OSIJEK (TU) – U četvrtak, 27. svibnja 2021. održan je u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku petnaesti biblijsko-molitveni susret unutar ciklusa Lectio divina, pod vodstvom vlč. dr. Davora Vukovića, profesora fundamentalne teologije u Đakovu i sveučilišnog kapelana u Osijeku. Susret je započeo zajedničkom uvodnom molitvom. Zahvaljujući tehničkoj podršci koju je osigurala Anamarija Buzgo, susret su pratili i sudionici on-line, preko video veze na you tube kanalu Duhosa. Snimka Lectio divina ostaje dostupna na YouTube kanalu Duhosa za sve zainteresirane.
Za temu susreta odabran je odlomak iz Ivanovog evanđelja (Iv 14, 1-14) koji govori o Isusu kao putu do Oca. Razlog odabira ovog teksta je skora proslava svetkovine Presvetog Trojstva, a u odabranom odlomku, među mnogima ostalima u Ivanovom evanđelju, Isus ukazuje na svoj intimni odnos s Ocem (“Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni; Tko je vidio mene, vidio je i Oca”). Vlč. Vuković je uvodno istaknuo kako kršćanska vjera čvrsto ispovijeda da je Bog jedan i jedini, ali da taj jedan i isti Bog jest zajedništvo triju božanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere, a vjera i znanje o tom otajstvu proizlaze iz Božje objave u Isusu Kristu. Isus se objavljuje kao Sin koji je vječno rođen od Oca: jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova. Sin koji je radi našega spasenja postao čovjekom i utjelovio se po Duhu Svetom. Duh Sveti je sa Ocem i Sinom jedno, te nam upravo Sin obećava i daruje Duha nakon uskrsnuća. Duha Sveti izlazi od Oca i Sina; on je naš Branitelj i unutarnji pokretač cjelokupnog crkvenog i vjerničkog života.
Prvi korak Lectio divina je čitanje (lectio) odabranog biblijskog teksta. Nakon čitanja uslijedilo je razmatranje (meditatio) u kojem su protumačene neke teme pročitanog ulomka. Dr. Vuković je ukazao kako je pročitani odlomak dio Isusovog velikog oproštajnog govora u Ivanovom evanđelju. Tu Isus najavljuje odlazak od učenika i povratak Ocu, što kod učenika izaziva nemir i strah. Isusov odlazak i izgled da će ostati prepušteni samima sebi usred neprijateljskog svijeta izazvali su u dušama učenika duboku tjeskobu koja je prijetila potpuno ih preplaviti. Zato ih Isus nastoji utješiti (“Neka se ne uznemiruje srce vaše”), te im tumači da će njegovo odlazak dovesti do prisnijeg zajedništva s njime i Ocem, dok će im Duh Branitelj osigurati zaštitu. Snaga kojom će nadvladati strah i tjeskobu je vjera (“Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!”). Ovdje se vjera razumijeva kao duboko i osobno povjerenje ukorijenjeno u Bogu, u Isusu, istaknuo je vlč. Vuković.
Sav Isusov život, njegove riječi i djela, predstavljaju objavu Oca s kojim je Isus u intimnom i nerazdjeljivom jedinstvu. Stoga Isus jasno govori da tko vidi njega, vidi i Oca. Osim toga, nitko ne može doći Ocu, osim po njemu, Isusu, koji se predstavlja kao Put, Istina i Život. Slika dugačkog i teškog puta što ga je Izrael morao prijeći na poziv svoga Boga i oslanjajući se na njega po vjeri da bi došao u obećanu zemlju, pripadala je simbolici izlaska u Starom zavjetu. U Novom zavjetu, Isus se predstavlja kao put kojim valja ići kako bi se došlo Ocu. Isus je, dakle, Put koji vodi Ocu i spasenju, ali u isto vrijeme, on je i Istina koja spašava i oslobađa, te Život u punini i izobilju za one koji u njega i njemu vjeruju. Vjera nas dovodi i do važnosti molitve (“Što god zaištete u moje ime, učiniti ću”). Time se ne misli na upotrebu Isusovog imena kako neke čarobne formule koja uslišava molbe. Naime, želi se reći da će molitva biti uslišana ako je u skladu sa svime što Isusovo ime predstavlja, odnosno ako proistječe iz vjere u Krista, ako izražava jedinstvo sa svime što Isus predstavlja, ako teži da u prvi plan stavi samog Krista i njegovu slavu i volju, naglasio je dr. Vuković.
U razmatranje o ovim, ali i o drugim temama na temelju pročitanog odlomka, uključili su se i ostali sudionici susreta. Nakon razmatranja (meditatio), uslijedila je molitva (oratio) nadahnuta pročitanim tekstom. Nakon molitve, sudionici su ostali u tišini i kontemplaciji (contemplatio) te promišljanju o konkretnom djelovanju (actio). Susret je završen zajedničkom molitvom. Sljedeći Lectio divina predviđen je za četvrtak, 10. lipnja 2021. u 20 sati u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. M. Kuveždanin/foto: A. Buzgo
