Duhovne vježbe za svećenike Otočkog dekanata
OTOK (TU) – U Otoku su od 20. do 22. svibnja 2025. održane duhovne vježbe za svećenike Otočkog dekanata, kao i druge svećenike, koje se redovito održavaju svake treće godine. Sudjelovalo je četrnaest svećenika. Voditelj duhovnih vježbi bio je prof. dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu. Kroz svakodnevna razmatranja, slavlje mise i pobožnosti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom svećenici su promišljali o supatnji, sućutnosti, suosjećanju („compassio“) prema bližnjima, posebno onima kojima su kao svećenici poslani – vjernicima. Posebno onima koji boluju, bolesnima, opterećenima, onima koji pate, koji su opterećeni grijesima. Svećenici su na poseban način pozvani da tu patnju, bol, bolest koju drugi nose u sebi, preuzmu na sebe, tako će sebe osloboditi boli i bit će bliže samome Bogu koji s čovjekom zajedno pati i zajedno suosjeća. A primjer nam je svima dao s drveta križa pod kojim je zajedno s njim supatila i Blažena Djevica Marija, uputio je prof. dr. Raguž. Najbolji primjer sveca, svećenika i redovnika, koji je znao patnju i bol preuzimati na sebe, bio je sveti Honorat čiji su primjer slijedili kroz povijest mnogi sveci, pojasnio je voditelj. Trećega, završnog dana, promišljao je o poroku potpuno suprotnom compassiji – a to je acedia – potištenost duha, tupost, tjeskoba srca, koja često znade zahvatiti i svećenike, kao i redovnike i redovnice. Da bi se pobijedilo acediu potrebna je postojanost, ustrajnost, napose molitva, kao i svakodnevni tjelesni rad. K tome se još može dodati i misao na smrt, a kad ništa ne pomogne, potrebno je potražiti svećenika, duhovnika koji će svojim savjetima pomoći, pojasnio je prof. Raguž.
Duhovne vježbe završile su slavljem euharistije koje je predvodio prof. dr. Raguž, a koncelebriralo je četrnaest svećenika iz nekoliko dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. U skladu s temom duhovnih vježbi bila je i homilija, u kojoj se prof. dr. Raguž osvrnuo na život i svetost sv. Rite te je rekao: „Prisjećamo se omiljene svetice – sv. Rite. Bila je neobična ratnica, nastojala je osvojiti svijet. Oružje svete Rite bio je križ Isusa Krista. Ona se borila oružjem križa, a to je oružje patnje. To se vidi i u njezinom životu. Odgojila je svoju djecu da se ne osvećuju za smrt svojega oca. Učila ih je praštanju i ljubavi. Neka na patnju odgovaraju ljubavlju. Smrću njezine djece patnja je bila još veća.“
Pojasnio je zatim da je za sv. Ritu pobožnost značila život u poslušnosti. „Po primjeru sv. Rite zalijevaj tu svoju osušenu dušu da procvate poput suhog drveta. Patnja je važna da ostanemo u Kristovoj ljubavi i ljubavi bližnjih. Ona nas poziva da budemo duhovni ratnici, da se borimo križem. Isus je pokazao svoju ljubav patnjom. Patnja je najuzvišeniji oblik nasljedovanja Isusa Krista”, naglasio je između ostaloga propovjednik. Antun Knežević / Mira Bošnjaković
