LURD (TU) – Retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku organizirala je od 14. do 16. svibnja, u mjesecu Kraljice svete krunice, hodočašće u Svetište Gospe Lurdske na jugu Francuske za župljane i vjernike osječkih dekanata.
Stotinu sedamdeset i četiri hodočasnika, uključujući trideset bračnih parova, duhovno su pratili: retfalački župnik Ivan Jurić, isusovac o. Ivan ‘Ike’ Mandurić (Rezidencija Družbe Isusove u Osijeku) i dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp (misionar Družbe Duha Svetoga, svećenik Šibenske biskupije). Slavo Mandurić, hodočasnik s više od pedeset pohoda Lurdu organizirao je putovanje (prvi put izravnim hodočasničkim zrakoplovom iz Osijeka u Lurd s agencijom Kraljica mira) i vodio sadržajno bogat trodnevni program pohoda Svetištu Gospe Lurdske i gradu Lourdesu na obali rijeke Gave te je hodočašće uz misna slavlja obilovalo molitvom, pjesmom, pobožnostima križnog puta, sudjelovanjem u hodočasničkoj procesiji bolesnika i klanjanju pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Prvi hodočasnički dan započeo je upoznavanjem sa Svetištem u koje se ulazi kroz Vrata sv. Josipa idući prema trgu s kipom Okrunjene Djevice nasuprot bazilici, nastavljen molitvenim pozdravom Gospi u pohodu Spilji ukazanja Majke Božje Bernardici Soubirous, četrnaestogodišnjoj bolesnoj, siromašnoj djevojčici. Bernardici se „Gospođa u bijelom“ ukazala osamnaest puta (od veljače do srpnja 1858. godine) pozivajući na molitvu, pokoru i obraćenje grešnika. O povijesti ukazanja, nastajanju bazilike – triju crkava (crkva Kripta je izgrađena na spilji Massabielle i posvećena 9. svibnja 1866., te crkve Bezgrešno začeće i Sveta krunica) i djelovanju humanitarne talijanske organizacije UNITALSI za prijevoz bolesnika i osoba s invaliditetom u Lurd te međunarodna svetišta (broji 70 tisuća volontera) govorio je Slavo Mandurić pojasnivši kako je ovo najveće marijansko svetište godišnje posjećivalo šest do deset milijuna ljudi, no nakon covid pandemije broj je smanjen na oko pet milijuna zbog čega je dio od 400 hotela zatvoren, ali „Gospa Lurdska trajno pronosi poruke ljubavi i nade, poziva na pokajanje u ispovijedi koja je uspon na planini Božje milosti“. Nakon pohoda bazilici i osobne pobožnosti, misu u Kapeli sv. Josipa (stane 200 vjernika) predvodio je župnik Ivan Jurić, suslavili p. Krasicki i o. Ike Mandurić koji je propovijedao. Liturgijsko pjevanje animirali su zboristi retfalačke župe uz orguljsku pratnju Biljane Grašić i sopranistica Marijana Matijević koja je otpjevala završnu Ave Maria. Uvodeći u misno slavlje Jurić je naglasio kako hodočašćenjem svjedočimo da je Majka Božja prisutna u našemu životu i bila je prisutna i u Bernardičinu objavljujući njoj nepismenoj, siromašnoj djevojčici svoj identitet – „Bezgrešno Začeće“, dogmu koju je Crkva proglasila četiri godine prije ukazanja te je pozvala na „molitvu za obraćenje grješnika, svevremenski aktualnu i danas ovdje za sve nas u svetištu gdje hodočasnici nalaze mir u Bogu i ozdravljenje“. U propovijedi je o. Mandurić podsjetio na detalje teškog svetičina života koji potiču na duboko poštovanje prema misteriju kojega živi bolesnik te da uz sva čudesna ozdravljenja Bernardica nije ozdravila, promišljajući kako kršćani „često hoće kršćanstvo bez križa, romantičarski kršćanski život bez borbe, ali naše su patnje nužne i duhovno bojište čeka nas u duhovnomu boju za obitelj, domovinu“, razloživši kako tisuće ljudi moli „Krunicu Hrvata svega svijeta“ i devedeset posto ozdravlja: „Molite za ozdravljenje, za obraćenje! Gdje je naše spasenje? U nedavnoj prošlosti branitelji su trpeći položili svoj život za nas… Često ne shvaćamo koje blago imamo dok trpimo i kako će po nečijim trpljenjima Gospodin nekoga izvesti iz grijeha. Krist nas nije došao izvući s puta patnje već poziva da se s poštovanjem odnosimo prema patnjama i ni’ jedna se patnja ne događa bez Boga. Neka se sveti križ uzvisi u našim životima“, kazao je propovjednik Mandurić. Pogledan je film o lurdskom Svetištu i Bernardici, potom su se vjernici okrijepili vodom iz fontana (niz slavina) čudesnog izvora. Časteći Majku Božju hodili su u jednoj od procesija.
