Otvorena “vrata milosrđa” u oprosnoj konkatedralnoj crkvi

OSIJEK (TU) – Okružnicom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića osječka konkatedrala sv. Petra i Pavla u Izvanrednoj jubilarnoj godini milosrđa proglašena je oprosnom crkvom, stoga je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, 13. prosinca otvaranjem „vrata milosrđa“ i svečanim misnim slavljem u toj središnjoj crkvi grada Osijeka označio početak Godine milosrđa.

 Otvaranje „vrata milosrđa“

Misno slavlje započelo je ispred Pastoralnog centra molitvom i navještajem evanđelja. Uz nadbiskupa Marina, u koncelebraciji je bio kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Robert Jugović, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, mons. Vladimir Dugalić, dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Ivan Jurić, domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adam Bernatović, domaći župni vikar Tomislav Benaković, a posluživao je i evanđelje navijestio đakon Stjepan Matezović. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor te su svećenici i vjernici u procesiji, uz poklik Milosrdni kao Otac krenuli od Pastoralnog centra prema „vratima milosrđa“. Nadbiskup Marin otvorio je vrata te prolazeći kroz njih zaustavio se u kratkoj molitvi. Kroz „vrata milosrđa“ potom su prošli svećenici te vjerni puk, a misa je nastavljena čitanjem uvodnog djela iz bule Pape Franje Misericordiae vultus – Lice milosrđa. Uslijedio je pokajnički čin obilježen blagoslovom vode te škropljenjem vjernika.

Isus –  neizrecivo vrelo milosrđa

„Sada Kristova zaručnica želi koristit lijek milosrđa radije nego uzeti oruđe strogosti. Katolička se Crkva, dok visoko drži baklju katoličke istine … želi pokazati kao majka puna ljubavi, strpljiva, srdačna, potaknuta suosjećanjem i dobrotom prema svojoj odvojenoj djeci“ citirao je u svojoj homiliji nadbiskup Marin govor sv. pape Ivana XXIII. na početku otvaranja II. vatikanskog sabora. Podsjetio je kako je o obilježavanju 50. obljetnice početka zasjedanja papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere, a na 50. obljetnicu završetka II. vatikanskog koncila, 8. prosinca ove godine, papa Franjo proglasio je Izvanrednu sv. godinu milosrđa i otvorio “vrata milosrđa”, jer se i koncil od same priprave, zasjedanja i realizacije događao u ozračju milosrđa.

„Htjeli bismo zajedno s papom Franjom da ova Godina bude natopljena milosrđem kako bismo mogli pristupiti svakom muškarcu i ženi donoseći im Božju dobrotu i nježnost“, naglasio je mons. Srakić. Potom je uputio na sve označnice Božjeg milosrđa u Sv. Pismu, a novozavjetne knjige opisao je kao snažan himan Božjoj dobroti i milosrđu i nastavio: „Isus je utjelovljeno milosrđe Božje. On je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, ili kao što pjevamo u božićnoj pjesmi – s neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali, radi čovjeka. Upravo zato što je milosrdan, Isus je najveći dobrotvor čovječanstva. On je prošao svijetom, kao što će reći sv. pisac, čineći dobro. On, Sin Božji koji je na kraju svojega mesijanskoga poslanja objavio samoga sebe kao neizrecivo vrelo milosrđa, kratko rečeno – uskrsli Krist je konačno utjelovljenje milosrđa, njegovo oživotvorenje, povijesno-spasenjski, i ujedno, znak sadašnjice vremena.“

Razmatrati milosrđe da bismo sačuvali radost

Naglašavajući da ne stojimo pred Bogom gromovnikom, osvetnikom, nego Ocem milosrđa te potičući vjernike da mole kako bi i sami bili milosrdni, rekao je: „Trebamo neprestano razmišljati, razmatrati milosrđe da bismo sačuvali radost. Jer narod koji je izgubio smisao za radost, koji je upao u tešku žalost, gubi budućnost. Riječ milosrđe otkriva samu tajnu Presvetoga Trojstva – milosrđe je krajnji i najveći čin kojim nam Bog izlazi u susret; temeljni zakon koji živi u srcu svake osobe koja iskreno gleda u čovjeka, otvarajući srce nadi da smo usprkos našoj grešnosti zauvijek ljubljeni.“

Nakon pričesti vjernici su molili Molitvu pape Franje za Jubilej milosrđa. Mons. Srakić na kraju misnoga slavlja Izvanrednu svetu Godinu milosrđa i sve vjernike povjerio zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke milosrđa i podijelio apostolski blagoslov s potpunim oprostom. M. Kuveždanin