GUNDINCI (TU) – Povodom 100. godišnjice rođenja pokojnog gundinačkog župnika, mons. Drage Kolesara u Gundincima je od 21. rujna 2022. godine u župnoj crkvi sv. Mateja bila otvorena izložba koju je pripremio domaći sin, preč. dr. Drago Tukara. Izložba je trajala do 2. listopada, a toga dana sjećanje na veliku godišnjicu pokojnog župnika zaključeno je misom na mjesnom groblju u Gundincima, ispred kapelice sv. Josipa. Misu je predslavio preč. Tukara, uz prisutnost domaćeg župnika Josipa Dominkovića.
Sluge smo beskorisne
Svoju homiliju preč. Tukara započeo je riječima: „Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, kažite: Sluge smo beskorisne. Učinili smo samo što smo morali učiniti!” (Lk 17, 5-10) te je uputio: „Nalazimo se na groblju – mjestu umrlih ljudi. Ovdje je čovjek koji je umro. Bože, osnaži nam vjeru u uskrsnuće! Daj da čvršće vjerujemo kako iza smrti, svi ovi pokojni žive. Tijela su im pokopana mrtva, sada već u prahu i zemlji. Ali prije trenutka stapanja našega tijela sa zemljom i odlaska duše Bogu, trebamo živjeti kao sluge.”
Podsjetio je zatim na život pokojnog župnika Kolesara: „Nalazimo se u neposrednoj blizini groba mons. Drage Kolesara. Rođen je 30. rujna 1922. godine što upućuje na 100. godišnjicu njegova rođenja. Umro je 19. studenoga 2005. godine. Rođen je u Jakšiću (Požeška biskupija), školovao se u okolnim mjestima: Jakšić, Požega, Križevci, Bjelovar… Bio je vojnik domobran i u JNA , upisao je pravni fakultet. Čini se da je od ranih godina bio bolestan, kroz život je imao jedanaest operacija. Radi teške bolesti, a operiran je 1942. godine, tada je obećao Bogu, ako ozdravi da će biti svećenik ne pravnik. Postao je svećenik 1948. godine. Kao svećenik služio je Bogu, Crkvi i narodu 57 godina, a živio je 83 godine. Bog ga je uslišio, ali je imao kroz život velike kušnje bolesti i trebalo je služiti vjernicima i biti beskoristan. Bio je kapelan u Zemunu i Đakovu, upravitelj župe u Lipovcu i Moroviću.“
Točnost, ustrajnost, revnost, redovitost…
Osvrćući se na župnikovanje mons. Kolesara u Gundincima, preč. Tukara je rekao: “U Gundince dolazi 1. rujna 1953. godine. U župi Gundinci, kao svećenik bio je koristan sluga. Sam se držao u čemu je bio poučen, bio je u pravom smislu vjeroučitelj. Bio je osoba koji je brinuo kako prenijeti vjeru, bio je točan prilikom vršenja mise, sakramenata i drugih blagoslovina, ustrajnost u rasporedu njegova blagoslova (primjer raspored groblja) što sve navedeno upućuje da mu je stalo do naviještanja vjere. Revno i redovito ispovijedanje, dijeljenje potrebnih blagoslova, iskazivanje solidarnosti i sućuti ljudima u potrebi, prijateljska pomoć u liječenju dio su njegova života. S ponosom se može istaknuti vođenje brige oko uređenja župne crkve, ponajprije od stradanja od potresa, unutarnje uređenje crkve, osim što lijepo izgleda, u njoj je uvijek bilo ugodno i toplo, osvijetljeno, s razglasom. Elektrificirana zvona pozivala su s ponosom na bogoslužja, a župnoj crkvi je prislonio izgrađenu vjeronaučnu dvoranu i sakristiju. Te 1967. godine kada je izgrađen novi župni stan, bio je na ponos Gundinčanima. Svemu tomu je doprinijelo njegovo prijateljstvo s prijateljima iz Njemačke. A tek koje su blagodati stvorene kada je stigao kip Gospe Siromaha iz Belgije u Gundince. Doprinosio je zasigurno i kulturnom životu sela sudjelovanjem u životu KUD-a Vesela Šokadija kao i drugim sadržajima. Moralan i kršćanski život vjernika bio mu je na prvom mjestu. Sve treba uzeti u obzir, duhovnu i materijalnu pomoć koju je kroz 46 godina pružao vjernicima i seljanima, podijeljene sakramente i blagoslove od krštenja do ukopa, skrivene i tihe molitve koje su prikazivane Bogu za nas, njegova muka, razočaranje, nezadovoljstvo radi neuspjeha u vjerskom poučavanju, sve dobre savjete koje je davao grešnicima u ispovijedi – na temelju svega treba ga uključiti u svoje molitve.“
Čuvajte vjeru i zajedništvo
Podsjetio je preč. Tukara i na dvojbe koje je mons. Kolesar imao dok je bio u mirovini te je u Svećeničkom domu u Đakovu sve više razmišljao o kraju svog zemaljskoga života i o tome gdje će mu tijelo počivati: u Jakšiću ili u Gundincima. „Savjetovano mu je da bude pokopan u Gundincima jer je proveo mnoge godine ovdje, a i majka mu je ovdje pokopana, a ponajveći dokaz bio je: Tko te više poznaje u Jakšiću, al u Gundincima će se uvijek netko sjetiti i za tvoju dušu se pomoliti. Poslušao je. Mnoge je mladiće i djevojke poslao u sjemenište i samostane. Pratio ih je novčanom i duhovnom pomoći.“
Na kraju svoje homilije propovjednik je rekao: „Naše okupljanje oko njegova groba gotovo liči buketu cvijeća: Grob uvijek poručuje: čuvajte vjeru i zajedništvo, čuvajte vjeru u Boga, onako kako ju je župnik Kolesar čuvao u vrijeme komunističkog režima i vrijeme Domovinskog rata. Svaki svećenik moli i želi svoga nasljednika kao što to žele i roditelja. Želja je da njegova svećenička žrtva i Kristova žrtva koju je prikazivao svakoga dana, bude plodno tlo za nova svećenička i redovnička zvanja iz Župe Gundinci. Jednom mi je rekao da se prije svake operacije nije molio ni jednome svecu nego samo za duše u čistilištu. A duše koje su izišle iz čistilišta i otišle u raj, postale su moji zagovornici. Ako mu je duša u čistilištu, molimo Boga da je uvede u raj, kako bismo imali sigurnog zagovornika na nebu. Isto tako mi je rekao da je samo jednom kao svećenik preskočio jedan dio svoje molitve, i to radi opterećenosti vođenja dviju župa: Gundinci i Županja. Znamo mi je reći kao sjemeništarcu riječi svetoga Petra: Protivnik vaš đavao, kao ričući lav obilazi uokolo tražeći koga da proždre, oprite mu se čvrsti u vjeri“ Svoju homiliju zaključio je riječima: „Župniku Kolesaru recimo hvala kroz svoje molitve za njegovu dušu i za oproštenje njegovih i naših grijeha.”
Na kraju misnoga slavlja župnik Dominković u prisutnosti župljana, blagoslovio je grob mons. Kolesara. Barbara Mihić
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
