VINKOVCI – U povodu 26. obljetnice tragedije Borova Sela i pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika misu zadušnicu u središnjoj vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona predvodio je prvi vojni ordinarij u RH u miru mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji dvanaestorice svećenika i redovnika.
Na misi su među ostalim, prisustvovali: predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, izaslanik Hrvatskog sabora Tomislav Panenić, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova Robert Kopal, glavni ravnatelj hrvatske policije Marko Srdarević, načelnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske Miro Bradić, general Mladen Markač, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac, ratni načelnici policije među njima i Stipo Rimac, župan vukovarsko-srijemski Božo Galić, dogradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić, predsjednica Gradskoga vijeća Grada Vinkovaca dr. Kata Krešić, roditelji, djeca, supruge, rodbina ubijenih hrvatskih branitelja, hrvatski branitelji, danas članovi Udruge „Vinkovački šokački rodovi“ odjeveni u narodno ruho.
Prije početka misnoga slavlja obratio se svjedok svih burnih i tragičnih zbivanja na ovim prostorima od tragedije Borova Sela do svih teških ratnih godina i svega onoga kroz što je prošla Vukovarsko-srijemska županija i njezini gradovi, domaći župnik mons. Tadija Pranjić koji je rekao: „Ova slika na oltaru govori sve tko su i što su bili oni koji su prije 26 godina kada se tama spustila na ovaj dio Slavonije i kada su se kolone tenkova polako spremale krenuti prema RH u velikoj agresiji koja je počela u pravom smislu nakon tragedije i pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci. Posebno pozdravljam vas drage majke, supruge, djeco, rodbino poginulih hrvatskih redarstvenika. Vi ste zaslužili jednu posebnu pažnju i jedno posebno priznanje i poštovanje radi svojih sinova, supruga, braće, očeva, muževa, već što su bili u to vrijeme kada je počela velikosrpska agresija na RH. Uvijek kad dođu ovi trenutci ima puno toga što od rata duboko ostane u čovjeku, tako je ostalo i u meni i nikada neću zaboraviti onaj prvi jauk Hrvatske u ovoj crkvi kada je bilo nazočno oko 15 tisuća ljudi na ispraćaju naše dvanaestorice ubijenih sinova koji su časno branili našu Domovinu. Njihova ruka nije nikada krenula prema drugoj zemlji, niti je bila osvajačka. Bila je braniteljska i zato je zaslužila trajno poštovanje svih nas, a na poseban način vas draga i poštovana rodbino poginulih hrvatskih branitelja.“
Na početku misnoga slavlja mons. Jezerinac je rekao: „Spominjući se danas naših hrvatskih redarstvenika, želimo da ih dobri Bog nagradi za sve ono dobro i lijepo što su učinili, darujući i svoje živote. Neka njihova nasilna smrt bude zalogom naše sretnije budućnosti. To posebno molimo i danas.“
U homiliji je predvoditelj misnoga slavlja je rekao kao u svjetlu misnih čitanja možemo prepoznati i događaj koji se zbio na današnji dan u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine kada su poginula dvanaestorica hrvatskih pripadnika Specijalne policije Vinkovci pri obavljanju svoje časne dužnosti. Istaknuo je mons. Jezerinac kako je od Isusova vremena pa sve do danas bilo onih koji su priznavali i prihvaćali Boga Isusa Krista i onih koji su ga odbijali. Samo Bog može ispuniti ljudsko srce, dati mu smisao života. „U novije vrijeme često se govori o krizi obitelji, društva i svijeta. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je sadašnja kriza obitelji, društva i svijeta posljedica nevjere, gubitak moralnih vrijednosti“, rekao je propovjednik. Govorio je i o tome kako neki ljudi nemaju hrabrosti priznati vrijednost Kristove nauke, nego se njoj otvoreno suprotstavljaju. Kad je sveti Stjepan naviještao Isusa Krista, naišao je na otpor. „Židovski vijećnici podnijeli bi Stjepanova izlaganja o Isusu Kristu, ali kad je govorio da je Isus pravi Bog, to nisu mogli podnijeti, nego su ‘vičući iza glasa zatvorili uši i navališe jednodušno na njega’.“ Simbol mučeništva bio je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac koji je na sudu u Zagrebu rekao: „Vi tvrdite da Isus nije postojao. Ja kažem ne samo da je postojao nego je i Bog i ja sam spreman dati život za njega.“ Mons. Jezerinac je rekao kako duh bezboštva nije nestao i dao odgovor na pitanje koji je cilj takvog ponašanja? „Izrugati sve što je vjersko, nacionalno, zdravo, ljubav prema domovini, ukratko sve što uključuje domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje zajedno. Da bi u tome uspjeli, služe se tzv. ‘lartpurlatizmom’.“
Istaknuo je i „kako nam neki žele nametnuti svoje mišljenje kao jedino ispravno. S takvim duhom smo se sreli u vrijeme Domovinskoga rata kada su neki, bez ikakvog stida, bili uvjereni da mogu slobodno osvajati teritorij i bez krivnje ubiti čovjeka. U tom je ratu došlo do izražaja najdublje čovjekovo otuđenje od Boga. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić je rekao: ‘Ovaj rat nije bio samo protiv naše slobode, protiv slobode uopće, on je protiv čovjeka i Boga. To je rat protiv čovječanstva i svih prava i svih načela.’ To se bezboštvo posebno očitovalo na današnji dan u Borovu Selu kad su poginula dvanaestorica hrvatskih redarstvenika braneći Domovinu. ‘Unatoč tome mi ne gubimo nade. Gdje se događa križ, priprema se i uskrsnuće. Bog je izvor naše nade. Pravednost, sloboda i mir bit će Božji dar onima koji su progonjeni zbog pravednosti’, rekao je kardinal Kuharić“.
Na kraju misnoga slavlja mons. Jezerinac je poručio: „Neka nas prati zajedništvo, ljubav, međusobno povjerenje i dobro hrvatskoga naroda i svih građana ove zemlje. Bit ćemo onda pravi blagoslov.“ Pjevanje je animirao domaći župni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ uz orguljašku pratnju voditeljice Zbora profesorice Dubravke Vukovarac.
U sukobu sa znatno brojnijim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi ubijeni su Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961). iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje.
Tekst i foto: Snježana Kraljević
