ĐAKOVO (TU) – „Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan. Bog je postao čovjekom. Rođenjem u Betlehemskoj štali potvrdio je svetost ljudskog života, nepovredivost dostojanstva i prava svake ljudske osobe. Pokrio je svojom milosrdnom ljubavlju našu golotinju, ranjenost grijehom i zlom te nam je svima otvorio put k nebeskom Ocu. Neka zato naša srca obuzme božićna radost“, pozvao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predvodeći svečanu misu ponoćku u đakovačkoj katedrali. Slavlje je započelo prosecijom kroz katedralu, ispunjenu velikim brojem vjernika. Uz generalnog vikara Ivana Ćurića, koncelebriralo je 14 svećenika.
U božićnoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na božićno otajstvo, rekavši kako činjenica na početku Isusova života, da za njih nije bilo mjesta u svratištu te da se Sin Božji rodio u staji izvan naselja, ukazuje na preokret vrednota koji je prisutan u Isusovu životu i njegovoj poruci. „Siromašan nas uči da se sreća ne krije u visokom životnom standardu, niti se nalazi u izobilju materijalnih dobara. Ponizuje se i spušta na našu zemnu razinu kako bismo mu se lakše približili, kako bismo doživjeli iskustvo njegove ljubavi, kako bi se naša sloboda otvorila njegovoj malenosti i poniznosti. Pokazuje nam da je istinski velik i moćan onaj tko zna biti skroman, malen i ponizan. Stoga postati kršćaninom znači dopustiti Bogu da nas izvede iz onoga što je u modi, što je privlačno, iz prizemnog načina promišljanja i vrednovanja stvarnosti oko sebe, iz onoga što imponira našim ljudskim mjerilima“, istaknuo je nadbiskup Hranić.
Naglašavajući veličinu Božjeg milosrđa i kazujući kako nas Bog ljubi i miluje srcem majke, nadbiskup dodaje: „Rođenje Sina Božjega izvan grada, na rubu društva, njegovo poistovjećivanje posebno s onima s margina svjedoči nam da smo od Boga ljubljeni zauvijek i bezuvjetno, te da materijalna dobra i novac, kolikogod da su nam potrebni, ipak ne mogu utažiti našu ljudsku glad i žeđ za istinskom srećom i ispunjenjem vlastitoga bića; štoviše, da je pogubna zamka misliti da naš život ovisi samo o materijalnim dobrima i novcu te da ništa drugo osim novca i kapitala nema vrijednost niti važnost za afirmaciju ljudskog dostojanstva. Štoviše, svjedoci smo da glad za novcem, kapitalom i vlašću, za moću i društvenim prestižem rađaju ratovima i korupcijom. Hrvatska je izašla iz rata, ali se i ona suočava s korupcijom, kao svojom – kako to kaže papa Franjo – gnojnom ranom, koja vapi u nebo jer potkopava same temelje osobnoga i društvenoga života te zastire naš pogled u budućnost. Svojom ohološću i pohlepom, korupcija bezobzirno gazi i uništava one najranjivije i najsiromašnije slojeve te sve nas građane uvodi u različite okove ropstva.“
Okupljenima u katedrali nadbiskup je istakno kako budućnost nemaju oni koji imaju silno bogatstvo i krupno naoružanje, već oni koji budu razborito podizali potomstvo te ga cjelovito izobražavali i odgajali. Božićno otajstvo u sebi nosi snažnu antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece. „Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Oko Djeteta se okupilo i nebo i zemlja, zvijezde i anđeli, mudraci i pastiri, stoka i priroda. O Božiću, u Betlehemu je riječ o čovjeku, o njegovu rođenju, o početku novoga svijeta, o objavi zaboravljenih vrijednosti. Dakle, riječ je o staroj istini koja ponovno postaje sasvim novom: Od svih stvorenja na nebu i na zemlji čovjek je Bogu najmiliji. Među svim blagom, Bogu je najvredniji čovjek! I Bog je došao i utjelovio se da u našoj noći ponovno objelodani istinu, koja je nekada bila razumljiva sama po sebi, a u naše dane opet postaje takvom u svjetlu božićnog otajstva“, rekao je nadbiskup.
Na kraju homilije nadbiskup je uputio božićnu čestitku svim vjernicima, svećenicicima i časnim sestrama okupljenim u katedrali, svima koji su pratili misno slavlje uz male ekrane, napose bolesnima, onima koji su i ove noći bili na svojim radnim mjestima, svim nositeljima javnih službi i dionicima skrbi za opće dobro naše zemlje i hrvatskog naroda. „Želim da ovih božićnih dana uistinu iskusimo otajstvo Božje milosrdne ljubavi, te da njome dodirnuti i sami postanemo ljudi milosrđa, čije se riječi i postupci hrabro suočavaju sa svakim zadahom grijeha i zla u vlastitim redovima, kako bismo svi mogli biti glasnici, graditelji i nositelji mira, ljubavi, dobrote, praštanja, pomirenja i sklada u svojim obiteljima te u svim porama i na svim područjima zajedničkog života. Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić!“
Prije završnog blagoslova nadbiskup je u ime svih okupljenih izrekao zahvalu članovima Mješovitog katedralnoga zbora, na čelu sa zborovođom mo. Ivanom Andrićem te orguljašem mo. Vinkom Sitarićem, što su svojim pjevanjem pridonijeli doživljaju radosti i zajedništva ovog božićnog euharistijskog slavlja, kao i djelatnicima Hrvatske radio-televizije, „koji su omogućili da božićnu radost podijelimo i s brojnim građanima naše domovine te članovima hrvatskoga naroda po svem svijetu“. A. Banović
