BLATO (TU) – Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavljen je 9. srpnja u Blatu na Korčuli euharistijskim slavljima u svetištu i u središtu mjesta, na Plokati i župnoj crkvi Svih Svetih. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, uz koncelebraciju mjesnog biskupa mons. Mate Uzinića i drugih svećenika. U slavlju su radosno sudjelovali mještani Blata i mnogi hodočasnici.
Slavlje blagdana započelo je jutarnjim euharistijskim slavljima u svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković, na kraju kojih su vjernici imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice.
U 19 sati je iz svetišta krenula procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković. Relikvijar je nosio predvoditelj blagdanskog euharistijskog slavlja mons. Đuro Hranić. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima, a sudjelovali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«, djeca iz vrtića »Marija Petković«, dječji zbor »Stope«, zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre Dominikanke iz Korčule, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici, mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, te veliko mnoštvo vjernika. Barjak s likom blaženice nosio je Stjepan Bačić. Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju sedam svećenika.
U homiliji nadbiskup Hranić osvrnuo se na tekst Evanđelja o bogatom mladiću: »I u Isusovo doba i danas malo je osoba koje se mogu pohvaliti da su Božje zapovijedi ‘čuvali od mladosti’. Za takve osobe Evanđelje kaže: ‘Isus ga pogleda i zavoli’. Časne, moralne i poštene osobe ne može se ne voljeti. I to je bilo polazište i temelj da Isus pred svoga sugovornika stavi ideale i da ga pozove da ide za njim, pa će biti istinski sretan i imati blago na nebu!
Vjerujem da ćemo se svi složiti da je Blaženica bila osoba koja je u molitvi propitivala što joj je činiti, kao i nepoznati Isusov sugovornik u evanđeoskom odlomku što smo ga upravo čuli. No, za razliku od njega, ona nije mislila samo na sebe i nije si pred Bogom postavljala pitanje: ‘Što mi je činiti da ja osobno život vječni baštinim?’, nego je razmišljala šire i ‘crkvenije’. Pitala se jednostavno: ‘Što mi je činiti?’ Što Bog želi i očekuje od mene ovdje gdje sam po njegovu promislu rođena i gdje živim? Što Bog želi od mene u Crkvi? Koji je moj poziv i koje je moje poslanje?«
Napomenuo je kako je i blaženica obdržavala sve zapovijedi od svoje rane mladosti, pa ju je Isus kao i mladića pogledao i zavolio, te stavio na ispit koji je ona položila od prve – i to s izvrsnim! Ona je bila iz dobrostojeće obitelji, ali je već od svoga djetinjstva imala poseban osjećaj ljubavi prema siromasima i zbog toga imala i problema sa svojima u obitelji, osobito sa svojom majkom, zbog toga što je po njezinu mišljenju bila odveć širokogrudna prema siromasima. Siromaštvo je bio njezin osobni ideal i izbor uz kojega je radosno prionula čitavim svojim bićem.
»Milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost’, praštanje, podnošenje, iskrena ljubav i sve ostale kreposti koje u današnjem drugom čitanju sv. Pavao nabraja kao kreposti – kako on to kaže – ‘novoga čovjeka’, koje su resile i našu Blaženicu, bile su plod njezina iskrenog i dubokog osobnog iskustva vjere te uvjerenja da je milost sakramenta krsta veliki privilegij koji nije dan svim ljudima, nego samo krštenicima. Ona je zbog toga, duboko zahvalna pred Bogom jer je primila milost krštenja, uranjala u dar krsne milosti i nad tim darom meditirala. Po daru krsne milosti, kojega je duboko proživljavala, kroz čitav svoj život se doista osjećala ‘izabranica Božja, sveta i ljubljena’ (usp. Kol 3,12), kako to kršćane naziva sv. Pavao na početku svoga današnjega odlomka u poslanici Kološanima: ‘izabranici Božji, sveti i ljubljeni’.“
Spomenuo je i hrabrost bl. Marije Propetoga koja je zbog velikih potreba za sirotnu djecu, ali i osiromašeno Blato, zbog bolesti vinove loze od koje su živjeli, 1922. otišla kroz tri mjeseca prositi žito na području tadašnje Đakovačke biskupije. Prije toga je preko dubrovačkog biskupa uputila zamolbu na đakovačku biskupiju da smije na taj način priskrbiti hranu za svoje potrebnike.
„Vjerujem da nitko od nas nije čovjek koji bi se zadovoljavao samo minimumom obdržavanja Božjih zapovijedi (ne ubij; ne čini preljuba; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne otmi; poštuj oca i majku), nego vjerujem da svatko od nas također želi – poput Isusovog današnjeg sugovornika – dosegnuti određene ljudske i evanđeoske ideale te ići za Isusom. Vjerujem da svatko od nas želi pridonijeti boljitku naše domovine i naroda; da želimo dobro odgojiti svoju djecu, da želimo poput bl. Marije Propetog Isusa Petković činiti dobro drugima, iskreno ih ljubiti i za njih živjeti“, rekao je mons. Hranić.
Dodao je: „Znajmo i budimo svjesni da Isus može svoje evanđeoske i kršćanske ideale i vrijednosti te poslanje ponuditi samo onima koji se ne zadovoljavaju tek time da budu osrednji ili malo bolji kršćani, nego žele ostvariti ideale i tako iskusiti istinsku radost i puninu svoga bića. Vjerujem da svatko od nas koji smo večeras ovdje sabrani, svaka sestra, svaki svećenik i svatko od Vas vjernika želimo poput Isusovog sugovornika, još više poput bl. Marije Propetog Isusa mirisati Bogom, suobličiti se raspetom i uskrslom Isusu te u njega zaodjeveni mijenjati i izgrađivati pravni, gospodarski, politički i socijalni sustav ove zemlje«.
Euharistijsko slavlje je nakon propovijedi nastavljeno u župnoj crkvi, zbog vremenskih neprilika. Po završetku slavlja župnik don Željko Kovačević je zahvalio nadbiskupu Hraniću i biskupu Uziniću, čestitao sestrama blagdan i objavio kako je misnica s likom bl. Marije Petković, koju je mons. Hranić nosio na tome slavlju dar Župnog pastoralnog vijeća i župnika svetištu blaženice. Vjernici su imali mogućnost čašćenja relikvija blaženice u kapeli sv. Vincence. IKA
