OSIJEK (TU) – U prostorima Vikarijata Osijek, 1. veljače, uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnice, kada se obilježava i Dan osoba posvećenoga života, održan je Susret osoba posvećenoga života Osječke regije.
Redovnike i redovnike pozdravio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, mons. dr. Vladimir Dugalić, a nazočio je i dekan Osječkog istočnog dekanata, preč. Ivan Jurić. Prigodno predavanje na temu „Biblijsko utemeljenje posvećenoga života” održala je dr. s. Silvana Fužinato, redovnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.
U
prvom dijelu predavanja s. Silvana osvrnula se na posvećenost u Bibliji, a zatim je promišljala o Bibliji u posvećenom životu. Kao značajke posvećenost u Starom zavjetu istaknula je odijeljenosti koja je u uskoj vezi s izabranjem, pripadnost Gospodinu te odgovornost. Govor o posvećenosti u Novom zavjetu temeljila je na Isusovoj posvećenosti i naglasila: „Iako ne možemo govoriti o Isusovu izravnu i eksplicitnu utemeljenju posvećenoga života u današnjem obliku i poimanju, Isusov zemaljski život, onako ka
ko ga opisuju evanđelja, nedvojbeno je temelj, nadahnuće, smisao i cilj života Bogu posvećenih osoba.“ Prva značajka posvećenosti u Novom zavjetu darivanje je samoga sebe, a druga jest posvećenost za drugoga jer: „Isusova posvećenost kao dar samoga sebe u potpunosti je objavljena na križu kao posvećenost za drugoga, svijet i čovjeka.“
Dr. S. Fužinato Sveto pismo 
istaknula je kao vrhovno pravilo posvećenoga života i naglasila: „Bogu posvećene osobe pozvane su utjeloviti Riječ, postati Biblija usmeno, biti živo Evanđelje.“ To utjelovljenje Riječi „vidljivo je ponajprije u načinu na koji posvećene osobe žive svoj odnos prema Bogu, sebi samome i drugome“. Potrebno je promatrati konstitutivne značajke života: istinu o samome sebi, slobodi, različitosti i odgovornosti. Prihvatiti istinu o samome sebi znači prihvatiti svoju prolaznost i slabost, ne bježati od ograničenja, padova i neuspjeha;
osobna sloboda preduvjet je života u punini, a Riječ se može autentično živjeti samo u zajednicama i odnosima utemeljenjima ne na ropstvu nego na slobodi i služenju. Važnost prihvaćanja drugoga kao drugačijega ključna je jer različitost postaje mjesto susreta i ispunjenja povjerena poslanja. Razlažući značajku odgovornost, predavačica je rekla: „I naš život, poput Isusova, jest ili bi trebao biti, ne bijeg od svijeta niti posvećenost koja bi imala svrhu u samoj sebi nego dar ljubavi Bogu i čovjeku. Posvećeni smo zato da bi u svojoj posvećenosti kao daru ljubavi Bogu i čovjeku preobražavali smrt u život. Jer samo kad se umire, trpi, živi za nekoga, kada se daruje život iz ljubavi prema nekome, smrt nema posljednju riječ jer u ljubavi sve biva ispunjeno, iznova rođeno. Na taj način i naše odricanje, trpljenje, pa i sama smrt, bivaju viđene i shvaćene u pozitivnom svjetlu, ne kao nešto čega smo se odrekle nego nešto što smo u ljubavi darovale.“
Mons. dr. Dugalić potom je osobe posvećenoga života upoznao s planovima rada na naddekanatskoj razini u gradu Osijeku, kao i s radom Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ te je zamolio za suradnju. Susret je završio molitvom Večernje te zajedničkim druženjem oko bratskog stola. Na blagdan Svijećnice, 2. veljače redovnici i redovnice Osječke regije Dan osoba posvećenoga života proslavit će sudjelovanjem na večernjem misnom slavlju u kapucinskoj crkvi u Osijeku. M. Kuveždanin
