ŽUPANJA/VINKOVCI – Vlč. Marko Bubalo, svećenik u miru, dobitnik je nagrade za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije, za iznimna postignuća u području humanitarnoga i pastoralnoga djelovanja te podizanju digniteta svećeničkoga zvanja. Nagradu su mu, u prigodi Dana Vukovarsko-srijemske županije, i spomendana njezina zaštitnika sv. Martina biskupa, u petak 11. studenoga 2022., na svečanoj sjednici Županijske skupštine održanoj u dvorani kina Mladost Županja, uručili predsjednik Županijske skupštine Dražen Milinković i župan Vukovarsko-srijemske županije Damir Dekanić.
U obrazloženju za dodjelu nagrade vlč. Bubalu, istaknuto je: „Svih šest godina vodio je brigu o prognanima, poglavito o djeci i starima na području Veszpem-Balatona, Sigetvara, Pečuha, Harkanja, Mohača i Baje. Pet je godina radio na Radio postaji Pečuh za hrvatsku etničku skupinu, i sudjelovao u 30-ak emisija na mađarskoj državnoj televiziji u Pečuhu. Po povratku u Župu Tordince 1997. godine, a poglavito nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja 15. siječnja 1998. godine, upustio se u obnovu cijele Župe, kojoj osim Tordinaca, pripadaju Antin, Korođ i Ćelije.“
Vrijeme aktivnoga pastoralnoga djelovanja vlč. Bubala prestalo je 2012. godine, kad je otišao u zasluženu mirovinu. Deset godina poslije boravi u Župi sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima gdje je i dalje aktivan. Pomaže siromašnima. Ispovijeda. Ova je župa od njegova dolaska postala velika ispovjedaonica. Rado odlazi u Opću bolnicu Vinkovci ispovijedati i slaviti misu. Posebno se raduje što može imati mise zornice, ispovijedati administrativno osoblje, liječnike i medicinske sestre. Vjernici iz okolnih sela i iz drugih vinkovačkih župa, rado dolaze kod njega na ispovijed. Uz Duhovne obnove u Starim Mikanovcima, Jarmini, Slavonskom Brodu, Donjim Andrijevcima, Omišu, Osijeku i Zagrebu, objavio je oko 150 propovijedi na YouTube kanalu. Primio je brojna priznanja, odličje Predsjednice RH i brojne druge nagrade.
Ove je godine, 21. kolovoza, ušao je u 77. godinu života, i slavi svoju zlatnu misu, pedeset godina misništva. „Svjestan sam kako je u svećeničkom pozivu najvažnije imati ljubavi prema Bogu i čovjeku i moje zlatomisničko geslo govori o važnosti ljubavi stoga sam izabrao misli sv. Ivana od Križa: Na kraju života bit ćeš pitan o ljubavi‘“, rekao je vlč. Marko Bubalo.
Spomenica za osobit doprinos razvoju života u Mađarskoj
Vlč. Bubalo dobitnik je i Spomenice za osobit doprinos razvitku društvenoga i vjerskoga života u Mađarskoj od strane Hrvata u Mađarskoj. Dodjela je upriličena na svečanosti druženja Hrvata iz cijele Mađarske na Danu Hrvata u mjestu Martince u Mađarskoj u subotu, 5. studenoga 2022.
Svečanosti je prethodilo euharistijsko slavlje koje je u crkvi sv. Martina u Martincima predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević u suslavlju domaćega župnika Ilije Ćuzdije, vlč. Janoša Kišnemeša iz Nayatada, vlč. Štefana Dumovića iz Hrvatskoga Židana, vlč. Gabrijela Barića, vlč. Joze Egrija iz Šeljina i vlč. Marka Bubala. Na kraju mise vlč. Bubalo je udijelio zlatomisnički blagoslov.
