ĐAKOVO (TU) – U organizaciji Bračnog i obiteljskog savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije, na đakovačkom KBF-u 23. svibnja održan je drugi seminar za bračne parove koji su u braku više od petnaest godina, na temu „Par biti – par ostati“. Seminar je dio projekta „Put za dvoje“, a svrha mu je razvijanje bračnog zajedništva kroz konkretne ciljeve, kao što su: otkrivanje kriznih žarišta na bračnom putu, otklanjanje poteškoća, poboljšanje međusobnog razumijevanja uz vježbanje komunikacijskih vještina te suradno planiranje budućeg bračnog života.
Program je započeo okupljanjem obitelji (bračni parovi i njihova djeca) i predavanjem dr. Dragana Pavelića, psihijatra i psihoterapeuta „Razvojni put braka: od djeteta do bračnog partnera!“. U svom izlaganju dr. Pavelić svojim je pripovjedačkim stilom poveo slušatelje na put od rođenja djeteta, njegova hoda prema zrelosti te svih prepreka i napora koje dijete treba prevladati na tom putu. Dijete bi trebalo prevladati separacijske poteškoće i osamostaliti se, naučiti samovati, suosjećati, razvijati vlastitu kreativnost 
kroz igru i rad, osnažiti se za zajedništvo i umjeti biti zahvalan i opraštati. Na tom putu dijete svoja iskustva pakira u ‘torbe’ koje u budućnost, u brak, donosi kao svojevrstan ’emocionalni miraz’.
Brak jest konfliktna ustanova, no ustanova koja traje tisućljećima. Povijest pokazuje kako se u određenim razdobljima brak pokušavao izbaciti ‘iz mode’, no pokazalo se da je ipak brak ‘prirodno stanje’ kojemu se ljudi 
samoinicijativno uvijek vraćaju. U redovitim bračnim sukobima najvažnije mjerilo ljubavi, a i dokaz mentalnog zdravlja, jest sposobnost opraštanja. Dublje sukobe, koji su posebno povezani s razvojnim putem, možemo pokušati prevladati uz pomoć savjetovatelja i psihoterapeuta koji pružaju psihološku pomoć, kao što djelatnici Bračnih i obiteljskih savjetovališta.
U poslijepodnevnim satima uslijedio je rad u četiri skupine, koje su animirali stručni suradnici i djelatnici Savjetovališta. 
Parovi su se u radionicama okrenuli jedno prema drugome i zajedno se prisjećali svog bračnog puta kroz meditativno razmatranje, a nakon toga su bez verbalne i neverbalne komunikacije zajedno ‘naslikali’ svoj bračni put: značajne događaje i nedaće koje su ih pratile. U daljnjim aktivnostima posvetili su se svom zajedništvu, analizirajući dosadašnje oblike zajedništva te planirali nove oblike zajedništva. Jedni drugima su rekli kakav bi im život bio bez supružnika, što najviše vole kod onog drugoga, koji oblici 
nježnosti su im dragi i sl.
Vježbali su kako prepoznati negativne oblike komunikacije i vlastite obrambene reakcije te učili preoblikovati negativno u pozitivno izražavanje kroz: tehnike smirivanja, prepoznavanje vlastitih osjećaja, razgovor u ‘ja’ formi. Važan aspekt radionica bio je i podsjećanje kako je svako od nas ranjeno i povrijeđeno biće (u emocionalnom smislu) te 
zaslužuje pomoć i podršku u procesu iscjeljenja svih povreda, a jedini način oporavka je međusobna ljubav. Iako je ljubav težak zadatak, usmjerili su se na zajedničku budućnost. U radionicama je bilo i smijeha i tuge, i radosti, i suza, kad su prepričavali jedni drugima zgode i nezgode bračnoga života.
Seminar je završio priredbom raspjevane djece sudionika, koju su animirale i čuvale studentice KBF-a. Nakon toga uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je vodio dr. Davor Vuković te je pozvao bračne parove da ustraju na svom putu i „par ostanu“. Slavlje su glazbom obogatili studenti KBF-a. Suzana Matošević
