OSIJEK (TU) – Vjera i razum bila je tema korizmene tribine u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“, održane 8. ožujka u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek. O temi je govorio doc. dr. sc. Stjepan Radić, profesor filozofskih predmeta na KBF-u u Đakovu. Ovo je prva u nizu korizmenih tribina srijedom na temu „Kršćanska vjera“. Prisutne je pozdravio i program moderirao predstojnik Instituta, mons. dr. Vladimir Dugalić.
P
redavač je podijelio predavanje u dva temeljna dijela: u prvom je razmatrao opću perspektivu odnosa vjere i razuma, dok je drugi dio posvetio Augustinovskom putu koji po njegovu mišljenju nikako nije nadiđen nego štoviše još uvijek predstavlja izazov za svakog onog tko se određuje vjernikom. Vezano uz prvi dio predavanja, doc. Radić je vjeru i razum postavio kao dvije kategorije ljudskog duha: prva, vjera očituje ono što doživljavamo kao ljubav, nada konačno smisao, dok razum predstavlja čovjekove kognitivne tj. spoznajne sposobnosti. Odmah u početku je naglašeno da iako su ovi fenomeni nužno upućeni jedan na drugoga, njih se ne smije niti može međusobno zamjenjivati: tamo gdje se traži vjera, nada odn. ljubav ne vrijedi racionaliziranje, ili pak s druge strane, i s dozom samokritike, u slučajevima kada je potrebno racionalno sagledavanje stvari ne smiju se nuditi tek olaka i pojednostavljena rješenja u pogledu vjere. Držeći se dalje zadane teme, predavač se kratko osvrnuo na povijesni kontekst ističući pri tome kako je znanost Teologije već za Grke predstavljala nešto uzvišeno – promišljanje o onom božanskom moguće je samo čistom spekulacijom tj. umskom aktivnošću. U tom je smislu teologija od početka bila vezana uz ono umsko. Teologija je kroz povijest nastavila taj umski put, bivajući uvijek otvorena za racionalno zahvaćanje i spoznaju božanskog odn. samog Boga.
Problematiku odnosa vjere i razuma predavač je dalje razmotrio na odnosu religije i znanosti, oslanjajući se pri tome na papu u miru Benedikta XVI. Već je teolog Joseph Ratzinger isticao kako čitavoj prirodi i kozmosu u pozadini stoji jedan um. Čitav kozmos je, naime, sazdan od unutarnjih odnosa i principa koji se pak pretaču u matematičke pojmove i formulacije. Tako kada sv. Ivan Evanđelist ističe da u „početku bijaše Riječ“ tada on ima nakanu reći da u pozadini svega stoji jedan smisao, red ustroj i to u bitno osobnom smislu što znači da svemu u pozadini stoji jedan Bog koji se na razne načine objavljuje.
Ipak okosnica predavanja sačinjavala je enciklika pape Ivana Pavla II, Fides et ratio Vjera i razum. Papa inzistira na odnosu vjere i razuma budući da razum upravo po vjeri može prekoračiti svijet puke empirije i na taj način se dovinuti do Transcendencije, tj. Boga. Tako kao što razum potrebuje vrlinu mudrosti i razboritosti, a koji su bitni u primjeni razumskih načela on isto tako potrebuje i krepost vjere koja ga čuva od zatvorenosti u vlastito kategorijalno mišljenje. S druge pak strane vjera potrebuje razum i racionalni pristup budući da upravo izostanak razuma u pogledu vjere predstavlja skretanje u razne oblike fundamentalizma, infantilizma, radikalizma…. Postavljajući na ovakvu razinu odnos vjere i razuma te dajući joj pomalo ovo egzistencijalno obilježje, možemo ustvrditi da su pokušaji koje poduzima papa u enciklici ali i oni ostali u teologiji, sadržani u želji za jednim novim iskustvom vjere i to s onu stranu iracionalizma na jednoj ali i čistog racionalizma na drugoj strani.
U završnim je dijelovima predavanja doc. Radić istaknuo augustinovski put u doživljaju i spoznavanju Boga, ističući posebnost koju Augustin donosi u pogledu odnosa vjere i razuma. Novost, tako predavač, ovog augustinovog puta je bila ta što je on u traganju za cjelovitim iskustvom Božje prisutnost – ne dokazivanjem njegove egzistencije, krenuo obrnutim putem nego klasična filozofska tradicija: krenuo je naime od sebe odn. svojega jastva, onog dakle nutarnjeg fenomena koji mu se na najosnovniji i najprvotniji način očituje. Po svojem „ja“ do Boga, ukratko bi glasio Augustinov put. Budući da je ja uz slobodu čita duhovna kategorija, ona je u mogućnosti spoznati samog Boga u njegovoj duhovnoj dimenziji što istovremeno uključuje i razum i intuiciju, potrebnu u pogledu vjere. Uvjet pak ovog puta jest osluškivanje Prisutnosti tj. Boga koji se uvijek i iznova očituje po Savjesti.
Da vjera i razum potrebuju jedno drugo, očito je dakle kako na individualnoj – dvije kategorije ljudskog duha, tako i na široj dimenziji religije i znanosti. Predavač je izlaganje završio upotpunjujući misao F. Nietzsechea. Filozof-patnik je naime uskliknuo: „Imamo umjetnost da ne bi smo umrli od istine“, što je predavač upotpunio riječima, „nije li nam pak dana vjera, da ne bi smo umrli od evidentnog koje često blješti do razine odbojnosti“.
Slijedeća korizmena tribina u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek održat će se 15. ožujka na temu Bit kršćanske vjere i neki suvremeni izazovi o čemu će govoriti doc. dr. sc. Davor Vuković s KBF-a u Đakovu. TU/Stjepan Radić
