BOŠNJACI (TU) – Mons. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki, posvetio je u subotu, 5. rujna 2020. novi oltar i obnovljenu župnu crkvu sv. Martina, biskupa u Bošnjacima. Na svečanom misnom slavlju, na kojem je sudjelovalo oko 1000 vjernika, koncelebrirali su mons. Marin Srakić, nadbiskup u miru, preč. Josip Filipović, domaći župnik i dekan Županjskog dekanata te još dvadesetak svećenika.
Euharistijskom su slavlju kao predstavnici civilne vlasti i političkog života nazočili ministrica poljoprivrede Marija Vučković, načelnik Općine Bošnjaci Andrija Juzbašić, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić, predsjednica Gradskog vijeća Grada Županje Nada Galović i gradonačelnik Grada Otoka Josip Šarić.
Bošnjačka župna crkva posvećena nakon 226 godina
Prigodni pozdravni govor na početku misnog slavlja održao je župljanin Antun Lešić. Pozdravljajući nadbiskupa Hranića, kao i sve ostale župljane i goste, istaknuo je kako je bošnjačka župna crkva – izgrađena uz Božju pomoć na čast sv. Martina biskupa i ispovjednika te uz prinose ondašnjih župljana, graničarske i crkvene vlasti – dugih 226 godina čekala dan svojega posvećenja. „Ova crkva, u kojoj se preko dva stoljeća okuplja pobožni svijet bošnjačke župe, mjesto je gdje se puk hranio Božjom riječi preko desetaka bošnjačkih župnika. Župljanin Lešić govor je zaključio riječima kako je crkva nakon višegodišnje obnove zauzimanjem župljana, suradnika, darovatelja, dobrotvora i institucija sada dostojna svojega posvećenja.
Misa posvete crkve i novog oltara
Liturgija posvete obnovljene crkve i novoga oltara započela je uvodnim obredima. Nakon blagoslova vode, nadbiskup Hranić poškropio je njom okupljani narod, oltar i stijene crkve. Potom je uslijedio drugi dio svečanog euharistijskog slavlja (Bogoslužje riječi). Nakon što je vlč. Nino Perica navijestio evanđelje, nadbiskup Hranić izrekao je prigodnu homiliju.
Tumačeći evanđeoski 
ulomak o Isusovu pitanju učenicima Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?, odnosno o mišljenju ljudi o Isusu Kristu i o uvjerenju njegovih učenika, nadbiskup Hranić istaknuo je kako tom zgodom završava prvi dio Isusova javnog djelovanja: „Dotada se Isus obraćao masama, no mnoštvo je podlijegalo krivim mesijanskim očekivanjima. Htjeli su političkog osloboditelja od rimske vojničke okupacije, nahranitelja zemaljskim kruhom, izlječitelja od bolesti, čudotvorca koji rješava sve probleme. No, Isus im želi objaviti otajstvo nebeskoga Oca i njegove ljubavi te uzvišenost i veličinu ljudskog života i poziva. Današnjim dijalogom s učenicima Isus započinje drugu etapu svoga javnoga djelovanja u kojoj se posvećuje dubljoj formaciji svojih učenika. Njih želi suočiti sa sobom, sa svojom osobom, sa svojim identitetom i poslanjem. I želi da oni osobno zauzmu svoj stav prema njemu.“
