ĐAKOVO (TU) – U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu 22. travnja održan je Međunarodni znanstveni simpozij o milosrđu pod naslovom „Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo” (Tuž 3,22). Pozdravnu riječ uputili su generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. mr. Ivan Ćurić i dekan KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Ivica Raguž. Prvo predavanje održao je doc. dr. Davor Vuković na temu „Božje milosrđe kao supatnja u suvremenoj teološkoj misli”. U predavanju je prikazao misao o Bogu koji pati, koristeći se Moltmannom, Kasperom i promišljanjima Ivana Pavla II. Poseban naglasak stavio je na križ koji se promatra kao vrhunac Božje objave i uozbiljenje milosrđa te je konstatirao da se Božja patnja uvijek i nužno odnosi na Božju ljubav i milosrđe.
„
Prispodoba o milosrdnom Ocu i pastoralne smjernice” bila je tema dr. sc. Stanislava Šote. Središnji naglasak stavio je na dimenziju Očeve ljubavi koja postaje inicijativa pastoralnog djelovanja i istinsko očitovanje Božjega milosrđa. Treće predavanje „Zarobljeno milosrđe. Biblijsko-psihološka analiza Fil 2,1-4″ održali su dr. Anđelo Maly i dr. Josip Bošnjaković. Cilj njihova predavanja bio je odgovor na pitanje: „U kojoj mjeri mogu psihologija i njena istraživanja doprinijeti razumijevanju biblijskog teksta?“ Svatko iz svoga kuta, ali povezano tumačili su Pavlove tekstove koji svjedoče istinsko ostvarenje Božje prisutnosti i milosrđa.
Predavanje na temu „Neki aspekti milosrđa u islamu“ održao je izv. prof. dr. Halil Mehtić. Zastupao je tezu da je milosrđe potisnuto u životu suvremenog čovjeka, ali nije iščeznulo. Analizirajući kuranske tekstove Mehtić je pokazao važnost afirmacije milosrđa među bližnjima, ali i prema svim ljudima. Naglasio je da se principom dijeljenja lišavamo pohlepe i tako svjedočimo milosrđe i suosjećanje prema drugima. Kao tumači Božje riječi moramo biti otvorena srca prvotno prema Bogu, a zatim prema bližnjima. Doc. dr. Boris Vulić govorio je o temi „Navikavanje slobode na Božje milosrđe. O vremenitim kaznama i oprostima“. Osvrnuo se na poimanje oprosta kod Karla Rahnera koji je naučavao da su oprosti ušli u red onih stvarnosti koje više ne razumijemo. Na tragu tog autora, Vulić je naglasio važnost istinskoga obraćenja, u kojem pokornik na osobit način ljubi Boga i bližnje. Na tome putu obraćenja čovjek prema predavaču dakako nije sam, već ga Crkva prati, podiže i usmjerava.
Predavanje izv. prof. dr. Raguža na temu „Milosrđe i milostinja“ bilo je primarno usredotočeno na poimanje milostinje kod Tome Akvinskoga gdje se milostinja usko povezuje sa suviškom. Raguž je posebno istaknuo da u našoj Crkvi nedostaje poticaja bogatima da daju milostinju kao što je to nekoć bilo u vremenima prve Crkve. Predavanje na temu „Božje milosrđe – izvor nade“ održao je prof. dr. Anton Štrukelj. Istaknuo je misao da je milosrđe ključ za razumijevanje papinstva Ivana Pavla II. jer je on Crkvi ostavio duhovni nauk koji Crkvu upućuje na život u milosrđu. Pozivajući se na Papina promišljanja Štrukelj je naglasio da je Kristov križ najradikalnija objava milosrđa te da je svjedočenje milosrđa osobito važno.
Tema prof. dr. Karla Višatickog bila je „Starozavjetni Bog – Bog milosrđa?“ Istaknuo je da su starozavjetni tekstovi nastajali tijekom niza godina, tako da je razumljivo da se slika Boga neprestano mijenjala. Ukazao je na 99 imena koji označavaju Boga (Jahve, Elohim, Baal, Adonaj, Melek,…) te kako nas svako od tih imena upućuje prema milosrdnom Bogu. „Milosrđe kao temeljno uporište personalizma pape Franje i J. H. Newmana“ održao je doc. dr. Šimo Šokčević. U svome predavanje istaknuo je da je epistemički realizam temelj Newmanova personalizma te da upravo taj realizam predstavlja ključnu dodirnu točku Newmanove filozofije i teološke misli pape Franje. Predavač je ukazao i na još neke dodirne točke ove dvojice autora, poput slične dijagnoze stanja vremena u kojem žive te je posebno naglasio sličnost koja se tiče pojma milosrđa, bez kojeg je personalizam i jednog i drugog autora praktički nezamisliv.
Doc. dr. Grgo Grbešić održao je predavanje pod naslovom „Marija Faustina Kowalska – Apostol Božjeg milosrđa”. Predavanje je bilo koncipirano u četiri dijela: pregled Faustinina života, njen mistični put, njeno poslanje te razumijevanje milosrđa. Milosrđe se u njoj otkrilo kroz poslanje da pripravi svijet za ponovni Kristov dolazak, a njezina molitva i žrtva postale su put ostvarenja njezin zadaće u Crkvi, zaključio je Grbešić. Sljedeće predavanje održao je doc. dr. Rastko Jović na temu „Strah milosrđa“. U izlaganju naglasio je naglasio da milosrđe ima smisla samo gdje vjera nije ideologija; ono je izraz Božje pravde i Njegova suda, obnova vjere u živoga Boga. Na kraju, milosrđe nije usputni dodatak u našim životima, ono je Božja pravda, Božji sud. Izv. prof. dr. Zvonko Pažin održao je predavanje na temu „Zavjetna misa o Božjem milosrđu“. Pažin je na početku obrazložio zbornu molitvu, koja je sastavljena od dva latinska izvora. U samoj molitvi naznačeno je stvaranje, otkupljenje i ostvarivanje tog otkupljenja po sakramentima Crkve gdje se vuče paralela sa Svetim pismom. Milosrđe je tako voljni čin. U Novom Zavjetu Bog u svojemu Sinu iskazuje milosrđe svakome čovjeku te iz toga valja zaključiti kako se milosrđe treba iskazivati neprestano, ponajviše i svojim neprijateljima.
Pretposljednje predavanje održao je dr. Antun Japundžić na temu „Molitva srca i milosrđe u istočnoj kršćanskoj tradiciji“. Izložio je povijesni razvoj molitve srca i donio teološko tumačenje iste. Naglasio je da je molitva srca jednostavna molitva sa spasenjskim elementom koji nas na osobit način približava Bogu. Posljednje predavanje održao je mr. Bože Radoš pod nazivom „Isus liječnik duše i tijela. Pedagogija Krista liječnika prezentirana kroz prispodobu o milosrdnom Samarijancu“. Radoš se u svome izlaganju ponajviše pozivao na evanđelista Luku, na prispodobu o milosrdnom Samaritancu, te je naglasio Isusov put izlječenja čitavoga čovjeka. S. Bradarić/K. Japarić
