ZAGREB (TU) – Nakon položenih ispita i izrade licencijatskoga (magistarskog) rada, preč. Josip Filipović, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije obranio je u ponedjeljak, 20. rujna 2021. licencijatski rad (magisterij) pod naslovom »Bogoslužje Velikog petka Muke Gospodnje« na odsjeku za Licencijatski i doktorski studij teologije (poslijediplomski sveučilišni studij) pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, modul Suvremeni pastoralni izazovi između teorije i prakse.
Licencijatski rad, koji predstavlja etapu u oblikovanju doktorske disertacije, izradio je pod mentorskim vodstvom izv. prof. dr. sc. Zvonka Pažina, profesora liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Ispitno povjerenstvo sačinjavali su prof. dr. sc. Ante Crnčević, predsjednik; izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin, mentor-vanjski član i prof. dr. sc. Petar Bašić, član. Obranom rada, koji je komisija ocijenila ocjenom summa cum laude, preč. Filipović stekao je na kanonskom području akademski stupanj licenca teologije. Posebnost i doprinos ovoga rada teološkoj misli na hrvatskom govornom području jest u tome što se na temelju drevnih liturgijskih vrela po prvi puta na hrvatskom jeziku sustavno teološko-liturgijski analiziraju obredi Muke Gospodnje, kao i u tome što autor ta drevna vrela predstavlja široj javnosti u dodatku licencijatskoga rada u latinskome originalu.
Rad je strukturiran u pet cjelina. Prvi dio posvećen je teološko-liturgijskoj i povijesno-kronološkoj analizi slavljenja otajstava Muke Gospodnje od samih početaka Crkve pa sve do Tridentskoga sabora (1545. – 1563.). Prvo poglavlje predstavlja kako je prva Crkva svetkovala Kristov pashalni misterij do 3. st., a potom i kako se razvijalo slavljenje Svetoga trodnevlja pod osobitim utjecajem jeruzalemske liturgije. Prvi dio predstavlja i strukturu rimskoga bogoslužja Velikoga petka kako ju donose najstariji izvori (Ordines, Gelazijev sakramentar, Rimsko-germanski pontifikal, Rimski pontifikal XII. stoljeća, Pontifikal Rimske kurije XIII. stoljeća, Pontifikal Vilima Duranda te Missale secundum consuetudinem Romanae curie). Poseban dio govori o papinskoj liturgiji Velikoga petka u Rimu te o dramatizaciji obreda koja se javila na području Španjolske i Galije.
Druga cjelina ovoga rada predstavlja strukturu i karakteristike obreda Velikog petka prema Misalu Pija V. (1570.), koji se u rimskoj liturgijskoj tradiciji slavio oko 500 godina prema ovom misalu. Obred Velikog petka nakon reforme rimskoga prvosvećenika Pija XII. (1955.) tema je trećeg dijela licencijatskoga rada koji donosi i komentira liturgijske molitve s njihovim izvorima, strukturu i izvor čitanja u Službi riječi, strukturu i sadržaj Sveopće molitve i druge ceremonijalne upute, osobito s obzirom na otkrivanje i klanjanje križu te na obred pričesti.
Četvrto poglavlje govori o Obredima Muke Gospodnje kako ih Crkva službeno slavi danas, nakon reforme Drugoga vatikanskoga sabora (1962. – 1965.). Slijedeći rubrike i liturgijske molitve Rimskoga misala prikazuje se struktura i sadržaj obreda Velikoga petka te liturgijsko-teološka analiza molitava, egzegeza biblijskih čitanja, prikaz Sveopće molitve, a dio poglavlja posvećen je klanjanju križu u dva oblika, o tzv. prijekorima te o obredu pričesti.
U petom, posljednjem poglavlju, koje nosi naslov »Posebna pitanja« rad donosi pregled o varijacijama Sveopće molitve kroz povijest, o svetoj pričesti u obredima Velikoga petka kroz povijest, o pobožnosti Križnoga puta te o »Isusovom grobu«.
Josip Filipović rođen je 4. rujna 1979. u Vinkovcima, od oca Mije i majke Kate r. Misir. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Županji. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 2004. godine. Nakon formacije u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, za svećenika je zaređen na Petrovo 2005. Službu župnog vikara vršio je u Donjem Miholjcu i Osijeku, gdje je radio i kao vjeroučitelj u srednjim školama. Službu župnika vršio je u Podcrkavlju i Slavonskom Brodu, a od 2014. godine je na službi župnika u Bošnjacima te dekan Županjskog dekanata. Od 2009. do 2015. godine bio je nadbiskupijski povjerenik za liturgijski pastoral pri Nadbiskupijskom pastoralnom centru u Đakovu, u sklopu kojeg je organizirao razne formativne susrete i seminare za liturgijske skupine i službe u župnim zajednicama. Jedno je vrijeme bio član i Nadbiskupijskog povjerenstva za ministrante te Nadbiskupijskog povjerenstva za duhovna zvanja. Član je Uredništva Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u kojem već godinama aktivno sudjeluje svojim prilozima u rubrici Liturgijska građa. Poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je 2009. godine – tada Specijalizacija iz pastoralne teologije, katehetike i liturgike. Tiskovni ured
