Održana tribina „Duhovno antropološki-pristup strahu i tjeskobi“

SLAVONSKI BROD (TU) – Tribina pod nazivnom „Duhovno antropološki-pristup strahu i tjeskobi“ održana je u utorak 28. svibnja 2024., u Pastoralnom centru Župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskome Brodu u organizaciji Centra za hagioterapiju Slavonski Brod i Zajednice Molitva i Riječ Područne zajednice Slavonski Brod.

Tribinu je vodila Silva Vrdoljak, teologinja, mentorica u hagioterapiji i dugogodišnja suradnica i učenica prof. dr. Ivančića koji je utemeljitelj hagioterapije, hrvatskog modela pružanja duhovno-antropološke pomoći čovjeku. Okupljenim sudionicima, kojih je bilo dvjestotinjak, teologinja Vrdoljak je najprije pojasnila mjesto hagioterapije s aspekta terapijske prakse i sa znanstvenog aspekta. Tako je naglasila da postoje psihofiziči, antropološki i teološki strahovi te da je strah znak ugroženosti života, događaja zla, a temeljni izvor straha nepovjerenje u dobro.

„Neposredni uzroci straha i tjeskobe su razne životne situacije ugroženosti. Strah producira depresiju i samosažaljenje, ali i agresivnost. Izvori strahova su egzistencijalni, temeljni i cjeloživotni. Strah je vjerovanje u zlo i kad to čovjek dugo čini, to postaje njegova navika, praksa koja razara čitavo njegovo biće. Postoji apsolutno postojanje, Stvoritelj i On se ne može uništiti i razoriti i zbog toga je vjerovanje u zlo naivno i površno. No budući da je čovjek ograničeno biće, on može sebe i druge razarati kršeći fizikalne, biološke i moralne zakonitosti.

Strah je u hagioterapiji simptom koji upućuje na manjak, oštećenost i ranjenost vjere i povjerenja“, rekla je teologinja Vrdoljak.

Nadalje je pojasnila kako se u hagioterapijskom pristupu radi o oštećenoj i ranjenoj osobi, životu, savjesti, vjeri i povjerenju, duhovnom srcu, intelektu, svijesti, samosvijesti, slobodi, kreativnosti, smislu i religioznosti.

„Temeljni duhovno-antropološki lijek jest vjera i povjerenje. Vjera je spoznaja ‘Ja ne mogu propasti’!. Put u ostvarenje te spoznaje jest svoje misli, riječi i očekivanja okrenuti od zla prema dobru, što je put ulaska u Dobro. Vjerovati znači gledati sebe kao projekt. Prapovjerenje ostaje u dubinama svakog čovjeka jer mu je ta datost od samog Stvoritelja dana. Međutim stadij tog temeljnog povjerenja treba stalno provjeravati i utvrđivati. Vrdoljak je pojasnila i fluidne strahove kao simptome ovog vremena kao vrijeme „tekuće modernosti“, vrijeme u kojem nema doticaja sa čvrstim i stabilnim, odnosno stanje narušene cjelovitosti čovjeka.

Tjeskoba je u hagioterapijskom pristupu simptom duboke mentalne patnje, odnosno kada čovjek ima reakciju straha koja je nesrazmjerna stvarnoj razini prijetnje. Uzroci mogu biti razni poput negativnih životnih iskustava traume, gubitka, osamljenosti, odbačenosti, narušenih međuljudskih odnosa. Spomenute su i tjeskobe sadašnjeg vremena poput ‘tjeskobe skrolanja’ i straha od obavljanja telefonskih poziva. Temeljni izvor tjeskobe je u egzistenciji čovjeka i njegovim temeljima. Izlaz iz tjeskoba ima terapijske korake kao i kod strahova“, rekla je uz ostalo predavačica.

Zaključila je da je povjerenje temeljna potreba čovjeka jer on nema sudbinu u svojim rukama nego sav ovisi o Stvoritelju te da je jedini izlaz za strahove i tjeskobe Isus iz Nazareta koji je, kako je istaknula, svojim riječima, djelima i ljubavlju pokazao da nije samo čovjek nego i Bog. I zato je za sve naše izranjenosti idealan liječnik, lijek i zdravlje. B. Lukačević