ĐAKOVO (TU) – Seminar za animatore i članove župnih misijskih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije održane je 8. listopada 2022. U prostorima KBF-a u Đakovu, seminar je okupio više od 50 animatora i članova župnih misijskih skupina. Nakon molitve za misije, pozdrav i uvodnu riječ uputio je vlč. Ante Šiško, nadbiskupijski povjerenik za misijsku djelatnost Crkve i suradnik Papinskih misijskih djela. On je ujedno i protumačio poruku pape Franje za Svjetski misijski dan 2022. te predstavio prigodne materijale namijenjene župnim skupinama za misijsku djelatnost.
Prigodno predavanje na temu „Biti učenik/svjedok Isusa Krista i cijena tog učeništva“ održao je mr. sc. Drago Marković, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i asistent pri Katedri dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu. Na tragu promišljanja njemačkog teologa Dietricha Bonhoeffera, predavač je, razmatrajući o ‘cijeni našega učeništva’, upitao je li nasljedovanje Krista nekakav ekscentrični zahtjev čije bi ispunjenje mogao biti pobožan luksuz samo nekih, odabranih, izdvojenih, savršenih i nije li tako zahtjevno kršćanstvo koje nasljeduje ozbiljnog, principijelnog, odrješitog Isusa za samo jedan malo broj ljudi? Promišljao je o jeftinoj milosti, „koja je smrtni neprijatelj Crkve, nijekanje žive Božje riječi, one koja znači opravdanje grijeha, a ne grešnika, koja nam ne otvara put do Krista, nego ga zatvara i zamagljuje“. Nasuprot njoj, istaknuo je onu dragocjenu milost, milost Evanđelja koje se uvijek treba ponovno tražiti, dar za kojeg treba moliti, vrata na koja treba kucati. „Ona je dragocjena, jer poziva na nasljedovanje Isusa Krista. Dragocjena je jer proklinje grijeh, a milost je jer grešnika opravdava. Skupo je plaćena. I zato već sada uviđamo da nama ne može biti nešto jeftino, ono što je Bog u /i po svome Sinu skupo platio. Ona je Božja svetinja i ne može biti bačena psima“, rekao je vlč. Marković.
Podsjetio je na poziv upućen Petru, a potom i na poziv Mateju, posvješćujući kako oni koji su pozvani trebaju iskoračiti iz prijašnjeg načina življenja, iz relativne sigurnosti zakoračiti u potpunu nesigurnost, tj. apsolutnu sigurnost i skrivenost zajedništva s Isusom – iz preglednog u posve nepredvidljivo, iz konačnih mogućnosti u područje beskonačnog i stvarnosti koja oslobađa. „Riječ je o nijekanju svake zakonitosti i ljudske logike. Krist zove, učenik slijedi“, naglasio je, pojašnjavajući kako nasljedovanje stvara novu situaciju: onaj koji nasljeduje s prvim je korakom stavljen u situaciju da može vjerovati. Ako ne slijedi, ostaje i ne uči vjerovati. Pozvani mora izići iz svoje situacije, u kojoj može prividno vidjeti, razumjeti i vjerovati, u onu situaciju u kojoj je vjerovanje zaista moguće i otkrivajuće. Vjerovati više ne znači samo biti u tišini, u stavu osluškivanja i čekanja, nego poći u nasljedovanje. Do nakraj zemlje! Svi mostovi koji vode nazad u prividnu sigurnost moraju biti srušeni. Mora biti učinjen korak u beskonačnu nesigurnost. Mora se jednostavno stvoriti situacija u kojoj je moguće vjerovati Isusu, sve položiti na Isusovu riječ bez zadrške.
