ĐAKOVO (TU) – U prigodi oproštaja od preminuloga p. Alberta Thielemeiera, na dan njegova ukopa 17. studenoga 2016. u Kneschtstedenu u Njemačkoj (nedaleko Kölna), đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, zajedno s nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, uputio je u ime svih svećenika, redovnika i redovnica te svih vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije pismo sućuti i zahvale Družbi Duha Svetoga, napose zajednici Njemačke provincije, kojoj je p. Albert pripadao.
„Vijest o smrti vašega subrata, p. Alberta Thielemeiera, koji je preminuo 9. studenoga o. g., ispunila nas je dubokim osjećajem blagosti i zahvaljivanja za njegov dug i plodan život, kao i za njegovo redovničko i svećeničko djelovanje. Taj je osjećaj preplavio i natkrilio uobičajeno raspoloženje tuge zbog odlaska i smrti preminuloga p. Alberta. Od kada je, još davne 1981. godine, taj gorljivi misionarski svećenik došao djelovati među Kristove vjernike u našoj domovini Hrvatskoj, uvijek su njegova pojava, riječi i dijela zračile mirom i blagošću te ćemo ga pamtiti upravo po njegovoj poniznosti i zračenju evanđeoskim duhom. Kad smo u ponedjeljak, 14. studenoga u Župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga u Podvinju za nj prikazali svečanu Misu zadušnicu sa svećenicima i vjernicima grada Slavonskoga Broda i cijeloga brodskoga kraja, razmatrali smo Isusov evanđeoski govor na gori, spominjući se da je iz života p. Alberta uvelike odsijevao upravo duh Isusovih blaženstava. Svi koji su ga susretali i poznavali, doživljavali su da je on uistinu bio čovjek čista srca, potpuno predan Gospodinu.
Stoga i danas, opraštajući se od dragoga p. Alberta, možemo zajedno s Isusom ponavljati: „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ Najzrelije godine svoga života i svećeničke službe poklonio je p. Albert hrvatskom narodu, punih 35 godina. Apostolat u našim zajednicama on je tako često znao osvježavati „novim koracima“ i pothvatima – bilo na području duhovnosti redovitoga pastorala u župnim zajednicama, ili na području misijska pastorala i pastorala svećeničkih i redovničkih zvanja, kao i na planu crkvenoga izdavaštva, sve do savjesne prisutnosti u brojnim susretima s bolesnima u bolničkome pastoralu. Tako je s velikom empatijom, suosjećajno i solidarno, htio podijeliti „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ ljudi u našem narodu, uključujući i ono bremenito i teško razdoblje Domovinskoga rata u Hrvatskoj (1991. – 1995.).
Da, s velikim razlogom možemo reći da je svjedočki lik Kristova učenika i pastira, oca Alberta Thielemeiera, svojim životom i djelovanjem utisnuo veoma dubok i svet pečat u sve naše zajednice u kojima je djelovao. Stoga danas i možemo s dubokom zahvalnošću za nj prinositi Bogu svoje hvale. Dok ga sada ispraćamo u slavnu nebesku Crkvu, s njim i nadalje ostajemo duhovno povezani, radujući se njegovu vječnom blaženstvu i zajedništvu s Božjim ugodnicima i svetima. Svima Vama u velikoj zajednici Družbe Duha Svetoga, članovima Generalne uprave vaše Družbe, vodstvu Njemačke provincije, osobito redovničkoj subraći koji danas djeluju na području Republike Hrvatske, izražavamo svoju iskrenu sućut, nošeni čvrstom vjerom i nadom u Božja obećanja po našem uskrslom i proslavljenom Spasitelju, Isusu Kristu. Izrazima sućuti pridružujemo zajedništvo i molitve cijele naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, svih njezinih svećenika, redovnika i redovnica te vjernika laika.“ – stoji u nadbiskupovu pismu sućuti i zahvale misionarskoj redovničkoj Družbi Duha Svetoga.