Mons. Hranić naglasio je kako se ta ista potreba provjere stava prema Isusu i prema njegovu identitetu osjećala na različite načine i kroz čitavu povijest Crkve: „Svoj stav o Isusu izricali su Vaši djedovi i bake kad su nakon oslobođenja Slavonije od Turaka gradili prvu pa 1754. drugu drvenu crkvu; kad su 1792. započinjali s tadašnjim župnikom dr. Franjom Kulundžićem graditi ovu crkvu i kad su je 1794. blagoslovio vinkovački župnik i vicearhiđakon Ivan Sertić; kad su za nju nabavljali vrijedan inventar čijoj se ljepoti, sada nakon restauracije, divimo i mi danas. (…) Svoj stav o Isusu ispovjedili su Vaši pređi kad im je potres 1897. godine do te mjere oštetio ovu crkvu da su je morali privremeno zatvoriti te kad su, uz mukotrpnu izgradnju i obnovu svojih kuća, pristupili obnovi razrušene i stezanju popucalih zidova svoje crkve; te kad su pristupili skupljanju novčanih sredstva za gradnju nove crkve i kad im je zbog propasti Austrougarske monarhije u dva navrata propao sav novac u banci.“
U nastavku homilije, nadbiskup Hranić rekao je kako Isus Krist i danas upućuje svoje pitanje A vi, što vi kažete tko sam ja? svima onima koji su se okupili na ovom slavlju. „S tim pitanjem Isus danas dolazi pred svakoga od nas. Tko sam ja za Tebe? Koliko Ti ja značim? (…) I ova upravo završena obnova crkve je Vaš odgovor Isusu na njegovo pitanje. Ova crkvena zgrada i trošenje novca u njezinu obnovu imaju smisla samo po našem osobnom vjerničkom odgovoru Isusu na njegovo pitanje nama.“
Homiliju je zaključio ovim riječima: „Ipak, bez vjere trošenje novca na uređenje crkvene zgrade je uvreda i izraz teške ravnodušnosti prema sirotinji, prema onima koji jedva spajaju kraj s krajem, koji su zajedno s nama udovi otajstvenoga tijela Kristova. No, po vjeri u spasenjsku snagu muke, smrti i uskrsnuća Kristova, svi mi krštenici prepoznajemo se jednim tijelom, jednom građevinom; jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom, koja je otajstveno tijelo Kristovo, a mi mnogi udovi njegova tijela, koji jedni drugima pripadamo i jedni druge trebamo. U vjeri se njega koji je Glava Crkve prepoznajemo se živim kamenjem ugrađenim u isti Hram Isusa Krista te poput njega, snagom njegove riječi i primjera ljubimo sve ljude na ovome svijetu. Zato trebamo ovu crkvenu građevinu. U njoj se mi kao ljudi obnavljamo i preporađamo. Njezinom obnovom mi obnavljamo, snažimo i produbljujemo svoj kršćanski identitet, svoju pripadnost Kristovu otajstvenom tijelu; otvaramo svoje srce i ispovijedamo da trebamo Krista Gospodina i njegovu riječ, da ne možemo biti kvasac i nosiva snaga humane preobrazbe ovoga svijeta bez snage koja nam od njega dolazi i bez njegove uskrsne preobrazbe, bez hrane s njegova euharistijskoga stola.“
Nakon Ispovijesti vjere, uslijedio je središnji dio posvete crkve i pomazanja oltara. Najprije su otpjevane Litanije svih svetih, a potom je župljanin Dominik Hudolin pročitao Povelju posvete crkve i oltara, koju je nadbiskup Hranić, zajedno s moćima sv. Leopolda Bogdana Mandića, pohranio u novi oltar župne crkve.
Zatim je nadbiskup
Hranić molio posvetnu molitvu te je krizmenim uljem, koje je izlio na sredinu oltara i na njegova četiri ugla, pomazao ploču novoga oltara i stijene crkve (dvanaest križeva prikladno raspoređenih po crkvi). Nakon obreda pomazanja stavio je na oltar pet žarišta za paljenje tamjana te je pokadio oltar, a župnik Filipović pokadio je narod i stijene crkve. Na kraju je očišćena oltarna ploča te je rasvijetljena crkva i svijeće na novom oltaru upaljenom svijećom koju je nadbiskup Hranić predao župljaninu Franji Kneževiću.
