pruža mogućnost ljudima da se uzdignu do maksimuma svojih sposobnosti kroz razgovor, koji je usmjeren 
prema istinitoj spoznaji, na tragu Aristotelovih riječi, da svi ljudi teže znanju, a predmet te težnje je istina. S pravom se kaže da je osoba dosegla zrelu dob samo onda kada, prema svojim snagama, može razlikovati istinu od laži, stvarajući tako vlastiti sud o pravoj istini stvari. To je nužan uvjet da svatko bude on sam i da sazrijeva kako to i dolikuje odrasloj i mudroj osobi, sposobnoj za kvalitetne međuljudske odnose. U tome se krije, kako naglašava Ivan Pavao II., ‘razlog tolikih istraživanja, osobito u području znanosti koje su zadnjih stoljeća postigle tolike rezultate da su išle na ruku stvarnom napretku cijeloga čovječanstva’“, rekao je prodekan Šokčević.
Izrazio je uvjerenje da se i na ovoj gozbi duha ponudilo ono najvrjednije čime su domaćini i uzvanici raspolagali te zahvalio svima zaslužnima, napose dr. sc. Josipu Bošnjakoviću, „bez čijeg zalaganja ovaj simpozij u ovoj formi ne bi bilo moguće organizirati“.
Moderatori programa bili su dr. sc. Zdenko Ilić i doc. dr. sc. Davor Vuković, predavanja na talijanskom jeziku konsekutivno su prevodili dr. sc. Zdenko Ilić i mr. sc. Boris Vidović, a tijekom simpozija izvedeno je nekoliko glazbenih točaka, gdje su nastupili zbor „Ruah“, Zbor bogoslova te vlč. Mario Brkić.
A. Banović / L. Ivković
