OSIJEK (TU) – „Tko određuje kanon biblijskih knjiga?“ bila je tema sedme u nizu biblijskih tribina pod vodstvom dr. s. Silvane Fužinato koja se u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ održala 3. travnja u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek.
Prisutne je pozdravio predstojnik Instituta, mons. dr. Vladimir Dugalić te podsjetio kako se na dosadašnjim tribinama govorilo o utjecaju starih epova i njihovu odrazu n
a Sveto pismo, povijesnom kontekstu i povijesti židovskog naroda, prepisivanju starozavjetnih i novozavjetnih tekstova te nadahnuću u Svetom pismu. Dr. s. S. Fužinato predavanje je započela izlaganjem o kanonu Sv. pisma, a zatim je u drugom dijelu govorila o esenima i kumranskoj zajednici.
Pojasnila je značenje riječi kanon definirajući kako je u početku taj izraz označavao štap za mjerenje, no, kasnije je riječ dobila značenje pravila ili norme. U odnosu prema Svetom pismu kanon postaje pravilo vjere, zbirka knjiga koje je Crkva priznala kao nadahnute od Boga te mjerodavne u pitanjima vjere i ćudoređa. To da je knjiga kanonična znači da ju je Crkva prihvatila, rekla je predavačica i pojasnila kako je nastao kanon Staroga, a kako kanon Novog zavjeta. Istaknula je problematiku između židovskog i katoličkog starozavjetnog kanona, kriterije po kojima je utvrđena kanoničnost novozavjetnih knjiga te važnost Tridentskog sabora na kojemu je 8. travnja 1546. definiran kanon. Prisutnima je pojašnjeno i kakvi su to apokrifni spisi, razjašnjeno je da postoje apokrifi židovskog i kršćanskog podrijetla, a potom je pročitan ulomak Jakovljevog protoevanđelja te Tomina evanđelja.
G
ovoreći o esenima i kumranskoj zajednici na obalama Mrtvog mora dr. s. S. Fužinato pojasnila je da se radilo o zajednici muškaraca koji su provodili život u molitvi i radu, čitanju i proučavanju svetih spisa te su se tako pripravljali za dolazak Božjeg kraljevstva. Bilo ih je i u drugim dijelovima Palestine, brojali su oko 4000 članova, a potpuno su nestali 68. godine kada su Rimljani osvojili Jeruzalem i uništili ga. Pred navalom Rimljana eseni su svoje spise pohranili u špilje s nadom da će se vratiti po njih,
što se nikada nije dogodilo. Arheološkim iskapanjima od 1947. do 1956. godine pronađeno je oko 800 rukopisa u 11 kumranskih špilja. Rukopisi su nastajali od 2. stoljeća pr. Kr. do 68. godine, pisani su istom tintom koja je pronađena u kumranskoj naseobini, kao i ostaci ćupova u koje su rukopisi bili pohranjeni, a suh zrak i topla klima pogodovala je njihovu očuvanju. Od ukupnog broja rukopisa dvjesto ih je svetopisamskih, naglasila je predavačica. Pojasnila je kako se radi o najstarijim starozavjetnim rukopisima Svetoga pisma te pokazala rekonstrukciju jednog kumranskog ćupa.
U ovom ciklusu biblijskih tribina predviđene su još dvije. Sljedeća, o metodama tumačenja Biblije održat će se 8. svibnja, kada će biti predstavljena i jedna novija biblijska metoda rasprostranjena u Italiji.
M. Kuveždanin