„Poziv na nasljedovanje usko je povezan s Isusovim navještajem njegova trpljenja. Za Isusa je važno da imperativ trpljenja jasno i nedvojbeno prenese i na svoje učenike. Kao što je Krist samo trpeći i odbačeni Krist, tako je i učenik samo učenik ukoliko je spreman biti odbačen i trpjeti poradi Učitelja i Krista“, rekao je izlagač, pojašnjavajući kako križ nije nedaća ili zla sudbina, već trpljenje koje izrasta iz naše povezanosti s Isusom Kristom, nije nekakvo slučajno, nego nužno trpljenje. Kazao je: „Križ je već pripravan od početka i treba ga samo podignuti. Nitko neka ne pomisli da sam sebi mora pronaći neki križ ili trpljenje. On je za svakoga već pripravan i njemu svojstven, od Boga određen i odmjeren. Tu se događa umiranje staroga čovjeka u susretu s Isusom Kristom. Tko stupa u stav nasljedovanja, život mu je već u umiranju. Križ nije užasni kraj jednog pobožnog i sretnog života. On stoji na početku zajedništva s Isusom Kristom, on je zrcalo u kojem se ogledaju svi naši odnosi s našim Učiteljem i Gospodinom.“
Rekavši kako poziv na nasljedovanje čini učenika pojedincem, jer htio ili ne on mora donijeti odluku i to sam, pojasnio je kako nas Krist u pozivu na nasljedovanje želi učiniti samima, da bi naše oči uvijek bile uprte u njega koji nas poziva. Ujedno, ispravno shvaćen poziv ne vodi u puki individualizam, usamljeno i separatističko djelovanje, nego naprotiv, riječima: Bit ćete mi svjedoci, naglašava se uvijek zajedničarski, komunitarni aspekt naše crkvenosti, pa tako i misionarskog poziva.
Naglasivši kako je “kršćansko“ ono izvanredno, ono što se ne događa unutar prosječnog, naravnih datosti, nego u njihovom nadmašivanju i nadvisivanju, predavač je rekao: „Kršćanstvo ovisi o izvanrednom. U tome se i zrcali život blaženih, onih koji nasljeduju Isusa. To je grad na gori, to je put samoodricanja, potpune ljubavi. To je put koji u svemu nalazi svoje ispunjenje u križu Isusa Krista. Da bismo to uspijevali živjeti ne treba nam etička rigoroznost, niti kršćanska ekscentričnost, nego jednostavno posvemašnja poslušnost Isusovoj volji i povjerenje njegovim riječima: primit ćete snagu Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci, sve do kraja zemlje!“
Pri kraju izlaganja, okupljenima je rekao da, ukoliko žele čuti poziv na nasljedovanje, trebaju ga čuti tamo gdje je Isus – u Crkvi po naviještaju Božje riječi i po slavlju sakramenta. Zaključio je: „I tada je, kao danas nama, Krist bio skriveni Krist koji poziva. Krista se može prepoznati samo u vjeri. Oni su vidjeli rabija, čudotvorca, proroka, a prepoznali su i uzvjerovali u Krista. Mi slušamo riječ, a vjerujemo u Krista. Krist nam ne govori drugačije nego što je govorio tada… Ne radi se o tome da smo mi isti i jednaki njegovim prvim učenicima, nego je riječ o „istosti“ Isusa Krista i njegovog poziva onda i danas. Njegova je riječ jedna te ista, bilo da je izgovorena za vrijeme njegovog zemaljskog života, bilo da ju izgovara kao Uskrsli, bilo da je danas slušamo u Svetim pismima. Jer Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine, naš je zadatak dobro razumijeti proglas: Bit ćete mi svjedoci! Nepodijeljena srca usmjerimo se stoga k Bogu. Nemojmo biti ‘nadgrobni spomenici’ ne daj Bože, nego živi svjedoci Božje prisutnosti u svijetu. U tom smislu misije u Crkvi trajno ostaju naša radost i nada.“
Svjedočenje bogoslova iz Benina
Gutenberg Hounye i Herman Kodjo, bogoslovi iz Benina i studenti 3. godine na KBF-u u Đakovu okupljenima su potom predstavili zemlju iz koje dolaze: geografski, klimatski, gospodarstveno i vjerski. Iako su tek devet mjeseci u Hrvatskoj, dobro su usvojili hrvatski jezik te su nazočni sa zanimanjem pratili njihovo izlaganje. Istaknuli su kako u Benin dolazi velika pomoć iz Hrvatske i da su svi u Beninu zahvalni na bratskoj ljubavi i brizi. Seminar je završio konkretnim prijedlozima za daljnje zajedničko misijsko poslanje na župnoj, međužupnoj i nadbiskupijskoj razini od strane povjerenika Šiška. Ljudevit Gačić / Fotografije: Ruža Keser
