RETKOVCI (TU) – Na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 24. studenoga 2024. u Župi Preslavnog Imena Marijina u Retkovcima, svečano koncelebrirano misno slavlje predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić pod kojim je bogoslovima etape suobličavanja, podijelio službe lektorata i akolitata. Suslavili su: domaći župnik, vlč. Ivan Begović i odgojitelji u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu: preč. dr. Stjepan Radić, rektor; vlč. dr. Davor Senjan, vicerektor; vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik; preč. Mato Gašparović, ekonom te vlč. Marko Obradović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.
Na početku misnoga slavlja, nadbiskup Đuro pozdravio je okupljene vjernike na čelu s domaćim župnikom, poglavare Bogoslovnog sjemeništa te lektorande i akolitande, na poseban način naglasivši radost župne zajednice, jer je ovogodišnji lektor, Matej Prljević, sin retkovačke župe.
Po naviještaju evanđelja, bogoslovi su pred dijecezanskim biskupom izrekli svoj „Evo me“! Službu lektorata primila su petorica bogoslova četvrte godine: Dario Bajraktari (Široko Polje), Filip Hendl (Podvinje), Josip Krešo (Tenja), Matej Prljević (Retkovci) i Mario Vučko (Otok). Službu akolitata primila su dvojica bogoslova pete godine: Stjepan Kuharić (Marijanci) i Josip Mikulec (Beli Manastir).
Nadbiskup Đuro je u homiliji kazao da Svetkovina Krista Kralja, kao vrhunac liturgijske godine, itekako očituje svrhovitost našega životnoga hoda na zemlji. Život, naime, nije tek besciljno tumaranje, već hod prema konačnosti i očitovanju Krista koji je gospodar čitave povijesti. Konačnost je pak, ostvarenje Kraljevstva Božjega, a tomu je temeljni preduvjet zajedništvo s Nebeskim Ocem. Kraljevstvo Božje nije od ovoga svijeta, ono je kraljevstvo mira, ljubavi, istine i pravde. Nadbiskup je zatim istaknuo redak iz evanđelja: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet – da svjedočim za istinu. Ta je, Božja istina, temelj evanđeoske poruke, a sadržana je u jednostavnoj, ali tako dubokoj misli Bog je ljubav! Lektorandi i akolitandi žele svoj život ugraditi u ostvarenje takvoga Kraljevstva ljubavi.“
Obraćajući se lektorima, nadbiskup je kazao kako su oni navjestitelji toga Kraljevstva Božjega koje je utemeljeno na Božjoj riječi. Zatim ih je nadbiskup pozvao na temeljitije bavljenje biblijskim studijem i poniranjem u otajstvo Božje Riječi. Lektorima je naglasio kako im se po ovoj službi daje katehetski mandat, po kojem će oni moći biti župni katehete, donoseći svjetlo riječi Božje i poruku spasenja i mladima i odraslima. Pozvao ih je također da čitavim svojim životom očituju Spasitelja našega Isusa Krista i zauzimaju se za uspostavu njegova kraljevstva na zemlji.
Akolitima je nadbiskup rekao da im se povjerava služba služenja i posluživanja oltara. „Pridružujete se Kristu, kralju ljubavi i sebedarja do kraja, Kristu koji je i oltar i žrtva i koji svoj život pretvara u molitvu i Bogu ugodan prinos. Po svojoj ćete službi akolita biti pomoćnici svećenicima kao predvoditeljima euharistijskoga slavlja u izvršenju njihove službe. Bit ćete poslužitelji kod oltara i pripravljati ćete stol Gospodnji. Prihvatit ćete udio u službi Isusovih učenika i Crkve, kojima je Euharistija izvor i vrhunac cjelokupnoga života.“
Nadbiskup je akolite pozvao da ljube euharistiju, Kristov oltar, Crkvu kao takvu te da se, bivajući revni štovateljima Presvetoga Sakramenta, svakim danom sve više suobličuju Isusu Kristu.
Bdjenje uoči podjele službi lektorata i akolitata
U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu u subotu, 23. studenoga 2024., nakon izmoljene Prve Večernje svetkovine Isusa Krista, kralja svega stvorenja, odgojitelji i bogoslovi uz prisutstvo svećenika i časnih sestara koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, sabrali su se u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, gdje je upriličeno bdijenje uoči podjele službi lektorata i akolitata.
Bdjenje je bilo prožeto pjesmom i molitvom za ovogodišnje lektorande i akolitande. Unutar Službe Riječi, prigodni je nagovor održao vlč. dr. sc. Grgo Grbešić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Profesor Grbešić svoje je razmatranje započeo referirajući se na citat iz Prve poslanice Korinćanima: Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni. (1 Kor 3, 2-3). Jelo, odnosno, tvrda hrana, stoji na dva stupa – prvi je ljubav prema istini, a drugi molitva pred Presvetim, rekao je dr. Grbešić.
Govoreći o evanđeoskom ulomku Ivanova evanđelja u kojemu Isus Pilatu pojašnjava kako njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, profesor Grbešić je kazao da Pilat to ne shvaća jer je on pragmatični vladar koji priznaje samo ono opipljivo. Navještaj Kraljevstva Božjega, uz savez, ključne su stvarnosti Kristova poslanja. Profesor je nadalje rekao da su od sedamdesetorice koji su bili u židovskome vijeću samo dvojica, Nikodem i Josip iz Arimateje, čula Isusov glas i povjerovala. Stoga je posve moguće biti pobožan, biti i vjerski vođa, ali ne biti od istine. Međutim, ako nismo od istine, sve je uzaludno. Preduvjet za istinoljubivost jest, kazao je profesor Grbešić, ljubav prema samoći. Dr. Grbešić je naglasio kako je potrebno uvijek tražiti Kraljevstvo Božje, ali i biti spreman trpjeti za njega. Istinu koju ljubimo i u kojoj živimo, mora obasjati otajstvo Kraljevstva Božjega. Zatim se osvrnuo na motiv pustinje i samoće, kazavši kako je pustinja Božji dar u kojemu na vidjelo izlaze i naše patnje i naše nemoći, ali napose, u samoći dobivamo iskustvo Božje prisutnosti. Upravo, naša pustinja može i treba biti klanjanje pred Presvetim i ondje nam se očituje Bog kao Emanuel.
Profesor je naglasio da je vrlo važno susresti se sa svojim ranama i slabostima, navodeći primjer svetoga Franje Saleškoga i svetog Pavla koji je tu bit sažeo u misli „kad sam slab, onda sam jak“ (1 Kor 12, 10). Nagovor je profesor zaključio mišlju da tajna Kraljevstva Božjega obasjava kao sunce, ali i pomaže vidjeti svoje sjene i tražiti istinu koja nas treba nositi.
Uslijedila je sveopća molitva vjernika s osobitim nakanama za braću koja će primiti odgovorne službe lektora i akolita i time učiniti značajne korake na putu prema svećeništvu.
Bdjenje je okrunjeno euharistijskim klanjanjem, koje je predvodio vlč. Grbešić te završnom pjesmom „Sve zrake tvoje“ – himnom đakovačkog Sjemeništa, koju je otpjevao bogoslovski zbor. Matej Mlinarić
