OSIJEK (TU) – U povodu aktualne teološke misli pape Franje, njegovog nedavnog pohoda Sarajevu i iznenađenjima koja su javnosti često zbunjujuća, u Osijeku je 16. lipnja predavanje održao teolog dr. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu. „Franjo – papa iznenađenja“ predavanje je upriličeno u ciklusu tribina u Klubu knjižare Nova gdje je Raguž ponudio novi teološki pogled na Papin pontifikat i njegov profil sa četirima označnicama djelovanja (novost prakse, milosrđe kao konkretna ljubav, argentinska teologija oslobođenja, vizija Crkve i društva, ne više kao kružnice, nego poliedra, kao Crkve pastoralnog obraćenja) te svoje teološko viđenje nove Papine enciklike Laudato sii’ (Hvaljen budi) koju je ocijenio izvanrednom jer “savršeno izriče duh pape Franje”.
„Ovaj je papa Franjo zaista papa iznenađenja. Ne odgovara ni konzervativnima, a ni progresistima. Konzervativni bi htjeli mir, da sve ostane po staromu, utabanom, a progresisti bi htjeli brze reforme. Kakav je to papa? Neki tvrde da se razmeće skromnošću, nepotrebnim stilom, dok s druge strane zbunjuje i liberalne krugove Katoličke Crkve, a zbunjuje i njegova medijska popularnost. Je li to dobro ili nije. Ponajprije za razumijevanje dobro ga je usporediti sa prethodnikom Benediktom XVI. koji se teorijski ne razlikuju, ali ih razlikuje praksa. Za papu Franju stvarnost ima prednost pred idejom, on ne želi zastupati populizam, već je u pozadini kršćanske misli pogođenost Bogom, konkretnim, ne apstraktnim, konkretnom Crkvom, ljudima.
Papa kaže: “Osjetiti miris ovaca”. I donosi u Crkvu novost prakse, napušta samog sebe idući konkretnim ljudima i na temelju toga govori, propovijeda. Ne boji se ljudi, ide među njih u Kristovu smislu i s pravom je zbunio određene dijelove Crkve u praksi koja se ne zavlači u sigurnost Crkve. To je veliko osvježenje u Katoličkoj Crkvi; papa koji konkretno djeluje, misli polazeći od drugoga, a s tim će uslijediti dramatična teologija”, razmatra Raguž o „velikom Papi“ koji franjevačkim stilom navješćuje svježe i neposredno, čija je središnja kategorija pontifikata milosrđe, a teološka pozadina argentinska teologija oslobođenja (vođena teologijom vidjeti-prosuditi-djelovati Lucia Gere, 1924.-2012.), odnosno teologija naroda Božjega, ali ne pod vidom zapadnjačkim, demokratičnim i brzim reformama.
“Posebna je Papina vizija Crkve i društva koje nije više model kružnice, nego poliedra. To je ključna slika (izrečena u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, “Radost evanđelja”, EG 236) Crkve pastoralnog obraćenja. S poštovanjem, osobnom motrim kako u teološkom profilu ima i nedostataka u smislu nedorečene misli i nepostojanja mistike. Osobno bih volio naglašeniji kontemplativni mistički vid”, promišlja Raguž.
Naslanjajući se na rečeno predavač je otvorio drugu temu promišljanja o izvrsnoj Papinoj enciklici Laudato sii’ (Hvaljen budi), čiji je talijanski naslov uzet iz hvalospjeva „Pjesme brata Sunca“ sv. Franje Asiškog, ukazujući kako dokument govori o stvaranju i ekologiji (nije „enciklika o zaštiti okoliša“) u šest poglavlja obraćajući se svim ljudima (vjernima i nevjernima). Naglasak je, ističe Raguž, stavljen na: ono što se događa u našoj kući (onečišćenje, odbacivanje, zagrijavanje, utjecaj ekološke svijesti na oblikovanje gradova…), evanđelje stvaranja (svijet nije priroda nego Božje stvorenje; Kristov pogled), ljudski korijen ekološke krize, integralna ekologija, orijentacija i djelovanje (internacionalna politika, odgajanje za savez između čovječanstva i okoliša) te (u šestom poglavlju) na odgoj i ekološku duhovnost (promjena stila življenja). “O velikom Papi to je najvažnije, iako o teološkom pogledu još može biti riječi, a istovremeno u nekim krugovima još vlada zbunjenost i nezadovoljstvo. Iznenađenja koja papa Franjo donosi zaista su blagoslovi ia za Katoličku Crkvu, za ostale Crkve i za cijelu svijet”, zaključuje Raguž. U razgovoru s publikom rečeno je kako je Papa ekumenski, autoritativan za one koji bi htjeli ukidanjem hijerarhije drukčiju Crkvu te govoreći o Međugorju Papa “nije govorio o ukazanjima i vidiocima već o onima što traže spektakl, umjesto pogođenosti Kristom od koje se živi” te će Crkva i po tome pitanju biti mudra.
Izlaganje uglednog teološkog mislioca na osječkoj tribini organizirali su Ivica Vuletić i dr. Ružica Pšihistal, u ime Kluba knjižare Nova i Udruge katoličkih intelektualaca čiji prvi predsjednik bio Ivica Raguž. Nevenka Špoljarić
