GORNJA VRBA (TU) – Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić posvetio je u nedjelju 28. rujna temeljito obnovljenu i uvelike proširenu filijalnu crkvu sv. Nikole biskupa u Gornjoj Vrbi – župa Ruščica kod Slavonskog Broda, i u oltar ugradio moći sv. Leopolda Mandića. Uz nadbiskupa su koncelebrirali domaći župnik Antun Farkaš, Branko Vincetić, Željko Zuanović i nadbiskupov tajnik Mario Brkić, posluživao je trajni đakon Ivan Tutiš, a caremonijar je bio mons. Luka Strgar.
Pod geslom „Staro uminu, novo, gle, nasta!“, bio je to događaj koji će ostati zapamćen kao doista najveličanstveniji u povijesti Gornje Vrbe. Vrbska ljepotica bila je toga dana pretijesna da primi gotovo dvije tisuće vjernika, kako iz te župe tako i iz okolnih mjesta, te su mnogi misu pratili na uređenom prostoru ispred crkve.
Ne skrivajući svoju radost, kako zbog prelijepe crkve, a još više zbog žive Crkve – vjernika, nadbiskup Hranić u propovijedi je 
naglasio da je sve to plod njihove vjere u Boga i pokazatelj snage žive vjere koja ih pokreće. Osvrćući se na Evanđelje toga dana, u kojemu Isus postavlja pitanje tko je od dvojice braće ispunio volju očevu, nadbiskup je pojasnio kako nam Isus poručuje da smo svi sinovi dobrog nebeskog Oca i međusobno braća, te nam zato Gospodin svakome iskazuje povjerenje i poziva na suradnju. „Tom sviješću prožimajmo naše međusobne odnose i gradimo zajedničku budućnost“, poručio je nadbiskup Hranić.
Okupljenim vjernicima pojasnio je bit posvete crkve: „I dok krsnom, blagoslovljenom vodom škropimo, te krizmanim uljem mažemo zidove i oltar ove crkve, dok na oltaru izgara i prema nebu se kao znak našeg prinošenja Bogu diže kad tamjana, posvjestimo si činjenicu da je tom istom krsnom vodom i tim istim krizmanim uljem bio okupan i preporođen te pomazan i posvećen svatko od nas. Mi smo najprije Crkva, i to pisana velikim slovom, mi smo posvećeni i pomazani sinovi, i po nama, po našem okupljanju u ovoj zgradi, ona dobiva svoje ime – „crkva“ pisana malim početnim slovom.“ Pohvalio je Vrbljane što su okitili svoje kuće onim najljepšim i tako pokazali da su njihove obitelji Crkva u malom. Na kraju im je poručio da zidovi te crkve imaju smisla ako ih oni budu ispunjavali, hranili se Riječju Božjom i posvećivali sakramentima.
„U ovoj župnoj zajednici našao sam među vama velike prijatelje i zato danas imamo ne samo ovu lijepu obnovljenu crkvu od kamena, nego i živu Crkvu. Ona je slika našeg zajedništva i vjere“, rekao je u pozdravnoj riječi domaći župnik Farkaš, zahvalivši svima koji su svojim prilozima i molitvom pomogli u obnovi crkve. Slavlje je nakon mise, koje je pjesmom uveličao domaći zbog mladih, nastavljeno u lijepo uređenom Mjesnom domu uz agape, gdje je župnik Farkaš istaknutim donatorima i ostalim vjernicima dodijelio posebna priznanja. Bili su tu i predstavnici vlasti, gradonačelnik Mirko Duspara, sadašnji načelnik Općine Ivan Vuleta i bivši načelnik Niko Pavić, načelnici Općine Klakar i Oprisavci te predstavnica prijatelja donatora iz Zagreba Marija Šola.
Župnik Farkaš posebno je zahvalio Nadbiskupiji đakovačko-osječkoj koja je također bila donator i velika podrška u izgradnji crkve. Za trinaest godina nadbiskupske službe i župljani su darivali mons. Hranića. U znak zahvalnosti za sve što je na duhovnom i materijalnom polju učinio kroz osam godina u župi, župniku Farkašu nadbiskup je dodijelio medalju Nadbiskupije.
Na misi zahvalnici u ponedjeljak 29. rujna, župnik Farkaš svojim je župljanima iskazao posebnu zahvalnost uz prigodan dar. Zahvalio im je što su u velikom broju sudjelovali na trodnevnoj duhovnoj obnovi koju su predvodili: prvoga dana Miro Tomas, duhovnik Pokreta božanskog milosrđa, drugoga dana Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, a trećega dana Ivica Tušek, župnik u Lipovcu. Igrokazima „Gora blaženstva“ i „Bogataš i Lazar“ trodnevnicu su obogatili i članovi dramske skupine Zajednice karmelskih laika Božanskog Srca Isusova iz Slavonskog Broda.
Prva kapela sagrađena je u Gornjoj Vrbi davne 1758. godine od drveta. Godine 1860. sagrađena je zidana kapela, koja je poslije nadograđivana. Kako je poslije Domovinskog rata veliki broj izbjeglih iz Bosanske Posavine naselio Gornju Vrbu, crkva je postala pretijesna da primi sve vjernike te je po dolasku za župnika 2007. župnik Farkaš započeo veliki građevinski zahvat i ove je godine dovršena temeljita obnova i veliko proširenje crkve.
Da se ne zaboravi povijest jednog bogatog vremena ostavljen je i obnovljen stari dio crkve, dok je novi dio krenuo od temelja te su zidovi, stupovi i krovište potpuno novi. Novi dio ima tri lađe, centralnu i dvije bočne. Crkva je produžena 23 metra, proširena 6 metara te povišena za 5,80 metra, tako da je njezina sadašnja dužina 33 metra, širina 14 metra, dok je visina stropa 11 metara. Stavljen je novi kameni pod, u kamenu je povišeno svetište za tri stepenice, novi je kameni oltar i 
ambon, veliki sedes i osam pokrajnjih sjedala za svećenike i ministrante.
Svetište krasi veliki križ vitraj visine 5 i širine 3,80 metara, umjetničko djelo Juraja Žaje, akademskog slikara i kipara iz Zagreba. Novo je svetohranište obloženo drvorezom od maslinova drveta te nova sakristija i 64 nove klupe od hrastovine. Radi proporcije za šest je metara podignut i toranj crkve koji je sada visine 24 metra, a na kojem su postavljena četiri električna sata. Od temelja do krovišta radove je izvodila domaća građevinska tvrtka „Vrba“ d.o.o. s kooperantima, a završne radove izvele su druge građevinske tvrtke. Pored crkve napravljena je i nova ‘Gospina spilja’. Brankica Lukačević
