OSIJEK (TU) – Dvije godine od otvorenja zgrade Vikarijata Osijek obilježene su misnim slavljem u kapelici Vikarijata na blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, 21. studenoga. Misno slavlje predvodio je dr. sc. Stjepan Radić, koncelebrirao je ravnatelj Vikarijata, vlč. Ivica Rebić, nazočio je i dr. sc. Josip Bošnjaković te djelatnici Vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Govoreći o radosti na temelju citata iz Knjige proroka Zaharije „Kliči i raduj se, Kćeri sionska“ dr. Radić istaknuo je da prava radost nije sadržana u onome što se dogodi, što nas snađe, nego se iz radosti i sreće čini, djeluje, radi. „Ne možemo biti proračunati u sreći, u radosti, jer za radost se traži izvjesna spontanost. Biblijski tekstovi govore kako se radi o puno dubljoj radosti nego što je prolazni emotivni osjećaj. Sreća je vezana manje uz osjećaje, a više uz duh te pretpostavlja cjelovitost. Sam Bog je ishodište radosti jer je On bit ne tek površne sreće, nego egzistencijalnog momenta dubokog i istinskog zadovoljstva kojega svatko od nas doživljava i doživljavajući dalje proživljava“, naglasio je propovjednik.
Potom je, govoreći o osobnom odnosu Boga prema svakoj osobi te podsjećajući na blagdan Prikazanja BDM u hramu, citirao teologa W. Harringtona koji je u pogledu proroka Izaije rekao: „Dok su se drugi kitili Božjom službom i darovima koje je ta služba sa sobom nosila, njemu nije ostalo ništa drugo do li sam Bog.“ Pojasnio je da to „nije nikakva površna utjeha, nego činjenica i ishodište iz kojega mi kršćani živimo promatrajući nepravdu, patnju, trpljenje. Ta dimenzija Boga koji uistinu biva utjeha nešto je snažno i tako to treba biti i za nas, tako bismo trebali i navješćivati Radosnu vijest.“
Osvrćući se na ulomak evanđelja po Mateju u kojemu Isus majkom i braćom naziva sve koji vrše volju Njegova Oca, dr. Radić istaknuo je nužnost potrebitog odvajanja u međuljudskim odnosima, odnosno dopuštanja osobi biti ono što jest, što rađa dubokom istinskom srećom i pravim i izgrađenim odnosom u kojemu smo manje posesivni, egoistični, manje želimo druge upotrijebiti za vlastitu promociju, ciljeve, svrhu, a više im dopustiti da rastu. „Vid potrebitog odvajanja donosi pravo i istinsko zajedništvo, konkretno prijateljstvo, konkretnu familijarnost“, poručio je. Na kraju misnoga slavlja ravnatelj Rebić je poručio da radost proizlazi i iz ostvarenja stvaralačke dimenzije čovjeka te zahvalio svim djelatnicima na trudu i nastojanjima u svojim službama. Nakon mise uslijedio je zajednički objed u prostorima Vikarijata. M. Kuveždanin
