ĐAKOVO (TU) – „Molimo večeras za naše biskupe“- rekao je nadbiskup Đuro Hranić u uvodu u misno slavlje u petak, 3. studenoga 2023. koje je predvodio u zajedništvu s biskupom Ivanom Ćurićem, poglavarima Bogoslovnog sjemeništa i drugim svećenicima u đakovačkoj katedrali.
U homiliji se nadbiskup Đuro posebno osvrnu na posljednju dvojicu pastira biskupijske zajednice preminulih biskupa: Sjepana Bauerleina i Ćirila Kosa. Biskup Bauerlein umro je prije 50 godina, a biskup Kos prije 20 godina. Njih dvojica te biskup Akšamović obilježili su 20 stoljeće u životu biskupijske zajednice.
Iz životopisa biskupa Bauerleina
Rođen je 1095. godine u Babinoj Gredi, školovao se u Đakovu i Zagrebu, za svećenika je zaređen 1929. u Đakovu. Zatim je 1933. nakon što je službovao kao župni vikar širom biskupije pozvan u Đakovo na službu vjeroučitelja, rektora samostanske crkve Srca Isusova, duhovnika nekoliko vjerničkih zajednica i bratovština: Marijine kongregacije, Križarskoga bratstva, te na službu profesora katehetike, pedagogije, govorništva i homiletike na tadašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi i na službu odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu. Bio je i prefekt i ekonom i rektor kroz 9 godina te duhovnik godinu dana. 
Bile su to teške godine kada je biskupija ostala bez puno svećenika i kada su poglavari Bogoslovnog sjemeništa bili pozatvarani. Za pomoćnog biskupa s ovlastima dijecezanskog biskupa bio je imenovan 1951. g., a zaređen je te godine za Petrovo. Đakovačkim i srijemskim biskupom imenovan je 1959. Biskupiju je vodio kroz 22 godine, do svoje smrti 1973. g. Bio je jedna od omiljenih valpovačkih kapelana. Biskupom je bio imenovan u biskupiji koja je teško stradala u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su komunističke vlasti pobile 20 posto njezinih svećenika. Biskupom je postao niti godinu dana nakon što je vjeronauk izbačen iz škole. Nije bio sklon suradnji s komunističkim vlastima. Bio je na liniji kardinala Stepinca. Zato su ga oni smatrali jednim od najekstremnijih biskupa i pokušavali su pobuniti svećenstvo protiv njega. Osnivali su svećenička udruženja. Tako se pojavila i tzv. Bijela knjiga u kojoj je desetak svećenika optužilo biskupa Bauerleina za sve probleme i poteškoće u biskupiji onoga vremena. Biskup Bauerlein se tada posvetio brizi za nova svećenička i redovnička zvanja. 
Posvetio se katehizaciji djece i mladih. U dogovoru s poglavaricama sestara sv. Križa dogovorio je i osnovao Katehetsku školu za časne sestre kojima su bile oduzete bolnice i škole i iz kojih su bile istjerane. Sestrama je povjeravao službu katehistica, a obvezu redovite župne kateheze nametnuo i svim svećenicima u biskupiji. Bilo je to zlatno vrijeme katehizacije u biskupiji. S pravom je bio nazivan pionirom vjeronaučnoga pokreta nakon Drugoga svjetskog rata. Katehetska škola za časne sestre prerasla je kasnije u Katehetski institut Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a potom se osamostalio i Institut za crkvenu glazbu. Osnovao je i Dijecezanski muzej, trudio se oko sređivanja kulturne baštine, biskupijske knjižnice, zbirke rukopisa itd. U isto vrijeme je prevodio, pisao članke pastoralno-katehetskoga karaktera te povijesnog sadržaja. Križem i radom nije bilo samo njegovo biskupsko geslo nego njegova sudbina kojom je bio obilježen njegov biskupski život.
Biskup Ćiril Kos
Ćiril Kos je naslijedio biskupa Bauerleina. On je biskupiju vodio ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života kako je to sam napisao i rekao i u svome biskupskome geslu. Razjedinjena biskupija i kler pod njegovih 24 godine upravljanja biskupijom su postale nova drugačija i ujedinjena stvarnost od koje biskupijska zajednica baštini mnogo toga i danas. „Biskupa Ćirila i biskup Ivan i ja osjećamo duhovnim ocem. Jer je bio biskup kada smo došli u formaciju, bili bogoslovi. On nas je zaredio za svećenike i pratio niz godina. Molite draga braćo i sestre za naše pokojne biskupe ali i za biskupa Ivana i za mene da budemo njihovi što dostojniji nasljednici. A ne zaboravimo niti našeg nadbiskupa Marina“ – rekao je nadbiskup Đuro zaključujući propovjed.
Uz župljane, bogoslove i časne sestre na misnom slavlju sudjelovala su i sedmorica mladića koji su došli u Bogoslovno sjemenište na susret Razlučivanja zvanja. Katedralni zbor je predvodio liturgijsko pjevanje. Nakon misnoga blagoslova nadbiskup Đuro je pozvao sve nazočne da se spuste u kriptu katedrale gdje je on predvodio molitvu za sve pokojne đakovačke biskupe te blagoslovio njihove grobove. J. Hrehorović
