DUBOŠEVICA (TU) – Ove se godine obilježava 30. obljetnica mučeničkog stradanja mladog župnika župe Ravska kod Ljubije (Banjolučka biskupija) vlč. Ivana Grgića. Spomen na tragično stradavanje koje se dogodilo u noći sa 7./8. studenoga 1992. godine obilježen je u Ravskoj i u Duboševici.
U subotu, 12. studenog, u župnoj je crkvi u Župi Ravska, uz domaćeg župnika vlč. Zlatka Matića, župnika i u Ljubiji, koncelebrirano misno slavlje s više svećenika predvodio pomoćni biskup banjolučki Marko Semren. Nazočni su bili preostali domaći župljani, uglavnom starija populacija, te rodbina ubijenog župnika Grgića. U nedjelju, 13. studenog, je u Baranji, u župnoj crkvi u Duboševici, rodnoj župi ubijenog župnika Grgića, a na poziv domaćeg župnika, koji je dan prije bio u Ravskoj, vlč. Danijela Tigandžina, koncelebrirano misno slavlje predvodio biskup banjolučki Franjo Komarica. Na misi je sudjelovalo stotinjak župljana. Župnik Tigandžin je na početku mise u ime svih župljana izrazio dobrodošlicu biskupu Komarici i zahvalio mu za ponovni dolazak u župu, koja čuva i njeguje živu uspomenu na svog velikog sina, s kojim se ponosi.
Biskup je u prigodnoj propovijedi protumačio svetopisamska čitanja povezavši ih s vjerodostojnim kršćanskim i svećeničkim životom župnika Ivana Grgića, kojemu je i sâm bio profesor za vrijeme njegova studiranja u Sarajevu. Mladog bogoslova, a kasnije i svećenika Ivana, opisao je kao zabavnu, duhovitu, u društvu omiljenu osobu s odmjerenim ponašanjem i govorom. Zvali su ga Baranjac. Opisao je i dramu njegovog divnog svećeničkog ponašanja i svjedočenja pred vjernicima i nevjernicima tijekom prvih šest ratnih mjeseci, dok ga nisu protivnici katoličke vjere i Crkve nasilno odveli iz župnog ureda i ubili ispalivši u njega čak 50 metaka.
Biskup je i ovaj put posvjedočio da je župnik Ivan Grgić – iz ljubavi prema svome svećeničkom pozivu, prema Kristu i Crkvi te povjerenim mu Kristovim vjernicima – bio spreman žrtvovati ne samo nešto od svojih svakodnevnih izuzetnih napora, nego i sav svoj život. Kao takav on je svakako kandidat za podizanje na čast oltara i treba raditi na što skorijem pokretanju procesa za beatifikaciju. Pozvao je župljane da mole za svećenike, sadašnje i buduće, jer „žetva je velika, a radnika je malo“ da ne zaborave u molitvama i zajedničkim akcijama ni svoga najdičnijeg domaćeg sina – svjedoka vjere – mučenika svećenika Ivana Grgića. Na kraju propovijedi spomenuo i da je prije dolaska u župu Duboševica bio u Đakovu te se susreo s nadbiskupom Đurom Hranićem, s kojim je razgovarao o potrebi pokretanja postupka za proglašenje blaženim ovog uzornog mladog svećenika, moguće zajedno s drugim ubijenim i mučenim svećenicima Banjolučke biskupije tijekom rata 90-ih godina.
Po završetku misnog slavlja procesija je iz crkve predvođena križem i uz molitvu došla do biste ubijenog župnika Ivana, koja je podignuta 2010. godine. Tu je biskup uz nazočne vjernike predmolio prigodne molitve i govoreći o vlč. Ivanu kao „plamtećoj zvijezdi koja sjaji u noći mržnje“.
Vjeroučiteljica Helena Ivičin tom je prilikom poklonila biskupu Franji Komarici svoju knjigu Daljok Duboševica u kojoj je ukratko opisan život i stradanje njenog susjeda Ive Grgića, ubijenog svećenika, po kojemu njegova rodna ulica u Duboševici danas nosi njegovo ime. Banjolučka biskupija/Helena Ivičin
