OSIJEK (TU) – Autentičnost – trajni izazov za svećenike i Crkvu bila je tema predavanja doc. dr. Davora Vukovića u sklopu prigodnog programa i duhovne obnove, kojom je na spomendan sv. Ivana Pavla II., 22. listopada, u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek obilježen Dan Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ i treća godišnjica navedenog Instituta.
Okupljene svećenike i redovnike dvaju Osječkih dekanata te Čepinskog, Baranjskog i Valpovačkog dekanata pozdravio je predstojnik Instituta, mons. dr. Vladimir Dugalić. Prenio je pozdrave nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića te podsjetio kako je Institut osnovan u listopadu 2015. godine s ciljem – vjernicima grada Osijeka ponudi kvalitetne sadržaje i pomoći u teološkom usavršavanju.
Tijekom predavanja, doc. dr. Vuković pojasnio je što je autentičnost te njezinu subjektivnu i objektivnu dimenziju, kao i njezine sastavne elemente – biti svoj, biti usmjeren na dobro, pravednost i istinu, dok je kao posebnosti kršćanskog poimanja autentičnosti izdvojio elemente – biti Božji i biti crkven. Progovorio je i o cijeni autentičnosti, a zatim rekao: „Sakramentalnu službu i konkretni život, službeno djelovanje i osobnu svetost u kontekstu svećeništva nikad ne smijemo razdvajati.“ Citirao je potom Greshakea koji upozorava: „Bila bi, dakle, izopačenost, izvrnutost u najstvarnijem smislu riječi, biti sakramentalno-službeni predstavnik Krista i na to možda „polagati pravo“ na temelju ređenja, a osobno „predstavljanje“, tj. suobličavanje Kristu vlastitog života, smatrati svakako pobožnim i poticajnim dodatkom, ali bez kojega se u bitnomu i može biti, takoreći kao malu duhovnu scenu za umjetnike. Bez odgovarajućih, osobnih ostvarenja zaređeno svećeništvo postaje religijsko funkcionarstvo, neplodno, apstraktno, beživotno. Nije nikakvo čudo da tada od njega ne dolazi nikakav život. U teološkomu smislu, nositelj službe, koji samo vrši svoju službu, jest „monstrum“, „nemoguća mogućnost“.”
Govoreći i o svećeničkoj neautentičnosti, predavač je naglasio: „Ekstreman slučaj svećeničke neautentičnosti su aktualni pedofilski skandali svećenika, te zataškavanja od strane biskupa, kao i drugi slučajevi seksualnog zlostavljanja u Crkvi. Skandali pedofilije su teška povreda vjerodostojnosti i autentičnosti svećenika. Ono što bi trebali biti i čime se predstavljamo – a to su visoki moralni autoriteti, zahtjevi čistoće, uzdržljivosti, služenje, ljubav – povrijeđeno je monstruoznim skandalima, zločinima pedofilije i uopće seksualnog zlostavljanja. Time je nanesena neprocjenjivo velika, ogromna šteta Crkvi i njezinoj vjerodostojnosti.”
Pojašnjavajući da svećenik svoje poslanje ne može ostvariti bez osobne ispunjenosti i zahvaćenosti Kristom, predavač je zaključio: „On mora biti netko tko sam najprije sluša Boga, netko tko sam pristupa sakramentima, netko tko sam nasljeduje Krista i tko je prožet Božjom ljubavlju. Sam mora biti netko tko se korjenito nada i svijet gradi na obećanom Božjem zajedništvu i jedinstvu. To znači da svećenik nema samo službeno poslanje, nego je i osobno pozvan da Božje kraljevstvo učini središtem svojega života i da s posebnom jasnoćom i uvjerljivošću korača Isusovim putem. U ovome se sastoji dakle, autentičnost svećeničkog života i vjerodostojnost svećenika: u jedinstvu službe i egzistencije, poslanja i života, vjerovanog i življenog.”
Program je nastavljen prigodnom molitvom u kapeli sv. Roka te zajedništvom oko bratskog stola, a prisutnima je predstavljen i mr. Marko Grgić, stručni voditelj Elektroničkog medijskog centra pri Tiskovnom uredu Đakovačko-osječke nadbiskupije.
M. Kuveždanin
