DJELATNICI, VOLONTERI, DONATORI SNAGA SU CARITASA 4
Želeći predstaviti ustanove Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije posjetili smo Centar za prihvat beskućnika u Osijeku. Korisnici ovoga Centra građani su Osijeka te okolnih mjesta, privremeno bez smještaja, koji ne ostvaruju prihode te nemaju načina sami si osigurati mjesto stanovanja. Mogu biti osobe koje su privremeno došle u Osijek kao beskućnici, zatim hodočasnici ili osobe koje su upućene u Caritasov Centar za prihvat beskućnika na molbu službene osobe (MUP-a ili Centra za socijalnu skrb). Osim navedenih institucija, Caritasov Centar surađuje s Centrima za socijalnu skrb u Vukovaru, Đakovu, Slavonskom Brodu, Belom Manastiru, Vinkovcima, Županji – odnosno s Centrima na području triju županija, ali i šire (Zagreb, Požega, Varaždin i dr.). Korisnicima u Centru, trenutno 10 osoba, osiguran je dnevni obrok, mogućnost održavanja vlastite higijene i higijene prostora, svakodnevna mogućnost pranja rublja te dostupnost prehrambenih, odjevnih i higijenskih potrepština. Centar za prihvat beskućnika ima dnevni red kojega su se korisnici obvezni pridržavati.
Ravnatelj Caritasa, dr. Drago Tukara razgovarao je s djelatnicima i korisnicima, interesirajući se kako je prošlo i kako prolazi vrijeme sprječavanja širenja zaraze koronavirusom. U Centru za prihvat beskućnika djeluje voditeljica Centra Olivera Balatinac i djelatnici: Tomislav Cindrić, Dejan Škorić, Nikola Aničić i Božo Vuko. Tu je i stručna suradnica Iva Sedmak – voditeljica projekta „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti“ koji financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku s djelatnici na projektu Anom Rebić i Vladimirom Jarčevićem,
Nije bilo kritičnih situacija
„U vrijeme početka sprječavanja širenja zaraze koronavirusom zatekli smo se na 10 korisnika. Nove su mjere svi korisnici jako dobro prihvatili i savjesno ih se držali. U jeku pandemije imali smo upit za dva smještaja. To su bili povratnici u Centar, i to oni koji su na listi „trajne zabrane“ jer su u prethodnim godinama ovdje boravili i kršili pravila boravka. Ali s obzirom na težinu situacije tijekom pandemije, a nakon negativnog testa na koronavirus, primljeni su u Centar. Jedan je i sada ovdje, a drugi – zbog ponovnog kršenja pravila – nije u Centru“, pojasnila je voditeljica Balatinac.
Naši korisnici su osobe s vrlo malo sredstava te ne tumaraju besciljno po gradu, kaže Olivera i pojašnjava: „Kada su mjere započele, dogovoreno je da borave u Centru i ne izlaze bez potrebe. Po jedna osoba dnevno znala je otići u trgovinu, izbivati po 10-15 minuta te donijeti sve što je potrebno. Oni koji imaju određene liječničke dijagnoze imali su dozvolu izići k liječniku ili do ljekarne, no uvijek se znalo s kojim ciljem tko izlazi. Civilni stožer dao nam je opremu za higijenu te je svaki korisnik dobio svoju pamučnu masku, imamo dezinficijens na ulazu, pa se obvezno kod ulaska u Centar, a i prije svakoga obroka dezinficiraju ruke. Svakoga dana mjeri se temperatura i stanje je zadovoljavajuće.“
Tijekom dana vrijeme se krati igranjem društvenih igara, uvijek je na raspolaganju gledanje televizijskih programa, kao i dva računala s pristupom internetu. Istina je da je bilo malo više odmora, no neki su korisnici i s tim zadovoljni, pa kažu: „Prije razdoblja ograničenja kretanja, bilo je previše aktivnosti. Ponekad i izbivanja po cijeli dan zbog pomaganja u određenim ustanovama kako bi mi vrijeme bilo osmišljeno. Ovo onemogućavanje izlazaka iz Centra dobro je došlo za odmor i prikupljanje snage za dalje.“ Straha od bolesti nije bilo jer su svi pazili i pridržavali se pravila, iako je ponekad to bilo teško. „Za vrijeme mogućnosti izlaska nisam imao potrebe ići van, ali kad je došla odredba da se ne može ići van – e onda sam baš želio izići“, govori kroz smijeh jedan od korisnika. „U samom Centru ne nose se maske jer korisnici ovdje žive jedni s drugima i paze jedni na druge“, pojašnjava voditeljica Balatinac, a korisnici potvrđuju: „Izdržali smo. Nije bilo kritičnih situacija. Neobično je, ali evo… preživjeli smo.“ Ističu kako im nedostaje Caritasova Pučka kuhinja gdje su svakoga dana odlazili na ručak. Sada im se, radi njihove sigurnosti, obroci dovoze, pa blaguju u prostorima Centra. Hrane ne nedostaje, sredstava za higijenu i za održavanje čistoće prostora također, a ne nedostaje ni dobre volje za pomaganje pri čišćenju i svim ostalim aktivnostima poput pranja rublja i generalnog čišćenja.
