VINKOVCI (TU) – U skladu s mjerama borbe protiv koronavirusa u središnjoj vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona misu zadušnicu za dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika koji su prije 29 godina mučki ubijeni u Borovu Selu, predvodio je u subotu 2. svibnja kapelan policijske kapelanije „Sveti Euzebije i Polion“ Policijske uprave vukovarsko-srijemske sa sjedištem u Vinkovcima vlč. Ivan Begović – izaslanik Vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdana. Suslavio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić.
Na početku misnoga slavlja župnik je rekao: „Prije 29 godina u ovo doba, nazvalo me Poglavarstvo Grada Vinkovaca, i javilo mi vijest da su u Borovu Selu mučki ubijena dvanaestorica pripadnika Specijalne policije Vinkovci, koja su bila na svome, sasvim zakonitome zadatku osloboditi svoju dvojicu kolega, koja je zarobila zločinačka četnička vojska i JNA, i tada se dogodilo ono što se dogodilo. Kada sam čuo tu vijest, od tadašnjih predsjednika Općine Vinkovci i Izvršnoga vijeća, zamoljen sam javiti biskupu blagopokojnom Ćirilu Kosu, što se dogodilo. Nisu mogli vjerovati. Ja sam još jednom pitao: ‘Molim Vas, jeste li dovoljno provjerili vijest u policiji, je li se to stvarno dogodilo ili je možda dezinformacija?, pa je onda vrlo nezgodno.’ Međutim, javili su kako je sve istina. Tada nisu znali koliko je bilo ranjenih. Danas je ovdje među nama i dr. Mladen Karlić, koji je s hitnom iz Vinkovaca izvlačio i ubijene i ranjene, i prebacivao ih u vinkovačku bolnicu da ih spasi od četnika. Navečer, kad sam javio biskupu, on je zastao i pitao me: ‘Je li to stvarno istina? Tadija jesi li dobro provjerio?’. Rekao sam da sam provjerio: ‘Policija mi je rekla da je istina, a koliko ima ranjenih, još ne znamo, ali ih dovoze u vinkovačku bolnicu.’ Tada smo se biskup i ja dogovorili da dođe i predvodi misu zadušnicu na kojoj je ovdje bilo 15 000 ljudi.“
Zatim je nastavio: „U životu sam vidio svašta. Bio sam cijelo vrijeme rata ovdje, sahranio tisuće sve na vukovarskom groblju, ali takav plač nikada nisam čuo kao u vinkovačkoj crkvi na misi zadužnici za dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika. Ja neću zaboraviti jednu rečenicu pokojnoga biskupa Kosa, koji mi je, te večeri odlazeći nakon mise zadužnice, rekao ulazeći u auto: ‘Tadija, ne moj zaboraviti, počeo je uistinu rat.’ Tako je i bilo. Nakon Borova Sela, počela je zapravo prava velikosrpska i crnogorska agresija na Republiku Hrvatsku, na sve ono što je hrvatsko. Oni su nas htjeli zbrisati s lica Zemlje. A mi smo danas ovdje okupljeni, nažalost, u vrijeme ove pandemije koronavirusa, a inače, za ovaj dan, crkva je uvijek bila puna ljudi, da im odamo počast i poštovanje, i da se pomolimo za njihov pokoj, i da im zahvalimo za ono što su učinili za nas. Dali su najviše što se može dati, a to je sam život“, rekao je mons. Pranjić.
U propovijedi je predvoditelj misnoga slavlja vlč. Begović rekao kako okupljeni iz godine u godinu dolaze zbog poštovanja, zahvalnosti i ljubavi prema dvanaestorici mučki ubijenih hrvatskih redarstvenika. „Vjerujem, osobito onima koji su bili suborci dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, a osobito obiteljima, kako su još uvijek srca ranjena, misli bolne, i te rane i patnje duboke koje su proživjeli. I dok se u nama bude osjećaji poštovanja i zahvalnosti prema svim sudionicima Domovinskoga rata i prema dvanaestorici hrvatskih redarstvenika, nitko nema pravo ukinuti i obezvrijedi tu njihovu ljubav, podnesenu žrtvu za slobodnu Domovinu“, rekao je vlč. Begović. Kao što Isus govori da sjeme koje ne umre, ne može donijeti obilat rod, vlč. Begović je rekao: „Njih dvanaestorica sigurno nisu imala to pred očima kada su krenula u još jednu radnu operaciju, nakon koje bi se vratili svojim domovima, ali nisu sebe štedjeli, kao što sebe nisu štedjele ni njihove kolege u obrani naše Domovine. Sjeme njihove mučne smrti, možemo reći masakra, je upravo utkano u temelje naše slobodne države. Duboko su, vjerujem, njihova imena upisana u naša srca. Vjerujemo da je njihova žrtva upisana u knjigu života, a osobito vječna hvala i slava svima koji su i danas s nama, a koji u svojim srcima proživljavaju dane i sjećanja na 1991. godinu pa skroz do Oluje. Neka je dvanaestorici hrvatskih redarstvenika vječna hvala i slava. Ne ponovilo se. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi ovdje zbog njih, da ovo nije samo jedno tradicionalno obilježavanje, nego uistinu sjećanje i oživljavanje žrtve koju su oni činili, i neka im bude laka hrvatska gruda.“
Prije misnoga blagoslova župnik Pranjić je pročitao pjesmu Ovjenčana Hrvatska. Pjevanje su animirale s. Nevenka Kudić za orguljama i s. Elizabeta Koščak. Na misi zadušnici sudjelovali su, među ostalim: rodbina ubijenih redarstvenika, predstavnici civilne vlasti u osobi vukovarsko-srijemskoga župana Bože Galića i vinkovačkoga gradonačelnika Ivana Bosančića, predstavnici Hrvatske vojske u osobi brigadnog generala Mije Validžića, saborski zastupnici dr. Mladen Karlić i Dražen Milinković i djelatnici hrvatske policije.
U Borovu Selu prije 29 godina ubijeni su i masakrirani vinkovački redarstvenici: Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961.) iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje. Tekst i foto: Snježana Kraljević