Poslije ovih obreda uslijedila je euharistijska služba. U prigodnoj prikaznoj procesiji sudjelovali su članovi KUD-a Branimir koji su, uz darove za misnu žrtvu, prinijeli i druge znakovite darove: grudu zemlje i tkanicu, oborak s pšenicom, časoslov i krunicu, knjigu Izjave i odluke Druge biskupijske sinode te dio stare žbuke sa župne crkve. Nakon prikazne procesije nadbiskup i svi svećenici iskazali su počast novoposvećenom oltaru poljupcem, a sveta misa je nastavljena kao i obično.
Na obredu posvete crkve i oltara asistirali su ministranti bošnjačke župe, pod ravnanjem ceremonijara vlč. Drage Markovića, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu. Pjevao je župni zbor pod ravnanjem s. Serafine Funarić te uz orguljsku pratnju bogoslova Brune Diklića, kao i župni zbor mladih pod vodstvom Kristine Miličić.
Za ovu prigodu izrađene su i prigodne misnice s motivom župne crkve na poleđini, rađene zlatnim otiskom.
Crkvu ne čine samo zidovi, nego ljudi – živa zajednica
Na kraju misnoga slavlja, nakon otpjevanog himna Tebe Boga hvalimo, okupljenim se vjernicima zahvalnim govorom obratio domaći župnik preč. Josip Filipović: „Prije 226 godina naši su preci podigli ovaj hram Božji kao mjesto Božjega zajedništva sa svojim narodom. Već više od dva stoljeća ovo je mjesto molitve i vapaja Bogu, mnogih uslišanih molitava i zavjeta, mnogih jecaja i suza, ali i radosti i slavlja, nalaženja mira i utjehe. Preživjela je ova crkva tri ratna vihora, mnoge nedaće i poteškoće, oštećenja i obnove. Uvijek je bila i ostat će mjestom susreta malena i grešna čovjeka s velikim Bogom ljubavi i dobrote. (…) I danas ponosno stoji usred sela, obnovljena, šireći svoje ruke i otvarajući svoja vrata svakom čovjeku u potrebi, jer ovdje nema manjih i većih, važnijih i nebitnih… svi smo pred Bogom jednaki i Njemu jednako važni i ljubljeni.“
Ističući kako Crkvu ne čine samo zidovi, nego ljudi – živa zajednica, župnik Filipović je rekao: „Upravo su vjernici bogatstvo ove župe. Bogatstvo u svojoj različitosti, a opet jednaki u onome što nas povezuje u Kristu, našem Spasitelju. A upravo to zajedništvo i ljubav ovih ljudi koji se danas raduju ovom velikom danu najvrijednije je u ovoj crkvi, u ovoj župi.“
Preč. Filipović nastavio je govor zahvalom: „Izričem svoju iskrenu zahvalu svima onima znanim i neznanim župljanima na njihovu daru i odricanju kako bismo našu crkvu ovako lijepo obnovili. Hvala za svaku riječ podrške, suradnju i tihu molitvu koja mi je kao župniku uvijek bila snaga. Hvala što ste zajedno sa mnom dijelili radost i najmanjeg zahvata na obnovi ove crkve, osjećali i one bremenite trenutke kojih nismo bili lišeni kroz ovih pet godina obnove.“ U tom duhu osobito je zahvalio Općini Bošnjaci, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, Ministarstvu regionalnog razvoja, Ministarstvu kulture, Županiji Vukovarsko srijemskoj, Gradu Županji i Otoku te mnogim drugim institucijama i tvrtkama. Uz to, župnik je zahvalio i svim župljanima, članovima Župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća, zborašima, ministrantima, mladima, čitačima, časnim sestrama, KUD-u Branimir i DVD-u Bošnjaci na uloženom trudu u pripremi ovoga slavlja.