Druženje je nastavljeno u dvorani Josip Gujaš – Đuretin uz pozdrave predstavnika vlasti i kulturnih djelatnika, nakon čega je uslijedila dodjela odličja koje je uručio predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan, a završilo je svečanim domjenkom uz sudjelovanje KUD-ova s tamburicama, gitarama i gajdama. Na Danu Hrvata bili su i veleposlanik RH u Budimpešti Mladen Andrlić i generalni konzul u Pečuhu Drago Horvat.
„Tijekom šest godina izgnanstva u Mađarskoj pohodio sam skoro sva mjesta gdje je veća skupina Hrvata, i slavio s njima misu. Prošao sam od Budimpešte, Balatona, Đera, Hrvatskoga Židana i Prisike, Koljnofa preko Podravine, Potonja, Novoga Sela, Brlobaša, Lukovišća, Martinaca, Kiževaca, Drvljanci Starina i Šeljina, Sigetvara, Pečuha, Pećudvarda, Pećvarada, Semelja i Kukinja, Pogana, Salanta-Nemeti i Šikolša, Harkanja, Beremenda, Kašada i Mohača, Baja, Gare, Santova i Svetoga Ivana do Čepela kod Budimpešte“, prisjeća se vlč. Bubalo.
Dva je puta bio kod gradišćanskih Hrvata u Austriji. „Iz razgovora s Hrvatima saznao sam da je to naše druženje ostavilo velikoga duhovnoga i hrvatskoga nacionalnoga traga na njihovoj duši i životu. Ipak, glavna su mi briga bile izbjeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Držao sam vjeronauk od vrtića do gimnazije, kako za izbjeglice, tako i za domaću hrvatsku djecu. Za izbjegličku djecu u gimnaziji predavao sam i latinski jezik. Surađivao sam u njihovu tisku u Hrvatskom glasniku, Zornici, Hrvatskom kalendaru, Radio i TV emisijama. Organizirao sam tribine u Pečuhu s izvrsnim duhovnicima i profesorima dr. Jurom Bosančićem, vlč. Markom Majstorovićem, prof. dr. Nikolom Doganom, profesorom na KBF-u u Đakovu, fra Zvjezdanom Linićem i drugima“, rekao je vlč. Bubalo.
Podsjeća kako su Hrvati ostali povezani s njima i nakon povratka kući i pratili kako se odvija povratak i obnova domova s obzirom na to da je Hrvatska bila porušena materijalno i ljudski, među njima i župa Tordinci koja je u tim počecima vapila i za najmanjom pomoći. „Samo mjesec dana nakon mirne reintegracije, koja je bila 15. siječnja 1998. godine, Skupština zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj održala je svoje zasjedanje u Tordincima u razrušenoj crkvi 27. veljače 1998. godine. Tada je donesena odluka o novčanoj pomoći za obnovu crkvenih objekata. Mijo Karagić, predsjednik Zemaljske samouprave Hrvata u Mađarskoj predao mi je 300.000,00 forinti u crkvi sestara Notredamiki u Pečuhu, gdje smo nedjeljom slavili misu“, svjedoči vlč. Bubalo.
Povratkom u Domovinu Hrvatsku Mađari su više puta zvali vlč. Bubala da slavi misu, i u razgovoru ponovno su oživljavali uspomene na minule događaje. „I nakon povratka bio sam aktivan u pisanju članaka u gore navedenim tiskovinama i prigodno na radiju. Zajednice iz mjesta Kukinj, Pečuh, Salanta-Nemeti, Harkanj, Šikolš, Berement i Kašad bile su u posjetu mojoj bivšoj župi Tordnici više puta. Uvijek su nas obdarili darovima korisnim za liturgijske potrebe u crkvi. Vjerujem da sve gore navedeno, Hrvati još uvijek pamte, što ih je potaklo da se Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Madžarskoj oduže za gore učinjenim, njihovom nagradom za istaknutu djelatnost na području hrvatskoga društveno–političkoga života u Madžarskoj. Hrvati i Hrvatice u Republici Mađarskoj, hvala vam za ovo odličje i nezaboravni susret s Vama“, istaknuo je vlč. Bubalo. Snježana Kraljević
