Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić pohodio zajednicu đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa
ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić susreo se u četvrtak, 28. studenoga 2024. s bogoslovima i odgojiteljima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Susret je započeo molitvom u sjemenišnoj auli, a zatim je nadbiskup Đuro održao je nagovor, oslanjajući se na biblijsku prispodobu o milosrdnom ocu iz Lukina evanđelja.
Naglasio je kako je u srži ove prispodobe zajedništvo, ponajprije ono očinskoga doma, a zatim je dodao kako se u sadašnjosti očituje i u zajedništvu u Bogoslovnom sjemeništu. Otac na čin mlađega sina, koji traži polovinu imanja, reagira šutnjom ljubavi, poštujući sinovljevu slobodu, iako je takav čin po sebi sadrži i jednu uvredljivu konotaciju, jer po židovskoj tradiciji, imanje se ima podijeliti tek po očevoj smrti. Ipak, otac u prispodobi pokazuje nam se dobrim pedagogom, prihvaćajući rizik sinovljeve slobode.
Nadbiskup je naglasio kako je i Bog, na neki način, pri stvaranju čovjeka, preuzeo rizik naše slobode. Zatim je bogoslovima posvijestio kako Bog želi sinove, a ne sluge, a istinsko se očinstvo očituje u diskreciji i poštivanju slobode te, dodavši kako se i u svećeničkoj formaciji moramo osjećati slobodnima uz važan dodatak – potrebno je preuzimati odgovornost za svoju slobodu i njezine posljedice. Otac je u prispodobi, iako mlađi sin napušta očev dom, u molitvi i mislima, uvijek s njime, njegovo je biće prožeto iščekivanjem koje se ogleda u trajnu propitivanju obzora, očevo je srce također na putu sa svojim sinom, a gdje je ono, ondje je i očev dom. Ipak, otac nije mogao, naveo je nadbiskup, spriječiti posljedice sinovljeve odluke. Na jednak je način i Božje srce uvijek s nama, Bog traži čovjeka i ne miri se s njegovim gubitkom. Tako je Pascal kazao, pomalo augustinovski, „Ne bi me tražio da me nisi našao“.
Nadbiskup Hranić kazao je kako je ljubav uvijek u pokretu, ona, poštujući slobodu pojedinca, preuzima inicijativu te u kontekstu prispodobe, očituje se u očevu oproštenju koje daleko nadilazi ono što je sin učinio. Mlađi je sin, kazao je nadbiskup, smogao snage za povratak tek kad se, sve izgubivši razvratno živeći, susreo sa samim sobom, ponirao u vlastitu nutrinu. Kada se vratio, otac je priredio gozbu, radosno mu potrčao ususret i primio ga kao ljubljena sina, iako se i sin vratio u stavu sluge, ne očekujući naročitu dobrodošlicu. Ušavši u kuću, mlađi se sin ponovno vratio u zajedništvo očeva doma.
Nadbiskup je zatim pred okupljene stavio sliku starijega sina. Stariji je sin, doduše čitavo vrijeme bio s ocem, naizvan poslušan svakoj zapovijedi. Ipak, nije se obradovao bratovu dolasku, dapače, bio je srdit na veselje što ga je otac pripravio. Stariji sin ne prihvaća pomirenje, osuđuje očevu radost, i ne htijući odazvati se očevu pozivu da uđe u kuću, zapravo i on raskida zajedništvo očeve kuće. Stariji je sin poslušan, ali tek utilitarno, uvijek očekujući nagradu, kazao je nadbiskup.
Nadbiskup je kazao kako je temeljno pitanje hoće li se stariji sin ikada obratiti. Stoga, nastavio je nadbiskup, mi se ne trebamo tek pronaći u slici mlađega ili starijega sina, stavši na tome, već je potrebno nastojati nasljedovati primjer milosrdnoga oca, a to znači nasljedovati dobroga Nebeskoga Oca, kako sad, tako i u pastirskoj i odgojiteljskoj službi, koja će nam jednom po ređenju biti povjerena.
Po nagovoru, uslijedilo je svečano misno slavlje s molitvom Večernje u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koje je predvodio nadbiskup Đuro. Suslavili su vicerektor vlč. dr. Davor Senjan, duhovnik vlč. mr. Stjepan Matezović te ekonom preč. Mato Gašparović.
U homiliji, nadbiskup je govorio o životu svetoga Jakova Markijskog, talijanskog franjevca i gorljivog propovjednika, čiji se spomendan slavi u Đakovačko–osječkoj nadbiskupiji, a ponajprije u Bosni, u Deževicama, gdje je djelovao boreći se za pravovjerni katolički nauk. Nadbiskup je uputio kako je važno znati kako je sveti Jakov, punog imena Domenico Gangali, sigurno dolazio u Đakovo jer je ovdje stolovao bosanski biskup. Na kraju homilije, nadbiskup je potaknuo bogoslove na ustrajnost, trud i pobožnost na putu prema svećeništvu po primjeru svetoga Jakova Markijskoga. Matej Mlinarić