„Ovdje smo – za vas“
Nakon što je župnik Filipović gostima uručio prigodne poklone, župljanin Antun Lešić održao je kratak govor u kojem je zahvalio župniku Filipoviću na trudu i angažmanu oko obnove crkve i njezine posvete: „Nemojte pomisliti kako smo sada gotovi i kako su naši zadaci i poslovi završeni. Tek nam je sada potrebna ona važnija, duhovna obnova, za koju vam se iskreno, kao našem pastiru, obraćamo. Posao na Božjoj njivi nikada ne prestaje. Znajte da smo ovdje – ovdje smo – za vas, kao što smo bili i kao što ćemo biti za sve naše župnike.“ Euharistijsko slavlje zaključeno je nadbiskupovim riječima zahvale, predajom zlatne plakete Đakovačko-osječke nadbiskupije župniku Filipoviću i pjevanjem himne Lijepa naša.
Duhovna priprava za dan posvete župne crkve
Od srijede, 2. rujna do petka, 4. rujna u župnoj crkvi u Bošnjacima održana je prigodna trodnevna duhovna priprava za dan posvete obnovljene župne crkve. Trodnevnicu je predvodio vlč. mr. Marijan Pavelić, povjerenik za duhovna zvanja Požeške biskupije. Prvi dan trodnevnice bio je u znaku molitve za zdravlje i ozdravljenje duše i tijela po zagovoru sv. Leopolda Bogdana Mandića. Vjernici su tijekom dana imali priliku za sakrament pomirenja, a u večernjim satima prije svete mise izložene su svečeve relikvije na čašćenje.
Drugi dan trodnevnice posebno se molilo za obitelji. Nakon kateheze za bračne parove pod nazivom Tri kreposti dobrog vjernika: strpljivost, opomena i jakost i svete mise, održana je promocija fotomonografije obnove župne crkve Bogu na slavu, vjernima na radost koju je priredio domaći župnik preč. Josip Filipović.
Posljednji dan trodnevne priprave bio je dan posvete župe Presvetom Srcu Isusovu i dan molitve za duhovna zvanja i mlade. Vlč. Pavelić najprije je održao katehezu za mlade Ljubav je odluka, a potom je uslijedila pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, sveta misa i euharistijsko klanjanje za duhovna zvanja.
O obnovi župne crkve sv. Martina
 |
 |
Radovi na obijanju žbuke s vanjske i unutrašnje strane dotrajale župne crkve sv. Martina u Bošnjacima, nakon opsežnih priprema, započeli su u lipnju 2015. Ti su radovi izvedeni uz pomoć župljana. Radilo se u dvije smjene, a u jednoj je smjeni ponekad bilo više od 60 župljana. U veljači 2017., nakon dužeg procesa isušivanja vlažnih zidova crkve, započeli su radovi u unutrašnjosti crkve te sanacija svih pukotina, kao i crkvenoga kora. U travnju 2017. nabavljene su nove hrastove klupe i klecala, a u svibnju iste godine započeli su radovi na oslikavanju unutrašnjosti crkve. U međuvremenu je i restauriran glavni oltar zajedno s oltarnom slikom. Restauracijom glavnoga oltara vraćen je uklonjeni donji dio te je rekonstruirano svetohranište prema fotografijama iz 60-ih godina prošloga stoljeća. Također su rekonstruirani bočni oltari, uklonjeni 1989., prema dostupnim fotografijama iz prošloga stoljeća. U jesen 2018. započeli su radovi na žbukanju vanjskih zidova crkve, a početkom 2019. radovi su bojanjem crkve privedeni kraju. U obnovu crkve uključene su i nove električne instalacije, sva rasvjeta u crkvi te grijanje na električnu energiju na bazi ventilokonvektora. Obnovljene su i postaje križnoga puta, kao i bočna crkvena i sakristijska vrata. Idejno rješenje i nacrt nove ispovjedaonice, oltara i ambona prilagođenih interijeru crkve izradio je vlč. dr. Tomislav Ćurić, župnik u Slavonskom Brodu. Stari prozori zamijenjeni su vitrajima rađenim u tiffany tehnici i umetnutima u izo staklo. Svi vitraji darovi su župljana i žitelja sela. Radovi su završeni u ljeto 2019., kada je popločenjem uređen crkveni okoliš. Bruno Diklić
