ĐAKOVO (TU) – 14. prosinca 2023. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održana je adventska duhovna obnova za sve studente koju su predvodili izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić, voditelj studentskoga doma i mr. sc. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu.
U uvodnom razmatranju, profesor Japundžić istaknuo je kako se nalazimo u vremenu bdijenja, iščekivanja svetkovine Isusova rođenja. Tako nas je već u prvoj nedjelji došašća Marko u evanđelju pozvao na iščekivanje i budnost. Biblijske osobe koje se posebno mogu istaknuti po tome da nas pozivaju i potiču na budnost tijekom došašća su Izaija, Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija. 
Izaija se javlja u vremenu progonstva, kada narod gubi svaku nadu i povjerenje u Boga, misli da ih je Bog zaboravio, da ih ne čuje. On im naviješta nadu u izbavljenje i najavljuje im da Bog nije zaboravio svoj narod, već da će ih spasiti, donijeti im slobodu, naviješta jedno novo vrijeme. On tako postaje prorok vjere i nade. U Novome zavjetu, Ivan Krstitelj je onaj koji najavljuje Spasitelja, pripravlja mu put i poziva narod na obraćenje. Ivan djeluje u pustinji. Pustinja je mjesto na kojem on osluškuje Božji glas i poziva na obraćenje. Jedna ruska spisateljica kaže da „Otići u pustinju znači slušati Boga.“ Ivanovo svjedočanstvo odnosi se na Isusa u kojemu je ispunjeno Izaijino naviještanje, prorokovanje. Ivan nas poziva u osamu kako bismo slušali glas Božji jer u tišini Bog počinje govoriti. Vrijeme došašća je povlašteno vrijeme osluškivanja Božje riječi. Zato je važno pronaći vrijeme za šutnju, za mir, za osluškivanje Božje riječi. Ivan nas poziva da i mi svjedočimo za Isusa koji je izvor radosti. 
Za Blaženu Djevicu Mariju kažemo da je ona službenica Božja koja svoj život stavlja u Božje ruke. Postaje Majka Božja, Majka Spasitelja svijeta. Svojim riječima: „Evo, službenice Božje!“ pokazala je da je otvorena Božjoj riječi kojoj je vjerovala i zbog koje je bila spremna mijenjati svoj život. Ona je vjerna službenica Božja koja objavljuje Božju ljubav. Ona širi radost jer je donijela na svijet Spasitelja svijeta. Ona druge vodi do Isusa. Marija je dopustila da joj Bog progovori u tišini i nije se oglušila na Božju riječ, na Božji poziv. Otkrivajući i posvješćujući si živote ovih osoba, i naš je hod kroz došašće bogatiji jer nam ove osobe pomažu pripraviti se za dolazak Spasitelja. I mi trebamo našim djelima pripravljati put Gospodinu. Profesor je na kraju poželio studentima da im svima ova obnova bude pomoć na putu prema svetkovini Rođenja Gospodinova. Nakon kratkog samostalnog promišljanja, uslijedilo je pokorničko bogoslužje i mogućnost za ispovijed.
Duhovna obnova završena je misom koju je predvodio duhovnik Matezović u koncelebraciji s dr. Japundžićem i prof. dr. sc. Stjepanom Radićem, rektorom Bogoslovnoga sjemeništa. U homiliji se profesor Matezović osvrnuo Sveto pismo koje često ne razumijemo i što nam je nejasno, neshvatljivo, preskočimo i idemo na ono što nam je poznato. Sveti Ignacije s druge strane kaže da se upravo za te dijelove trebamo uhvatiti, prebirati ih i razmatrati. Kaže evanđelje: „Kraljevstvo Božje na silu se probija i siloviti dohvaćaju Kraljevstvo Božje.“ Što to za nas znači? Kako shvatiti ovu rečenicu? Nasilni i siloviti koji preuzimaju Kraljevstvo Božje su oni koji se silovito bore protiv neprijatelja svoje duše. Ne radi se o nečemu što je izvan nas, već u nama samima. O neprijateljima naše duše govorimo kroz tri vida: svijet, tijelo i đavao. Oni su izazvali mnogo nasilja u dušama kršćana koji se bore za Kraljevstvo Božje. Za Božje Kraljevstvo trebamo se boriti nasilno, silovito i hrabro. Pred neprijateljem moram biti hrabar i silovit. Naš duhovni život ne može biti čisto pasivan, ne možemo se jednostavno smiješiti na putu za Nebo jer su naši neprijatelji nasilni i agresivni. Zato i mi moramo ići na njih s Kristovom moći. Protiv neprijatelja tijela borimo se postom i samoodricanjem, protiv svijeta borimo se ostajući u Kristovoj istini odbijajući se prilagoditi svijetu, a protiv đavla tako što shvaćamo kako nas pokušava zavesti i odbacujemo njegova djela u našem životu. Ovo trebamo shvatiti kao poziv da rastemo u čvrstini i odvažnosti kako bismo imali snage i hrabrosti boriti se protiv neprijatelja iznutra. Često se bojimo boriti, ali moramo imati povjerenje u snagu Isusa jer to je jedino oružje koje nam je potrebno. „Oslonimo se na Krista!“, pozvao je studente profesor Matezović. Maria Dragomirović
