OSIJEK (TU) – „Milosrđe u biblijsko-teološkoj perspektivi“ bila je tema prve u nizu korizmenih tribina srijedom koje se pod geslom Božje je ime Milosrđe održavaju u Vikarijatu Osijek. Predavanje je 17. veljače održao doc. dr. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu, a moderirao je i pozdravnu riječ uputio prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor KBF-a i biskupski vikar za pastoral grada Osijeka.
„Milosrđe je, bez sumnje, središnja tema u suvremenom crkveno-teološkom govoru. Nova aktualnost milosrđa povezana je s pontifikatom pape Franje, iako i tijekom 20. stoljeća susrećemo obnovu iskustva i razumijevanja milosrđa u Crkvi, osobito kroz naučavanje i djelovanje pape Ivana Pavla II.“, rekao je predavač na početku izlaganja. Nastojao je pojasniti pojam i narav milosrđa polazeći od Božje objave, ukazao je na neke vidove odnosa milosrđa i pravednosti, naglasio kako se Bog očituje kao milosrdan od samog početka objave te da u Novom zavjetu Božje milosrđe ima vrhunac u osobi Isusa Krista. Na posljetku, podsjetio je na duhovna i tjelesna djela milosrđa i njihovu trajnu aktualnost i nove obzore.
Milosrđe se očituje još od samog stvaranja, Bog stvara jer je dobar, jer želi da stvorenje ima udjela u njegovu bitku, 
mudrosti i dobroti, pa stoga milosrđe nije povremen nalet Božje osjećajnosti već korijen i ishodište svekolikog stvaranja, uputio je dr. Vuković. Još u Starom zavjetu Bog se objavljuje kao milosrdan i suosjećajan, kao Bog koji ostaje vjeran savezu unatoč nevjeri naroda, Bog koji ljubi, oprašta i suosjeća sa svojim narodom iz dubine, iz utrobe svog božanskog bića. U Novom zavjetu milosrđe dobilo je lice Isusa Krista, a doc. dr. Vuković se oslonio na prispodobu o Milosrdnom ocu te naglasio kako smilovanje i sažaljenje iz teološke perspektive znači primiti drugoga k sebi i svojom mu prisutnošću donijeti rast i život. „Isus Krist upravo objavljuje takvog Boga, suosjećajnog i milosrdnog, koji se sažalijeva nad čovjekovom patnjom i grijesima, ali na aktivan i djelatan način, tako da ne ostavlja čovjeka u patnji i grijehu“ , rekao je i istaknuo pozitivno značenje sažaljenja, upravo milosrđa, koje nije prezirni izraz nadmoćnosti milosrdnog prema bijednom čovjeku, svisoka, nego djelatno sudjelovanje u patnji drugoga s nakanom da ga se izvuče iz patnje i zla, da mu se donese spasenje.
Promatrajući odnos milosrđa i pravednosti predavač je zaključio da kada govorimo o biblijsko-kršćanskom shvaćanju, milosrđe jest Božja pravednost, koja svoj interpretativni okvir ima unutar Božje ljubavi i cjeline svih Božjih svojstava. „U tom svjetlu, pravednost u milosrđu nipošto nije dokinuta, štoviše, milosrđe predstavlja ispunjenje i izobilje pravednosti“, rekao je, a zatim naglasio kako je poziv na milosrđe upućen cijeloj Crkvi i svakom Kristovu učeniku.
„Vrijeme Jubileja prigoda je da Crkva ponovno otkrije pomalo zaboravljenu važnost duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, čije činjenje, odnosno nečinjenje i propusti, postaju glavni kriterij posljednjeg suda iz Matejevog evanđelja. „Isus ne navodi ni jedan konkretni učinjeni grijeh koji bi vodio u vječnu propast, nego propuste, odnosno neučinjeno dobro kao glavni kriterij suda. U tom je vidu potrebna obnova svijesti te konkretne prakse duhovnih i tjelesnih djela milosrđa koja pozivaju na osjetljivost i djelovanje s obzirom na situaciju tjelesne i duhovne bijede, nevolje i siromaštva ljudi koje susrećemo u svakodnevnom životu“, poručio je dr. Vuković.
Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, a slijedeća tribina održat će se u srijedu, 24. veljače u 19.30 sati na temu Sakrament pomirenja – čin Božjeg milosrđa o čemu će govoriti prof. Dugalić. M. Kuveždanin
