VINKOVCI (TU) – U povodu 40. obljetnice dirigiranja Branke Domaćinović Mješovitim pjevačkim zborom „Sv. Cecilija“ Župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima i 45, 50, 55 i 60 godina pjevanja dvanaestero članova u tom Zboru, svečano euharistijsko slavlje u nedjelju 15. veljače u istoimenoj crkvi predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Suslavili su vlč. Marko Martić, mons. Tadija Pranjić, preč. Stjepan Krekman, vlč. mo. Vinko Sitarić i vlč. Mario Brkić. U nazočnosti brojnih župljana, časnih sestara, gostiju, gradonačelnika Vinkovaca dr. Mladena Karlića, članova Udruge Vinkovački šokački rodovi odjevenih u šokačko ruho, liturgijsko pjevanje predvodio je domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ uz dirigenticu Branku Domaćinović, orguljsku pratnju Dubravku Vukovarac i flautisticu Petru Marković.
Prije misnoga slavlja mons. Pranjić je uputio riječi pozdrava istaknuvši kako župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ ima dugi kontinuitet svoga djelovanja još od 20-tih godina prošloga stoljeća. „Pjevao je i u lijepim, i u teškim, i u tragičnim vremenima, ali nije nikada prekidao svoje djelovanje, a upravo Branka Domaćinović 40 godina dirigira i vodi Zbor koji je naš ponos i naša dika“, rekao je mons. Pranjić. S obzirom na to da je istoga dana u podne slijedila prisega predsjednice RH Kolinde Grabar- Kitarović, nadbiskup Hranić je pozvao „da kod ove mise dok zahvaljujemo za naše pjevače, za Zbor, da istodobno molimo i za nju da ju Gospodin ohrabri, snaži i vodi snagom svojega Svetog Duha, da uistinu gleda na opće dobro, ne na parcijalne, stranačke, niti interese pojedine skupine nego na dobro društva.“
U propovijedi je voditelj Ureda za crkvenu glazbu Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. mo. Sitarić, među ostali, istaknuo kako je cilj ljudskoga života slaviti Boga ovdje na zemlji te nakon tjelesne smrti pridružiti mu se u vječnoj slavi. „Prvim je kršćanima euharistija bila nezamisliva bez pjevanja jer to ima svoje teološko uporište. Jedan novovjeki mislilac piše kako su kršćani pomalo čudni ljudi. Oni uvijek pjevaju i u sreći i u tuzi. Dok svjetovni čovjek pjeva da bi na tren zaboravio na težinu života, kršćani, suprotno tome, pjevaju Bogu da im da snage za nošenje svakodnevnoga križa“, rekao je vlč. mo. Sitarić. Kako je svaka obljetnica prigoda za jedan hvala, vlč. mo. Sitarić je rekao: „Ovom euharistijom zahvaljujemo dirigentici Branki Domaćinović na 40 godina zdušnoga obavljanja svoje službe. Zahvaljujemo za pjevanje svim pjevačima, osobito onima koji to čine dugi niz godina.“
Zahvala dirigentici Domaćinović i pjevačima
Nakon popričesne molitve nadbiskup Hranić je istaknuo kako su pjevači i ministranti dvije najrevnije, najredovitije skupine koje su svake nedjelje na misnom slavlju te se obratio dirigentici Domačinović rekavši: „Vi 50 godina pjevate u ovom zboru, a budući da ste i profesionalna glazbenica, prije 40 godina isplivali ste da budete ona koja će stati pred Zbor.“
Potom je vlč. mo. Sitarić pročitao prigodno pismo nadbiskupa Hranića upućeno dirigentici Branki Domaćinović u kojem se među ostalim, navodi: „S radošću danas izričemo zahvalnost za Vaš veliki entuzijazam i gorljivost kojima ste uvelike pridonijeli promicanju sakralne glazbe i liturgijskog pjevanja, i to ne samo u domaćoj župi, nego i nastupima ovoga eminentnog zbora diljem Hrvatske te u inozemstvu. Hvala Vam što ste dirigentsku službu preuzeli u vremenu kada nije bilo lako spojiti prosvjetnu djelatnost u tadašnjem društvenom sustavu s otvorenim i nesebičnim radom u Crkvi. Spomen na Vašu vjerničku i stručnu zauzetost ostaje u tolikom nizu pjevanih misa u ovoj župnoj crkvi te u prigodama obilježavanja značajnih obljetnica za grad Vinkovce, Vukovarsko-srijemsku županiju i svakako u slavljima naše Đakovačko-osječke nadbiskupije od kojih ću spomenuti misu sa sada svetim papom Ivanom Pavlom II. u Osijeku prigodom njegova pohoda našoj Domovini 2013. godine.“
Nakon pročitanoga pisma nadbiskup Hranić je Branki Domaćinović uručio zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uslijedila je riječ zahvale mons. Pranjića: „Želio bih od srca zahvaliti gospođi Branki za 40 godina vođenja, dirigiranja našim Mješovitim pjevačkim zborom koji je poznat ne samo u Hrvatskoj nego i izvan. Došla je za dirigenticu 1974. godine kada sam došao za vinkovačkoga župnoga vikara. Zato se s najvećim poštovanjem sjećam svojih prečasnika župnika koji su uvijek ovaj Zbor, zajedno sa župnim vikarima, na poseban način cijenili, zajedno se sa Zborom radovali, putovali, odlazili i u svim najbitnijim događajima u našoj tada biskupiji, sada nadbiskupiji sudjelovali. Branka, poznavao sam tvoje plemenite roditelje koji su ti u dušu i srce usadili veliku ljubav prema Katoličkoj Crkvi, Bogu, hrvatskom narodu i obitelji što si očitovala u svom životu do dana današnjega. Osim pjevanja, najveći dio tvoje dirigentske službe je u vrijeme dok sam ovdje župnik. Zahvaljujem za svu dobrotu, trud i vama dragi pjevači. Vi ste bili kao jedna obitelj sa mnom, na vas sam se uvijek mogao osloniti i onda kada je ovdje sve gorjelo i sve se rušilo, bili ste ovdje zajedno sa mnom. Koji niste bili u rovu ili nekoj drugoj službi, svakom prigodom ste dolazili. Ako smo mogli imati misu, imali smo, ako ne, čekali smo prigodu. Želim zahvaliti i svim župnim vikarima koji su bili povezani sa zborom od prvoga do sadašnjega vlč. Marka Martića. S posebnim poštovanjem se sjećam i časnih sestara Sv. Križa koje su radile ovdje do rata i zajedno surađivale s našom dirigenticom.“
