OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II“ u Osijeku je 18. travnja nastavljen ciklus socijalnih tribina tijekom kojih mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi upoznaje sa temama pojedinih enciklika i socijalnih dokumenata.
Nakon predvođenja zajedničke molitve u Vikarijatu Osijek, predstojnik Instituta mons. dr. Vladimir Dugalić uveo je u izlaganje „Socijalne teme u dokumentima Drugog vatikanskog sabora“ pojasnivši kako riječ o prvomu dijelu tribine jer „opsežna tematika čija je najveća novost u tome da su svi pozvani na svetost, svaki u svom staležu (Lumen Gentium) obuhvaća crkvene dokumente (četiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije) nastajale tijekom pontifikata Ivana XXIII. koji saziva II. Vatikanski koncil 1961. u trajanju do 1965. godine kada Koncil završava i dokumente potpisuje papa Pavao VI., a u dokumentima ima socijalnih naglasaka, nekih eksplicitno socijalnih, npr. Gaudium et spes.“
U izlaganju Jakobfi je razložio da ‘posadašnjenje’ (termin koji uvodi papa Ivan XXIII. u crkveni i teološki govor) socijalnih tema dokumenata Sabora i danas jest aktualno kao i pojam ‘ovjekovječiti’ evanđeosku poruku, kazavši: “Pred nama je Apostolska konstitucija o sazivanju Sabora (1961., Humanae salutis) i govor prigodom otvaranja Sabora (1962., Gaudet Mater Ecclesia) u kojemu je Papa kazao: ‘Potrebno je da se ta sigurna i nepromjenjiva nauka… tako istražuje i izlaže kako to zahtijevaju naša vremena. U današnje vrijeme se Kristovoj Zaručnici više sviđa da posegne za lijekom milosrđa, nego li da pograbi oružje strogosti.’ Papa je uspio uvesti Crkvu u novo razdoblje, a iz dokumenata vidljiv je njihov sastavni dio – da se vjera mora utjeloviti. Dokumenti se sastoje od četiri konstitucije koje obrađuju teme Crkve, objave i liturgije: Sacrosanctum Concilium (liturgija je glavna djelatnost Crkve, dati slavu Bogu); Dei Verbum (Sveto pismo, objava Božje ljubavi); Lumen Gentium (svrha i cilj postojanja Crkve, Crkva je sakrament); Gaudium et spes (kako ostvariti svrhu i cilj postojanja Crkve, posadašnjenje evanđeoske poruke). Potonja dva (LG i GS) su hermeneutski ključ za razumijevanje: polazišta, cilja i metode Sabora/Crkve. Sabor ne izlaže čitav socijalni nauk Crkve. Niti obrađuje neku posebnu temu o kojoj dotadašnji socijalni dokumenti ne progovaraju. Doprinos Sabora je u tome da: poziva na nadvladavanje individualističke etike (GS 30), ističe značaj slobode općenito i vjerske slobode posebno (GS 17 i DH 1), ističe javnu/društvenu dimenziju vjere kao slobodnog čina (DH 3), ističe nužnost sinteze vjerskog i profanog života (GS 43), ističe socijalni nauk kao integralni dio naravi Crkve i kao bitan preduvjet njezinom dubljem razumijevanju i ostvarenju (SS 9 i GS 19; 21; 25; 23 – 32; 40; 43, 44), ističe važnost i ulogu laika u poslanju Crkve (LG, AA), ističe značaj odgoja za izgradnju svijeta, a prema tome i za postizanje samog spasenja (GE proslov) te ističe suradnju oko izgradnje boljeg svijeta s drugim kršćanima i pripadnicima drugih religija (UR 12 i NA 2).”
Biranjem sadržaja kojima će rastumačiti socijalne sastavnice dokumenata Koncila, Jakobfi je u izlaganju te potonjoj diskusiji uz moderiranje prof. dr. Dugalića, istaknuo posebnu važnost uloge laika. Rečeno je kako su “laici – vjernici svjetovnjaci te su zbog toga na poseban način prvi odgovorni za svjedočenje, naviještanje i nastavljanje Utjelovljenja u svijetu (LG 31)”. Ulogu laika u tom kontekstu Jakobfi je približio primjerom služenja drugome s ljubavlju, recimo u pružanju pomoći nemoćnom, konkretno kada “volonter Katoličke udruge ‘Veronikin rubac’ omogući ogrijev bolesnoj osobi ili pomogne starici, pokazujući kako se na malim životnim primjerima proslavlja Boga, sebe posvećuje u svojemu staležu, posvjedočuje ljubav Božja i sudjeluje u njenom otkupljenju”. Nevenka Špoljarić
