ZAGREB (IKA) – Katehetska zimska škola za vjeroučitelje osnovnih škola održana 9. i 10. siječnja u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu bila je prilika za upoznavanje s radnim dokumentom HBK-a „Da vaša radost bude potpuna – Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima”.
U uvodnom izlaganju predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. Ivica Pažin predstavio je nakanu, sadržaj i temeljne naglaske radnoga dokumenta koji je upućen na javnu raspravu. Istaknuo je kako je dokument svojevrstan „ispit savjesti” o iskazivanju volje za obnovom vjere u našim župnim zajednicama, posebno pak u kontekstu osobne vjere svakoga pojedinog vjernika. U tom se duhu u uvodnim napomenama ističe da „naša Crkva želi sjesti uz suvremenoga čovjeka, te mu pomoći da susretne, upozna i živi s Gospodinom koji je izvor vode žive, pravi i jedini Put, Istina i Život.” Posebno ukazujući na pojam „sjesti”, biti uz nekoga znači „imati vremena za osobu, poslušati je, upoznati je”. Taj pojam u sebi nosi i značaj zaborava sebe samoga zbog potrebe drugoga s nakanom jednom i drugom onomu koji govori i onome koji sluša dopustiti djelovanje Duha Svetoga.
Govoreći o suodnosu župne zajednice i kateheze rekao je kako je kateheza namijenjena krštenicima koji žive unutar župne zajednice i da je Crkva po katehezi odgovorna voditi sustavnu brigu o razvoju njihove vjere kako osobne, tako i zajedničke. Ističući važnost vjerničkih krugova u dinamici župne zajednice istaknuo je kako dokument na razne načine „inzistirajući na izgradnji župne zajednice u kontekstu praćenja pojedinaca u njihovu kršćanskom sazrijevanju nudi model živih vjerničkih krugova ne kao jedinstveni model, nego uz model dobne kateheze, uz model različitih pristupa životu i radu u zajednici kao mogući novi izvor snage za osobni razvoj vjere pojedinaca, ali i za dobro zajedničarskoga župnog i crkvenog života”. Na kraju se osvrnuo i na novi govor o vjeri, te je naglasio kako je dokumentu želja konačno odrasle staviti u katehetskom smislu kojemu i pripadaju. To su prvotni naslovnici i adresati našega katehetskoga i evangelizacijskoga rada.
U zaključku dr. Pažin upozorio je da će za promociju kateheze biti potrebna odlučna volja da se promjene naslijeđeni mentaliteti i pojača svijest svakog kršćanina osobno i uključenoga u kršćansku zajednicu da trajno raste u vjeri kako bi svjedočio i prenosio evanđelje svojoj braći, osobito onima koji su udaljeni od Crkve.
Vlč. mr. Pavao Gospodnetić, novoimenovani viši savjetnik pri NKU HBK za župnu katehezu, osvrnuo se na dokument u kontekstu života i rada svećenika, župnika. Ovim dokumentom želi se dati novi vjetar u leđa župnoj katehezi, a ukoliko je tako onda je ovaj dokument usmjeren prvotno župnicima o kojima više nego drugima u jednoj župnoj zajednici ovisi razvoj, napredak župne kateheze, rekao je. Ustvrdio je da nije lako provoditi župnu katehezu, a još je teže organizirati takvu župnu katehezu u kojoj bi se uključili drugi vjernici laici. Stoga u tom kontekstu izradu ovakvog dokumenta treba podržati. Štoviše, „možemo reći da se na njega dugo čekalo”. Temeljna poruka dokumenta, a osobito s obzirom na župnike, svećenike može se sažeti u dvije riječi: „promjena mentaliteta”. Finalni cilj ovoga dokumenta je pridonijeti razvoju nove evangelizacije u kontekstu kateheze na našim prostorima, a upravo je promjena mentaliteta temelj i uvjet te nove evangelizacije. Na novu evangelizaciju u okviru obnovljenog mentaliteta pozvani su svi krštenici, no na poseban način zaređeni službenici Crkve. Za nas je presudno pitanje radosnog misionarskog zanosa o kojem dokument često govori. Držim kako je u nedostatku toga zanosa jedan od temelja naših problema, ali i put napretka i rasta. Vjere u nama, u Hrvatskoj ima onoliko koliko se živi ni manje ni više, rekao je. Ističući važnost zanosa i radosti u novoj evangelizaciji, istaknuo je kako se „zanos” spominje osam, a „radost” 67 puta. Čitajući, imao sam osjećaj kako je ovaj dokument jeka Papina Apostolskog pisma Evangelii gaudium, odnosno što je EG za Opću Crkvu, to je ovaj dokument za katehezu na našim prostorima, zaključio je.