Riječ zahvale uputila je i Branka Domaćinović, ističući:„Za ovo priznanje najzaslužniji su moji pokojni roditelji te suprug, kćerka i sin kojima zahvaljujem na razumijevanju koje su imali sve ove godine. Neka ovo i ovakva priznanja budu poticaj drugima za predani rad svakog ponaosob u njegovoj sferi rada i života“, istaknula je Domaćinović. Potom su nadbiskup Hranić i mons. Pranjić sljedećim pjevačima uručili zahvalnice: za 45 godina pjevanja: Vesni Jakiša, Ratku Jerkoviću i Draženu Švagelju; za 50 godina pjevanja: Martinu Miškoviću, Evici Pongrac, Zdenku Domaćinoviću, Matiji Periškić, Evi Mazarek i Branki Domaćinović; za 55 godina pjevanja: Ivanki Domaćinović i Zvonku Domaćinović te za 60 godina pjevanja Katarini Kelemen.
Duga tradicija Mješovitog zbora „Sv. Cecilija”
Riječi zahvale potom je uputio i predsjednik Mješovitog pjevačkog zbora „Sv. Cecilija“ Župe sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima Martin Mišković. „Crkveni zbor ‘Sv. Cecilija’ ima dugu tradiciju. Osnovan je u studenom 1925. godine, kao ženski zbor, a uoči blagdana sv. Cecilije 21. studenoga 1926. godine proslavljena je obljetnica okupljanja članova Društva prigodnom akademijom. Ista je ujedno poslužila i za osnivanje Mješovitog zbora s obzirom na to da je Društvu pristupilo dvadesetak muških članova. Prvi put je Zbor u mješovitom sastavu nastupio na Božić 1926. godine i od tada do današnjih dana neprekidno djeluje. Zbor je između dva rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata uvježbavalo nekoliko vrsnih glazbenika i pedagoga: Franjo Barac, Duško Marčelja, Anđelko Trišler i Josip Zalar pa je stoga, a i budući da je u njemu uvijek bilo i vrsnih pjevača, postigao zavidnu glazbenu razinu tako da je osim pjevanja na velikoj misi nedjeljama i blagdanima, u svim svečanim prigodama održavao koncerte. Brigu o pjevanju u crkvi nakon Drugog svjetskog rata preuzela je mlada Zdenka Janoši, a nakon njezina odlaska na studij, na Muzičku akademiju u Zagrebu, Irena Mikloš. Od mjeseca listopada 1949. godine, kada za orguljašicu dolazi časna sestra Milena Bebić pa sve do kolovoza 2000. godine, kada je otišla časna sestra Mirela Štraub, razvoj Zbora bio je usko vezan uz rad časnih sestara Sv. Križa. Najveći obol u tom razdoblju dala je izuzetna orguljašica i pedagoginja časna sestra Klementina Franc, boraveći najduže u Vinkovcima, čak u tri navrata koja je uz dirigenticu profesoricu Janoši stvorila temelj na kojem Zbor djeluje i danas. Nakon odlaska Janoši za profesoricu na Pedagoškoj akademiji u Osijeku, ulogu dirigentice, preuzima Branka Domaćinović, koja je nešto ranije završila studij glazbe na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a od koje se danas nakon punih 40 godina djelovanja, sa zahvalom Zbora opraštamo. Nakon odlaska časne sestre Mirele Štraub ulogu orguljašice i voditeljice preuzela je izvanredna glazbena pedagoginja Dubravka Vukovarac koja je završivši studij na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, stekla znanja, koja su našem crkvenom Zboru potrebna. Danas Zbor broji više od 40 stalnih članova različitih godina i zanimanja, a među njima i nekoliko visokoobrazovanih glazbenica, tako da će jedna od njih preuzeti ulogu dirigentice, nastavljajući tradiciju našeg Zbora. Pjevači neprestano ulažu veliki trud uvježbavajući i održavajući repertoar od jednostavnih do vrlo složenih zborskih pjesama koje pjevaju na slavu Božju i radost svoju i svojih župljana. Veliku potporu Zbor je uvijek imao od svojih župnika, među kojima ističemo vlč. Pavla Matijevića koji je sudjelovao u osnivanju Zbora, preč. Josipa Pavlovića koji je 34 godine vodio o njemu brigu i današnjeg župnika mons. Tadiju Pranjića, na čemu im od srca zahvaljujemo. Posebno zahvaljujem uime svih članova našoj dosadašnjoj dugogodišnjoj dirigentici gospođi Branki Domaćinović.“ Nakon obraćanja Mišković je Branki Domaćinović uručio umjetničkusliku. U znak zahvalnosti prigodni je dar uručio i nadbiskupu Hraniću.
Prije nego je zazvao Božji blagoslov nadbiskup je pozvao i potaknuo sve one koji imaju glazbenih sposobnosti i koji vole liturgijsko pjevanje neka se priključe Zboru. Snježana Kraljević
