VOĐINCI (TU) – U župnoj crkvi u Vođincima 7. ožujka 2024. održana je redovita pobožnost „Po Mariji k Isusu“ koja je, ovoga puta, bila i prigodna korizmena duhovna obnova uoči Uskrsa, a koju je predvodio franjevac konventualac fra Josip Blažević, gvardijan franjevačkog samostana iz Vinkovaca.
Duhovni program započeo je molitvom krunice tijekom koje su vjernici imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja. Misno slavlje predvodio je fra Blažević uz kojega slavio župnik Ante Šiško, a po završetku misnog slavlja održano je jednosatno, animirano, euharistijsko klanjanje uz molitve za ozdravljenje duše i tijela. Čitavu pobožnost, prigodnim pjesmama, animirao je župni zbor Glas Srca.
Fra Blažević, u svojoj je nadahnutoj homiliji, tumačeći Božju riječ govorio o odnosu duha i tijela te istaknuo da u duhovnom svijetu nije sve dobro i da bismo morali biti svjesni postojanja dobrih i zlih duhova čija je prisutnost neupitna u našim životima. U tom smislu važan je naš kršćanski identitet, istaknuo je fra Blažević. Mi smo djeca Božja i to je naš identitet. Ovo, korizmeno, vrijeme potrebno je iskoristiti i progovoriti o strategiji zloga, neprijatelja naše duše, biću koje radi na našu propast. Njegovu je strategiju važno upoznati, ali osobito je važno poznavati načine kojima će se njegov utjecaj na naš život smanjiti ili u potpunosti ukloniti. Sam papa kaže da je Europa postala dementna, Europa koja se odrekla kršćanskih korijena, Europa koja je izgubila svoj identitet jer ako ne znaš tko si i kamo ideš, izgubljen si. Ako želimo biti djeca Božja, pravi kršćani i vjernici moramo imati odnos s Ocem kao što ga je i Isus imao. Taj se odnos uspostavlja molitvom bez koje nema duhovnoga rasta. Molitvom jačamo svoj identitet. Najvažnijom, među svim molitvama, kojom jačamo svoj identitet samo izgovarajući prve dvije riječi „Oče naš“ govorimo da pripadamo Bogu, govorimo Bogu: „Ja sam tvoje dijete. Ja sam tvoj ljubljeni sin, ja sam tvoja ljubljena kći.“ Đavao, međutim, ne želi da pripadamo Bogu, ne želi da se molimo i da se smatramo djecom Božjim. On pronalazi načine da nas odvrati od Boga pri čemu padamo u zamku gubljenja svog kršćanskog identiteta. 
Bez identiteta, čovjek je izgubljen, a s izgubljenima đavao može raditi što hoće. Pri tom djeluje na različite načine, ne bi li preuzeo vlast. Postavlja se pitanje koliko je čovjek otvoren Isusu Kristu, spreman moliti, spreman svoje srce dati Bogu i pri tom biti dovoljno uvjeren u svoj identitet da se ne utječe raznim medijima, iscjeliteljima, vidovnjacima, vračevima koji nude lažnu nadu obećavajući iscjeljenje duše. Važnost molitve „Oče naš“ stoga je neupitna u našem prihvaćanju kršćanskog identiteta i otklanjaju utjecaja zloga, zaključio je fra Blažević. Gordana Savić/Foto: Ruža Keser