Marina Školka, vjeroučiteljica u osnovnoj školi u Bizovcu, katehistica unutar župne zajednice, podsjetila je na početke vjeronauka u školi prije 25 godina. „Sjetite se tog početka i žara. Ušli smo u učionice i radili ono što smo živjeli. Kad smo krenuli živjeli smo od vjere, i radili smo iz te vjere”. Kad se vjeronauk uveo u škole, vjeroučitelji su preuzeli odgovornost katehizacije. No, tada kao da se u župi nekako kateheza rastočila, kao da se oslonila, ako ne i prenijela na rad u školi. Međutim, vremenom kako je sekularizacija i globalizacija uzela maha, sve je postalo teže. Imamo puno više znanja, iskustva, ali onaj žar je nestao. Proučivši dokument vidljivo je da nije sva odgovornost na nama vjeroučiteljima. Dokument govori da tu ima puno više čimbenika: obitelj, župna zajednica, župnici, vjeroučitelji, stručnjaci. Mi smo jedan tim koji bi trebao zajedničkim snagama poduprijeti ono što dokument donosi. Zajedno smo jači i u promišljanju i u djelovanju, k tome naša radost treba biti veća, poručila je. Također je istaknula da dokument ukazuje da kateheza obuhvaća cijelu evangelizaciju, ne samo djece, „nego svih nas, osobito odraslih. Ta evangelizacija znači prvo krenuti od sebe, probuditi svoju vjeru i povjerenje u Krista da može preobraziti mogu egzistenciju i moj rad, i preko mene djelovati na druge tako da ta moja otvorenost Kristu može donijeti tog Krista drugima i učiniti ih radosnima”.
Tomislav Tomasić, viši savjetnik za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, izrazio je nadu da će dokument pobuditi „crkveno proljeće” koje nam je potrebno. Izražavam zahvalnost HBK na povjerenju i odgovornosti pruženoj svim vjernicima da svojim razmišljanjem i vjerničkim iskustvom podrže i daju doprinos javnoj raspravi. To smatram dobrim primjerom participiranja svih vjernika u suodgovornosti za pastoralno i katehetsko djelovanje, jer tamo i samo tamo gdje postoji dijalog i zajedničko suodlučivanje možemo govoriti i o suodgovornosti, rekao je. Istaknuo je kako dokument jako dobro očituje aktualno stanje u Crkvi, te nudi konkretne smjernice i poticaje za unapređenje kvalitete katehetskog pastoralnog djelovanja. „Želim vjerovati da će se brojni pozitivni poticaji koji se nalaze u ovom dokumentu uspjeti ostvariti i u praksi”.
U nastavku se osvrnuo na pojedine sadržaje dokumenta, te je iz perspektive angažiranog vjernika laika dao i neke prijedloge, odnosno dopune. U nadi da će taj dokument biti poticaj, smjerokaz i snaga koja će donijeti novi vjetar u jedra lađi na kojoj zajedno plovimo, citiram sv. Ivana Pavla II.: „Crkva je pozvana katehezi posvetiti svoje najbolje ljudske zalihe i snage, ne štedeći trud, napore, umore, materijalna sredstava da što bolje organizira i da se obrazuje sposobno osoblje”.
Sintezu okrugloga stola, te zaključnu riječ dao je predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Zahvalio je svima, a posebno uvodničarima na angažmanu u predstavljanju radnoga dokumenta, kojim su potaknuli i živu raspravu. Osvrnuo se i na činjenicu da je ovaj prijedlog upućen na javnu raspravu. Naime, prema njegovim riječima, Vijeće HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju željelo je pripremiti dokument na uobičajen način. No, onda je među biskupima nastala ideja da se prijedlog uputi na raspravu svećenicima i vjernicima. I zato je ova javna rasprava da vi kažete svoje mišljenje. Vjerujemo da ovaj dokument uz vašu pomoć može biti još konkretniji, dorađeniji; može biti objektivniji, trezniji s obje noge na zemlji; da možete dati puno oduševljenja i radosti u dokument. Ovo je početak javne rasprave: pozivam vas da u vašim sredinama raspravljate o njemu. Vidim da ste zauzeto raspravljali, vidim da je puno dobre volje u nama. Nemojmo dopustiti da nam prostor oko nas, vrijeme i ozračje oduzima tu dobru volju. Budimo svjesni – kad smo pritisnuti izvana, kad smo suočeni s poteškoćama izvana zauzimamo obrambeni stav. Dopustimo više Isusu da nas nadahnjuje, budimo Njegovi, postojani i nastojimo svijetliti i bit će drukčije. Suočavajmo se s vremenom i prostorom u kojem živimo i nastojimo tu biti najodgovorniji što možemo, Kristovi učenici, njegovi svjedoci, pozvao je sudionike škole nadbiskup Hranić.
