ĐAKOVO (TU) – Brojni Đakovčani korizmu su započeli slavljem svete mise s obredom pepeljenja već na jutarnjim misama, a večernju misu Čiste srijede predvodio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup u koncelebraciji s preč. Ivanom Lenićem, župnikom, vlč. Stjepanom Radićem, rektorom Bogoslovnog sjemeništa, vlč. Matom Gašparovićem, ekonomom Sjemeništa i mons. Lukom Marijanovićem, kanonikom.
U homiliji je biskup Ivan pozvao okupljene da ne ostanu gluhi, hladni i da iz korizme ne izađu netaknuti i uljuljani u svoje navike. „ A u ovo naše doba, kad smo s Crkvom u cijelom svijetu pozvani dati više prostora sinodalnosti, i to na svim područjima kršćanskog života, pozvani smo biti pozorni na mnoge glasove, i u njima razabrati pouke za svoj život… a čim malo iskrenije pogledamo, vidimo da nam je na putu života i svjedočenja vjere potrebna obnova, nova snaga i novi polet.“
O korizmenoj obnovi koja je pitanje vjere biskup Ivan je rekao: „Kad se mi iz iskustva svog ljudskog života ponovno želimo uzdići k Bogu, zna nas preplašiti breme života i težina grijeha s kojom se hrvamo – kad pogledamo oko sebe, društvo i svijet u kojem živimo, ali i kad zavirimo u svoju nutrinu. Trebamo li ostati obeshrabreni? Ne, jer u biblijskom navještaju jasno čujemo, već u starozavjetnoj pouci: Gospodin „je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“ A Pavlova pouka, koja ujedno nosi i temeljnu istinu kršćanske vjere, još će više htjeti odagnati naš ljudski strah pred obraćenjem i pomirenjem s Bogom, jer je sad riječ o samom Kristu, „koji ne okusi grijeha“, a kojeg Bog „za nas učini grijehom“. Pred nas se tako, u korizmi još i snažnije, želi staviti ono što se nikada ne smije zaboraviti, a to je istina Božje spasiteljske ljubavi, kad prepoznajemo neprolaznu istinu da nas Bog ljubi, kako nas podsjeća papa Franjo „u tišini molitve stojimo pred Njim onakvi kakvi jesmo, kada sa sebe skinemo uloge, odgovornosti, možda čak i maske“, otvoreni da iskusimo Božju blizinu i nježnost, da On u naša srca ulije svoga Duha“ (usp. papa Franjo, 2023.).
Nadalje je Biskup govorio o skrovitosti nasuprot licemjerju. „Skrovitost o kojoj nam Isus govori nije usamljenost, neko tajanstveno mjesto koje se boji drugih ljudi, nego smjera na nutrinu našeg srca i iskrenost duše u kojima započinju naša djela. „Skrovitost“ je naša primarna i duboka upućenost i otvorenost Bogu. Dijelima u skrovitosti mi, zapravo, ispovijedamo Božju blizinu, njegovu nazočnost i susret s njim. „Skrovitost“ ne poziva na samoživost i uzmicanje pred zajedništvom, nego nas želi istrgnuti iz skučene mreže sebičnosti, proračunatosti i koristoljublja, na koje Isus uvijek snažno upozorava: „Ne budite kao licemjeri!“ – ni kad milostinjom činite dobro drugima, ni kad molite, ni kad postite. Jer u licemjerju nema predanja i otvorenosti za povjerenje u Božju ljubav, ono uvijek pokazuje tvrdoću srca i ne dopušta da nas prožme navještaj Kristove Radosne vijesti – da njome budu nadahnute i rasvijetljene naše misli, nade i planovi, naši stavovi, riječi i djela.
Biskup Ivan je također podsjetio na poruku pape Franje za ovogodišnju korizmu koja nosi naslov Korizmena askeza, sinodski itinerarij. „Tim nas evanđeoskim primjerom apostola papa želi snažno podsjetiti na potrebu da se na putu korizmene obnove nastavimo otvarati i aktualnom sinodskom hodu Crkve. „Slično usponu Isusa i učenikâ na goru Tabor, – veli nam papa Franjo – možemo reći da je naš korizmeni hod ujedno i ‘sinodski’ put (itinerarij), jer je to zajednički hod, svi idemo istim putem, kao učenici jedinoga Učitelja. Homiliju je zaključio riječima: „Posvetimo korizmeno vrijeme jačanju i obnovi svog krsnoga poziva. Doživljavajmo taj poziv uvijek ucijepljenim u poslanje Crkve, jer se u njezinu zajedništvu na svom zemaljskom putu uvijek više otvaramo Kristovoj riječi – njega upoznajemo, slušamo i nasljedujemo, ali se otvaramo i iskustvu sinodskoga dijaloga, slušanju naše braće i sestara.“
Uslijedio je potom obred pepeljenja. Misno slavlje pjevanjem je obogatio katedralni zbor, svirao je maestro Vinko Sitarić, a sve pod ravnanjem maestra Ivana Andrića. J. Hrehorović