Novi trogodišnji ciklus resocijalizacije
Kako bi se korisnike motiviralo na angažman u potrazi za zaposlenjem i osamostaljenjem pokrenut je novi trogodišnji ciklus „Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti“. Voditeljica Projekta I. Sedmak kaže: „Radionice su konkretnije, bliže realnosti korisnika“, a korisnici od ponuđenih izdvajaju dobrobit Psihosocijalne radionice, kao i susret sa psihijatrom koji tjedno dolazi u Centar. Tu je i Informatička radionica koja mnoge zanima, dok oni skloniji kreativnom izražavanju imaju i za to priliku.
Prvi rezultat radionica ova je vanjska garnitura za sjedenje, ističe voditeljica Balatinac i pojašnjava svrhu prostora na otvorenom u kojemu smo sjedili: „Napravili smo vanjsku garnituru za sjedenje kako bismo radionice mogli održavati na otvorenom te pridržavati mjera zaštite zdravlja korisnika. Očekujemo još jednu Radno-terapijsku radionicu sadnje gredica i vjerujemo da će i to biti uspješno. Nova je i zdravstvena radionica u kojoj korisnici imaju tlakomjer i glukomjer, pa pod obvezno, uz temperaturu, mjere i tlak i šećer u krvi.“
Uspješno provedene aktivnosti
Voditeljica Centra osvrnula se i na protekli trogodišnji ciklus resocijalizacije u razdoblju od 1. studenoga 2016. do 1. kolovoza 2019., tijekom kojega je održano 156 radionica. „Statistički podaci pokazuju koliko je program zaista bio uspješan. Valja uzeti u obzir da je 75% korisnika sudjelovalo u nekim od ponuđenih aktivnosti, a 25% korisnika nikada nije sudjelovalo na radionicama, a od tog broja 83% korisnika vrlo brzo napustilo je Centar. Iz godine u godinu vidljivo je smanjenje broja korisnika koji su sudjelovali na radionicama, usporedno s tim, iz godine u godinu smanjio se i broj korisnika koji boravi u Centru. Tijekom tri godine planirane su i uspješno provedene sve aktivnosti programa. Stručni suradnici trudili su se svake godine korisnicima ponuditi što kvalitetniji sadržaj i tako privući veću pozornost korisnika. Suradnja s Centrima za socijalnu skrb, Gradom Osijekom, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje također se unaprijedila, što se očituje u boljoj, asertivnijoj komunikaciji, ažurnijem rješavanju nastalih poteškoća i zajedničkom planiranju budućih programa.“
Voditeljica Iva od svibnja je u Centru te je s nama podijelila svoje dojmove. „Uvijek postoji predrasuda i pitanje „Tko je beskućnik?“. I sama sam došla s predrasudama. Ali, otkada sam ovdje saznala sam za njihove različite životne priče koje se mogu dogoditi svakome. Trudimo se oko uspostavljanja rutine jer rutina nas sve nosi. Već sada imamo pozitivne rezultate Zdravstvene radionice: korisnici češće kontaktiraju liječnike, brinu za svoje zdravlje, istražuju i čitaju na internetu o različitim zdravstvenim poteškoćama, pronalaze prirodne lijekove te pokazuju da ne odustaju od sebe, od života i borbe za bolje sutra“, ističe Iva i zaključuje: „Naravno, svatko, pa i oni, imaju boljih i lošijih dana, no to je sve ljudski. Motivirani su za suradnju, a mi im pomažemo kako bi oni pomogli sami sebi. To je jedan od ciljeva trogodišnje resocijalizacije.“
Očitovanje vjere, nade i ljubavi
Tijekom razgovora dotaknuti su i problemi korisnika: psihičke poteškoće zbog nemogućnosti izlaska iz stanja u kojemu su se našli, dugotrajan boravak u Centru te nemogućnost pronalaska adekvatnog rješenja za samostalan život, kao i potreba za većom slobodom. No, izdvojene su i prednosti – dobra suradnja korisnika i djelatnika koji su uvijek spremni ohrabriti, dati potporu i otvoreni su za razgovor. Tu je i trud suradnika na projektu koji se zalažu za njihovo osamostaljenje, motiviraju ih za odlazak na razgovore za posao, pronalazak novih rješenja i mogućnosti. Ravnatelj Tukara korisnicima je zahvalio za poštovanje kućnoga reda i pridržavanje strožih mjera zbog aktualne situacije. Zahvalnost je izrazio i voditeljici Centra s djelatnicima te voditeljici Projekta za sva njihova nastojanja, trud, strpljenje i upornost. Zahvalu je uputio i svim donatorima koji svojim darom i dobrotom korisnicima očituju vjeru, nadu i ljubav. Razgovor je, pomalo neočekivano, zaključen s teološkim temama. Korisnike je zanimalo – je li Bog stvorio zlo te kako sloboda može biti loša. Na njihova pitanja ravnatelj Tukara sa zadovoljstvom je odgovorio i pokazao otvorenost za daljnja zajednička promišljanja, a najavio je i mogućnost pokretanja nove jesenske radionice „Kava s ravnateljem“. Martina Kuveždanin