Drugoga dana (16. svibnja) Osječani su bili dio hrvatske hodočasničke skupine s oko 350 vjernika iz Dubrovnika, Splita, Zagreba i Hrvatske katoličke misije u Njemačkoj koja je sudjelovala u misnom slavlju na francuskom jeziku u podzemnoj Crkvi sv. Pape Pia X. koja može primiti pedeset tisuća hodočasnika. Hrvatski su hodočasnici sa svojim svećenicima posebno pozdravljeni prije mise te su sa hrvatskim zastavama u svečanoj hodnji prošli crkvom praćeni pljeskom. U hodnji je sudjelovala osmogodišnja Sara Kupčinovac iz Petrijevaca te osječki hodočasnici sa zastavama, a na hrvatskom jeziku pročitano je misno čitanje i zaziv u molitvi vjernika. Pojedini su pohodili polivalentnu Kapelu Štovanja (blizu crkve Sv. Bernarde) i klanjajući se molili pred Presvetim. Popodne, iako praćena pljuskom, ali i hodočasničkom pjesmom, održana je pobožnost Križnog puta na brdu Espelugues, tzv. lurdskoj Kalvariji (sagrađena 1912.) koju je na tekst Tomislava Ivančića „Pođi za mnom, susret s Isusom Kristom u križnom putu“ predmolio župnik Jurić i hodočasnik Saša Uzelac. Deseta postaja izgrađena je sredstvima riječkih vjernika, no službeno stoji mađarskih jer je tada postajala Austro-ugarska monarhija, pojasnio je Slavo Mandurić koji je približio vrijednost izgrađene Kalvarije na crkvenom svetišnom prostoru s 50-tak hektara. Večer je zaključena procesijom s Presvetim i bolesnicima o kojima skrbe volonteri.
Ranojutarnjom šetnjom u povorci od Hotela Christina do Spilje ukazanja u Svetištu milosno je otvoren treći hodočasnički kada su svećenici s Osječanima slavili misu predvođenu župnikom Jurićem koji je istaknuo kako se hodočasnici nalaze „na mjestu ukazanja BDM Bernardici, mjestu molitve i dijeljenja velikih milosti za sve koji se kaju za svoje grijehe, odlučuju živjeti Božjim životom i biti Božji, te se onda usuđujemo od Boga tražiti što nam je potrebno i moliti Gospu da nas opere vodom koju je darovala svijetu“.
U propovijedi je p. Arek Krasicki promišljao kako Isus od tebe/mene traži da svi budemo jedno i da ljubav bude u nama. „Svatko od nas želi biti u nebu, a za sada imamo iskustvo patnje, križa kojeg želimo odbaciti od sebe, zaboraviti. S tim križem ste došli i na ovo mjesto, a to su vaši najbliži, svi koji trebaju molitvu. Bog želi da se svi ljudi spase i naše traženje, prvenstveno neka bude da se svi ljudi spase. One koje nosiš u svome srcu, predaj da se spase po svojem trpljenju, bolesti, muci, nepravdi. Kad sam bio mladi svećenik nisam shvaćao rečenicu iz evanđelja kada svećenik posipava glavu pepelom i govori ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju. Prah si i u prah ćeš se vratiti’ pa bih tada najradije preskočio tu rečenicu. Kad sam zapravo shvatio o čemu je riječ, želio sam nad svakim govoriti upravo tu rečenicu jer svi smo izašli iz raja i u raj ćemo se vratiti, to je naša destinacija, to znači biti svet“, razložio je propovjednik te ispričao kako je, dok je molio u Svetištu vidio majku kako se muči podižući teško bolesno dijete da dotakne križ i malo-pomalo sve do Isusove glave. „U tome sam baš vidio još jedan mistični znak djelovanja one koja nikada nije izišla iz raja, ‘nova Eva’ koja tebe poziva da svaki dan budeš s njom, svaki dan s njom surađuješ. Toliko smo navikli da ne primjećujemo veliko čudo. Tu je još jedna velika tajna, veliko čudo, Euharistija! To je ispunjenje Isusove molitve svome Ocu da budemo jedno, da ja budem s njima i da u njima bude Ljubav. Teško je ljubiti bez Boga, bez Isusa“, kazao je te razložio kako „Marija – nova Eva poziva s krila zemlje da se vratiš u raj i dok poziva na haljini oko bokova ima plavu vrpcu koja nas podsjeća na ‘Ponovljeni zakon’… to neka te podsjeća na deset Božjih zapovijedi, na raj iz kojeg si izašao, na plašt za molitvu i danas nas Gospa poziva na molitvu“. Na kraju je poručio: „Nemojte zaboraviti da imate bolesnike u svojim kućama, u Osijeku, po cijelomu svijetu i to je snaga trpljenja. Ti danas možeš prinijeti žrtvu svoga tijela, svoje patnje. Budi blagoslovljen jer sada već silazi na tebe blagoslov. Bog je naša snaga, ljubav i Gospa nas sve vodi na putu prema raju.“
Nakon mise, posjećena je rodna kuća sv. Bernardice, mlin de Boly, kuću u kojoj je živjela, „cachot“ (zatvor), Tvrđava u Starom gradu s vidikovcem i botaničkim vrtom, muzejom i „kraljevskom“ kapelom, župna crkva Sv. Petra gdje je Bernardica krštena. Popodne je ispunjeno molitvom krunice koju su predmolili svećenici i laici te pjevanjem marijanskih pjesama, dok se višesatno čekalo ispred zgrade s bazenima gdje su se hodočasnici umivali (nakon korone nema kupanja) u vodi iz vrela i zahvalili Bogu za milosti. Sa župnikom Jurićem vjernici su sudjelovali u klanjanju pred Presvetim održanim u podzemnoj crkvi Sv. pape Pia X. te u osobnoj pobožnosti pred Spiljom Gospe Lurdske. Hodočašće je završeno molitvom uz večeru i župnikovom zahvalom za dvije kupljene misnice retfalačkoj župi kao uspomenu organizatoru velikoga hodočašća u Lurd. Nevenka Špoljarić
