OSIJEK (TU) – U organizaciji Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja – HRD BiOS i Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije 11. listopada održan je treći od četiri webinara u ciklusu pod nazivom: „Osnaživanje djece u suočavanju sa svakodnevnim stresom“, koji se održava u sklopu projekta „Pomakni svoje granice“, sufinanciranoga sredstvima Brodsko-posavske županije. Predavanje je održala izv. prof dr. sc. Ana Kurtović, profesorica na Filozofskom fakultetu, Odsjeka za psihologiju, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Na početku je sve sudionike pozdravila Anita Lučić, administratorica Udruge HRD BiOS koja je predstavila temu webinara i predavačicu prof. Kurtović.
Tema trećeg webinara je bila „Samopoimanje djece i mladih“. Prof. Kurtović je u uvodu pojasnila pojam samopoimanja, koje je cjelokupna mentalna slika koju pojedinac ima o sebi. Postoje i razni termini poput samopoštovanja, samokompetentnosti, samopouzdanja itd. Nekad se ti pojmovi koriste kao sinonimi, iako to nisu. Nisko samopoštovanje može biti uzrok raznih problematičnih ponašanja kod djece. Samopoštovanje se odnosi na to koliko osoba misli da je dobra vrijedna, da zaslužuje ljubav, poštovanje itd. Ono kako se općenito osjećamo vezano uz sebe. Za samopoštovanje su važne dvije stvari: biti dobar u onome što je važno, za djecu je to škola, i zadobiti poštovanje drugih, onaj socijalni dio kako se drugi odnose prema nama. Samopouzdanje se odnosi na doživljaj sebe kao osobe koja je sposobna za nešto i ono je izuzetno važno u školskom kontekstu. Pokazuje se da su djeca s dobrim samopouzdanjem upornija u školi i imaju bolje odnose s vršnjacima. Učenici sa dobrom slikom o sebi su više uključeni u nastavu: angažiraniji su, postavljaju više pitanja, iskazuju svoje mišljenje itd. Oni koji nemaju dobru sliku o sebi u razredu se ponašaju samozaštitno: pasivniji su, izbjegavaju privlačiti pažnju na sebe, neće postavljati pitanja. Često nalaze kompenzaciju pa postaju zabavljači u razredu i sl.
Odrasli često ne primjećuju da se poruke koje oni šalju znaju protumačiti negativno iako to nisu. Cilj je pomoći djeci i mladima da se razviju u samosvjesne ljude, koji vjeruju u svoje sposobnosti, svjesni su svojih vrijednosti, znaju koristiti resurse za rješavanje problema i suočavanje sa stresom, mogu razvijati i održavati smislene odnose, poštovati i uvažavati druge itd. Važno je znati učenika pravilno pohvaliti. To je takozvana djelotvorna pohvala. Pohvala potiče učenika na samorefleksiju. Kada dajemo negativni osvrt, važno ga je davati nasamo. Nekad je to teško izvesti u razredu, ali trebamo umanjiti rizik od javnog sramoćenja. Dobro je prvo pokazati empatiju, pa onda dati „feedback“. Odrasli često nenamjerno omalovažavaju osjećaje djece i mladih. Djeca i mladi će o sebi i svojoj vrijednosti naučiti više iz toga kako se mi ponašamo prema njima, a manje na temelju onoga što im govorimo. Tu je važna empatija. Druga djeca vide način na koji nastavnici komuniciraju s učenicima. To se prelijeva na cijelu emocionalnu atmosferu u razredu.
Prof. Kurtović je na kraju prokomentirala neke izjave koje odrasli često govore djeci i mladima u najboljoj namjeri, ali nemaju baš takav učinak. Naše pozitivne poruke moraju biti iskrene i autentične da bi imale pozitivan učinak na samopoimanje djece i mladih, zaključila je. Najavljen je još jedan webinar u sklopu ovoga projekta, a održat će se 2. studenoga. Anita Lučić
