MOROVIĆ (TU) – Osma godina od proglašenja hodočasničkoga mjesta Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu obilježena je 2. rujna misnim slavljem koje je predvodio vlč. Robert Jugović, župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. U koncelebraciji je bio i župni vikar iz navedene županjske Župe Leon Noudeviwa Sagbohan, zatim župnik u Hrtkovcima, Nikincima i Platičevu Ivica 
Živković te župnik domaćin Nikica Bošnjaković.
Slavlje je započelo procesijom kroz groblje na kojemu je crkva, pjevanjem marijanskih pjesama, a pred oltarom Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu izmoljene su Litanije za vjerne mrtve. Predstavnici župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković donijeli su obiteljske kapelice pred kojima mole u svojim kućama te ih je vlč. Jugović blagoslovio, nakon čega je blagoslovio i novopostavljenu sliku Milosrdnog Isusa.
Predsjedatelj slavlja ohrabrio je hodočasnike da žive svoju vjeru i ustraju u stalnoj težnji k vječnosti. „Došli smo ovdje da okupljeni oko Marije razmišljamo o vrijednosti pokore u našem životu. Ona nema vrijednost u materijalnom smislu, nego u duhovnom, u smislu zavrijeđivanja neba. Kršćanin ima obećanje da će baštiniti nebo. Ali put do vječnosti nije lako baštiniti. Treba se pokazati vjerodostojnim, ustrajnim, odvažnim, dostojnim toga življenja. Stoga, dok ovdje stojimo u drevnoj crkvi Marijina uznesenja, spominjući se dana kada je osnovano ovo hodočasničko mjesto, svaki puta iznova jačamo se u njezinoj pomoći, zaštiti, obrani. Sklapajući ruke i prigibajući koljena činimo žrtvu i odričemo se svoje samodostatnosti, odričemo se svega što nas u našoj ljudskosti želi izdići iznad Boga, a to je grijeh, oholost, bahatost. Slušajući Mariju koja kaže: Što god nam rekne učinite, prigibamo koljena, zavirujemo u svoju savjest, Bogu zahvaljujemo i slavimo Njegovo ime za sve ono što je dobro učinjeno Njemu na slavi, nama za spasenje, ali isto tako, kajemo se za naše grijehe. Upravo u tome je veličina Marijine prisutnosti u našem životu. Ona svojim zagovornim molitvama donosi pred svoga Sina uzdahe živih i mrtvih kako bi u duše pokojnika i u našu životnu stvarnost udahnuo duh milosrđa“, kazao je vlč. Jugović.
U nastavku propovijedi vjernici su potaknuti na ustrajnost u koračanju za Isusom, a propovjednik se osvrnuo na povezanost zemaljske i nebeske Crkve te je spomenuo i molitvu vjernika pred obiteljskim kapelicama, rekavši: „Dok stojimo u ovom svetištu vjerujemo da je iznimno važna povezanost zemaljske i nebeske Crkve. Naša duhovna stvarnost sastavljena je i od hoda ovom zemljom, a Marija nam pokazuje da na tom putu nismo sami. To nam se potvrđuje i svaki puta kada ova kapela zakorači u vaš dom, a s njom i Bog. Vrijeme koje provodite pred njom, provodite u milosti neba. Zato braćo i sestre nemojmo na tom putu posustajati, premda se dogodi da nekada i zaplačemo nad onime što nas u životu snalazi, ali ni Bog koji je zaplakao u Getsemanskom vrtu nije odustao, vjerovao je da samo u ustrajnosti u Očevoj volji može donijeti ljudima milost spasenja. Mislio je na nas i na našu grešnost jer je znao da samo njegovim križem možemo zavrijediti spasenje, a na našem putu dao nam je i Mariju za majku. Neka nam Božja volja bude na prvom mjestu, a mi ono naše svakidašnje pokušajmo oblikovati u skladu s njom i produbljivati 
vjeru kako bi otkrili svoju ulogu u povijesti spasenja.“
Nakon mise hodočasnici su poslijepodne proveli u druženju s domaćinima u ljetnikovcu u dvorištu župne crkve. Običaj ovoga hodočasničkoga mjesta je da domaćini za svaku veću grupu pripreme ručak, pa je tako bilo i ovoga puta. Ana Hodak
