Ponoćka u osječkoj konkatedrali

ĐAKOVO (TU) – Misa ponoćka i ove je godine okupila mnoštvo Osječana i vjernika iz okolice koji su 24. prosinca ispunili konkatedralu sv. Petra i Pavla u Osijeku. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić.

U koncelebraciji je bio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić, domaći župnik i dekan mons. Adam Bernatović, svećenik u miru Vladimir Mikrut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Dario Hrga, pastoralni suradnik vlč. Matej Glavica te župni vikar Stjepan Matezović. Misnom slavlju nazočio je i župan osječko-baranjski Vladimir Šišljagić te gradonačelnik grada Osijeka, Ivica Vrkić i njihovi suradnici. Svečano liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

Nadbiskup Srakić homiliju je započeo pričom iz Pariza o djedu, unuci Simoni i jaslicama. Šestogodišnja Simona poželjela je da joj djed za Božić kupi jaslice. Iako nevoljko, djed je jaslice kupio, ali njegov izbor jaslica nije bio jednak biblijskoj priči. Stoga su po želji unuke, umjesto deve ipak kupili vola i magarca jer bez njih bi se Isus smrznuo, a nabavili su i slamu. Kada je Simona bila zadovoljna jaslicama, svoj prvu molitvu pred djetetom Isusom izrekla je za svoga djeda. A djed, dijete svoga vremena – agnostik, ateist, po prvi puta u životu zapitao se – što ako se iza ove biblijske slike ipak nešto krije, što ako je to istina, ako je mali Isus uistinu nešto drugo nego ostala djeca i ako je u pravu kršćanska predaja?

Pitajući što znače naše čestitke za Božić te podsjećajući da božićnim slavljem i božićnim jaslicama ispovijedamo istu vjeru koji su ispovijedali koncilski oci i biskupi na crkvenim saborima te naši pradjedovi tijekom svoje slavne, ali krvave povijesti, nadbiskup Marin je rekao: „Temeljna radost, temeljno veselje je On sam. Bog, Sin Božji stupio je na zemlju, postao čovjekom. Otada je sasvim nešto drugo biti čovjek. Otada se povijest Boga piše na zemlji, ali se i povijest čovjeka piše na nebu.“

Naglašavajući da Isus nije samo priča, da je došao da promijeni čovjeka – da promijeni njegovo shvaćanje o sili, vlasti, moći, pravdi, ali se čovjek još uvijek otima za silu, mons. Srakić je podsjetio: Ako ne budete kao djeca nećete ući u Kraljevstvo Nebesko. „No, to ne znači skrstiti ruke. Dijete koje je Marija rodila raslo je u dobi i milosti. Milost Božja bila je s njime. I mi, ako prihvatimo Krista Gospodina, ako prihvatim Božić, moramo rasti, ne ostati djetinjasti. Tko prestane rasti postane djetinjast u svim područjima, bilo to crkvenim ili građanskim.“ Svoju homiliju nadbiskup je zaključio čestitkom: „Sretan vam bio Božić! Božić jedne Simone, a onima drugima Božić djeda koji je stao pred jaslice i počeo razmišljati – „Možda ipak…“.

Čestitku nadbiskupu Marinu uime župljana i svih Osječana uputio je župnik Bernatović. Potom je nadbiskup izrekao posebnu čestitku onima koji su tijekom protekle godine morali napustiti Hrvatsku kako bi preživjeli. „Lako je reći Vratite se, a na što?!“ pitao je želeći da se slušanjem poruke Božića pronađe to što bi riješilo duhovne i materijalne, osobne i obiteljske probleme onih koji su iselili.

M. Kuveždanin