OSIJEK (TU) – AUDIO – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, domaćim župnikom i dekanom Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adamom Bernatovićem te svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova i Nadbiskupskog vikarijata, predvodio je u srijedu, 7. lipnja u osječkoj konkatedrali zahvalno misno slavlje o 20. obljetnici pohoda pape Ivana Pavla II. Osječko-baranjskog županiji te gradovima Osijeku i Đakovu. Nakon mise uslijedio je koncert pod nazivom Dođite živomu vrelu na kojemu je nastupio Vokalni ansambl Brevis i zborovi Instituta za zborsku glazbu Polifonija. Ulaz osječke konkatedrale krasila je izložba slika papina pohoda autora Marina Topića, a na misnom slavlju, kao i na koncertu bili su predstavnici Grada Osijeka i Županije osječko-baranjske te saborski zastupnici.
U svojoj homiliji nadbiskup Đuro rekao je da se ova krajevna Crkva sjeća 100. apostolskog putovanja svetoga Ivana Pavla II., pape, koje je bilo i njegovo treće apostolsko putovanje u Hrvatsku. Tom je zgodom posjetio 4 biskupije i 5 gradova. Misu je slavio u Rijeci, Dubrovniku i Osijeku, a posjetio je i Đakovo te Zadar. „I mi se danas kao nadbiskupija rado, i pred Bogom zahvalna srca, sjećamo njegova pohoda našoj tadašnjoj Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji“, rekao je nadbiskup podsjećajući „kako je pohod jednoga pape našim gradovima Osijeku i Đakovu, Istočnoj Slavoniji i našoj biskupiji bio uistinu povijesni događaj za nas i kako je djelo Božje providnosti da smo na čelu Crkve u tim godinama imali jednoga papu Poljaka, koji je uvelike pridonosio padu komunističkog totalitarnog sustava i uspostavi demokratskih društava u srednjoj i Istočnoj Europi…“
Mons. Hranić zatim je rekao kako se apostolskim pohodom Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i Drugom biskupijskom sinodom koju je papa zaključio nije dogodila nikakva religiozna ni crkvena revolucija na ovim prostorima, ali njegov pohod – te najmnogoljudnije euharistijsko slavlje u povijesti Slavonije i ove Nadbiskupije na kojemu se okupilo preko 220 tisuća ljudi i odjeci toga boravka u javnosti – zasigurno je bio „podrška jednoj tihoj i postupnoj evoluciji vjerničkog kršćanskog života, očuvanja i vrednovanja kršćanske baštine na ovom našem prostoru (koja traje do danas) i početak važne evolucije crkvenih struktura na području Slavonije i Srijema.“
Istaknuo je zatim kako je tijekom priprave papina dolaska bila stvorena klima otvorenosti te je Nadbiskupija u zamjenu za drugu nacionaliziranu imovinu dobila zgradu Nadbiskupskoga vikarijata u Osijeku; Teologija u Đakovu ušla je u sastav Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i dignuta je na razinu Katoličkog bogoslovnog fakulteta i tako su stvorene određene pretpostavke da bi na kraju 
Đakovačka i Srijemska biskupija bila uzdignuta na razinu nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, da bi istodobno grad Osijek ušao u ime Nadbiskupije i njezinim drugim središtem te da bi ova župna crkva tako konačno postala biskupovom odnosno konkatedralnom crkvom.
„Druga biskupijska sinoda osnažila je razne vidove 
pastoralnog djelovanja i uvelike pridonijela snažnijem i suodgovornijem uključivanju vjernika laika u život Crkve. Sinoda je također za svoje strane posvijestila važnost uspostave novih odgovarajućih crkvenih struktura“, rekao je nadbiskup Đuro upućujući da je sve to snažan imperativ i za obnovu zgrade te uspostavu Nadbiskupskog vikarijata ovdje u Osijeku te dovođenje određenog broja profesora s KBF-a koji 
bi trebali biti nositelji pastoralnih ponuda u Vikarijatu i uključiti se u daljnji razvoj pastoralnog djelovanja na razini grada Osijeka i šire regije.
Zaključujući svoju homiliju đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je na homiliju Ivana Pavla II. na euharistijskom slavlju u Osijeku kada je podsjetio na prvi i temeljni kršćanski poziv: poziv na svetost te je 
uveo u novo poglavlje života Crkve: u misijsko poslanje. A zatim je nadbiskup Đuro riječima iz homilije sv. Ivana Pavla II. u Osijeku sve prisutne povjerio Mariji, zaručnici Josipovoj i majci Isusovoj koja se štuje u Aljmašu i Voćinu.
Nakon misnog slavlja VS Brevis te zborovi Polifonije izvodeći sakralnu glazbu na 
latinskom jeziku te pučke crkvene pjesme na engleskom i hrvatskom jeziku podsjetili su na skladbe izvedene na dan papina pohoda. Zboristi svih uzrasta oduševili su sve prisutne, no posebno dirljivo bilo je čuti pjesme Krist na žalu te Zdravo djevo, kraljice Hrvata – tijekom kojih se zboristima pridružila i publika te izvođače nagradila velikim pljeskom. M. Kuveždanin
