OSIJEK (TU) – U raznolikom programu 13. festivala Glazbene božićne svečanosti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku (GLAZ-B-OS), održanog od 8. do 10. prosinca u Osijeku, sudjelovala je doc. dr. sc. Brankica Ban sa izlaganjem o temi „Nepoznati Tantum ergo fra Marijana Jaića“. Istraživački rad u glazbenim knjižnicama muzikologinja Ban je predstavila 10. prosinca studentima i profesorima, ljubiteljima sakralne glazbe i štovateljima franjevačke baštine.
Riječ je istraživanju provedenom u glazbenoj knjižnici osječkoga Samostana sv. Križa u Tvrđi gdje je pronađena autorska muzikalija skladatelja popijevki fra M. Jaića „Tantum ergo“ (Divnoj dakle) nastala 1825. godine. Otkrivena muzikalija, čulo se uvodno, sačuvana je u rudimentarnom stanju (necjelovita) te se pretpostavlja kako su od šest dionica dvije „izgubljene“ (1. i 2. violina te dionica Con Organo) i možda se nalaze u glazbenom arhivu Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu ili drugom na području nekadašnje Franjevačke provincije Ivana Kapistrana koja je sezala do Budima. Ban je otklonila mogućnost pronalaska u vukovarskom budući je potonji istražila u doktorskom radu (Arhivska glazbena građa vukovarskog Franjevačkog samostana). Izlaganje je oživjelo sjećanje na Jaićev život i djelo, potičući na nastavak potrage za Jaićevim dionicama, ali i izvedbu otkrivenih.
Fra Marijan Jaić (Slavonski Brod 1795. – Budim 1858.) je skupljao crkvene popijevke, napjeve bilježio po Slavoniji, Bačkoj, Banatu i u Podunavlju kako bi izradio tiskani pjevnik. Postigao je licencijat teologije, bio lektor, profesor provincijal, orguljaš i učitelj pjevanja i orguljanja. Njegovi su učitelji bili fra Marijan Lanosović i fra Grgur Čevapović, a relacija djelovanja pri franjevačkim samostanima u Slavonskom Brodu, Vukovaru i Osijeku. Godine 1807. dolazi u brodski franjevački samostan i počinje privatnu latinsku školu fra Marijana Lanosovića. Bio je kapelan vukovarske župe, knjižničar i orguljaš (1821.), gvardijan i u vukovarskom Franjevačkom samostanu sv. Filipa i Jakova (od 1830. do 1833.) te u Osijeku gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa i ravnatelj Osječke gimnazije (od 1836. do 1845.). Godine 1845. izabran je po drugi puta za provincijala, a 1851. za poglavara samostana. U Budimu uspijeva (1850.) otisnuti pjevnik, crkveni kantual, na hrvatskom jeziku „Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah“ u svrhu upoznavanja glazbenih izričaja 19. stoljeća u Slavoniji te čuvanja narodnog, domaćeg pjevanja. Izdao je i pjesmaricu ‘Vienac bogoljubnih crkvenih pisamah’ (1827.) i opsežan crkveni kantual na hrvatskom jeziku. Posljednje godine života boravio je u Vukovaru (od 1855. do 1857.), a u Budimu umire (4. kolovoza 1858.) i tu je pokopan.
U Osijeku, u Tvrđi godine 1843., o. Marijan Jaić gradi novu samostansku knjižnicu koja je i danas u uporabi. Ovdje, u glazbenoj knjižnici je pronađena rukopisna muzikalija ‘Tantum ergo’ (Pod signaturom FSO, Fasc. II/48). Naime, Ladislav Šaban i Zdravko Blažeković (1978./1979.) započeli su istraživanja glazbenih zbirki u Slavoniji te su dvije inventarizirane. U popisu muzikalija nalazi se sačuvanih 171 kataloških jedinica muzikalija, 6 knjiga te 19 novijih partitura bez signature, kazala je dr. Ban.
Također je razložila: „Na naslovnici muzikalije čitamo šest stavaka, a pronađeno sadašnje stanje na terenu, muzikalija FSO, Fasc. II/48, ‘Tantum Ergo’, ne odgovara Šabanovom u Popisu muzikalija. Naime, u Šaban-Blažekovićevom popisu navedena je muzikalija koja ima četiri stavka, a isto je zapisano i na njenoj naslovnoj stranici. Nedostaju dvije dionice (1. Violino Primo con Secundo i 5. Con Organo). U Brodskom samostanu danas, prema istraživanju fra Petra Antuna Kinderića, pronađena je ista skladba Tantum ergo pod istom signaturom (kataloškim brojem FSO, Fasc. II/48, ali pisana za dva glasa vrlo nevješto). Pronađen je rukom pisan Offertori, stavke Sancutus i Agnus Dei. Očito, ovo je područje potpuno neistraženo. Inače, o skladatelju Jaiću monografiju „Marijan Jaić – obnovitelj među preporoditeljima“ napisao je 1996. Franjo Emanuel Hoško.
Na kraju je dr. sc. Brankica Ban zahvalila dobrohotnosti fratara u osječkom samostanu koji su omogućili istraživanje prebogate glazbene knjižnice u Osijeku. Među slušateljima bio je i fra Ante Perković, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa, koji je pohvalio istraživanje zamjećujući kako bi rado čuo izvedbu dionice „Divnoj dakle“, dok su studenti radoznalo listali Jaićeve notne zapise.
N. Špoljarić
