ĐAKOVO (TU) – Na četvrtu korizmenu nedjelju, 22. ožujka 2020., nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali s početkom u 11 sati. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup se osvrnuo na vijesti o snažnom potresu na području Zagreba te je uputio izraze molitvenog zajedništva i solidarnosti s klerom i vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, napose s brojnim Slavoncima koji žive na području Zagreba i okolice. Misu koja se, da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, slavila u posebnim okolnostima – izravno je prenosila Slavonska televizija, a preuzimajući signal i Slavonskobrodska televizija.
Uz nadbiskupa Hranića, koncelebrirao je župnik đakovačke Župe Svih svetih, vlč. Tomislav Ćorluka, a posluživao je tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković. Liturgijsko pjevanje animirali su preč. Mato Gašparović, vlč. mr. Pavao Mikulčić i vlč. mr. Drago Marković, uz orguljsku pratnju maestra Ivana Andrića. Misna čitanja, predviđena za četvrtu korizmenu nedjelju liturgijske godine A, pročitala je Josipa Hrehorović.
Povezani i ujedinjeni u molitvenom zajedništvu
Svi bolno proživljavamo činjenicu da smo lišeni zajedničkog okupljanja na nedjeljnoj euharistiji i pristupa euharistijskom stolu, naglasio je đakovačko-osječki nadbiskup i nastavio: „Bolno je to za vaše pastire, dragu braću svećenike u vašim župnim zajednicama, koji danas slave svete mise za vas, povezani u duhu sa svima vama – svojim župljanima, ali u praznim crkvama, sami. Bolno je to i za vas vjernike u vašim domovima.“ Upućena je zatim zahvalnost Slavonskoj televiziji koja je odlučila direktno prenositi misno slavlje iz đakovačke katedrale, majke svih župnih i filijalnih crkava Đakovačko-osječke nadbiskupije te koja je omogućila da direktan prijenos preuzme i Slavonskobrodska televizija. Ove televizijske kuće „žele nas povezati kao biskupijsku zajednicu te utješiti u boli koju proživljavamo lišeni zajedničkoga nedjeljnoga susreta oko euharistijskoga stola i sv. pričesti“, kazao je nadbiskup te nastavio: „Osobito duhovno i molitveno zajedništvo svih nas i naših obitelji očitujemo sa zahvaćenima zarazom koronavirusom, s medicinskim osobljem koje svoje zdravlje izlaže opasnosti liječeći oboljele, sa svima zaposlenima u raznim ustanovama i službama koji su na usluzi svima nama te vode brigu o općem dobru čitavoga društva, kao i sa svima koji su u izolaciji.“
Osvrćući se na liturgijska čitanja đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Liturgijska čitanja današnje četvrte korizmene nedjelje namijenjena su pripravnicima za krštenje i svima nama koji smo već kršteni. Poručuju nam da se krštenjem pridružujemo Kristu Gospodinu, da nas on po sakramentima kršćanske inicijacije prosvjetljuje te nas osposobljava da stvarnost u koju smo uronjeni i ljude s kojima živimo promatramo njegovim očima i srcem, u svjetlu Kristovu, otajstveno povezane s njime, u njegovu otajstvenu tijelu, koje je Crkva i da se tako osjećamo povezani i jedni s drugima, snagom i djelovanjem Duha Svetoga u našim srcima.“
Uočiti stvarnost u njezinoj cjelovitosti
U svojoj homiliji, temeljenoj na evanđeoskom ulomku iz Ivanova evanđelja u kojemu Isus ozdravlja slijepca od rođenja, nadbiskup Hranić, između ostaloga, je istaknuo: „Ivan u evanđeoskom tekstu pravi razliku između tame i svjetla, između sljepoće i vida. Koristi sliku sljepila da bi nam pojasnio što se s nama kršćanima događa po sakramentu krsta: mi, koji smo bili slijepi, progledavamo! Otvaraju nam se oči da bismo stvarnost uočili u njezinoj cjelovitosti, dublje i potpunije, da bismo je vidjeli i s druge strane. Po tom novom uvidu u stvarnost bivamo oslobođeni sljepoće te postajemo sposobni za uočavanje i vrednovanje stvarnosti oko nas. Postajemo sposobni gledati stvarnost novim Božjim očima…“
Pojašnjavajući da vjerovati znači progledati; stvarnost promatrati ne površno nego cjelovito, onakvom kakva ona jest, u Kristu prepoznati Boga i stvarnost oko sebe odčitavati u svjetlu njegove evanđeoske poruke, mons. Hranić osvrnuo se na Isusove riječi: Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja te je rekao: „U središte pozornosti dolazi Božja moć i dobrota. U središtu više nije ni sljepilo, ni krivnja, ni Bog koji kažnjava grijehe, nego je u središtu Isus – svjetlo svijeta i nova slika o Bogu. Postaje jasno da Bog nije onaj koji kažnjava grijehe, nego koji ljubi i iz nevolje spašava čovjeka.“
Izazov za dobrotu, ljubav i odgovornost
Bolest prestaje biti kazna za grijeh te postaje izazovom za dobrotu; mogućnošću da se na bolesnom čovjeku pokaže Božje djelovanje, naglasio je nadbiskup Đuro i zapitao se nisu li to snažne poruke i za nas u ovim konkretnim okolnostima koje proživljavamo. „Da bismo upoznali Boga onakvoga kakav on jest, moramo izaći iz svoje tame i svojih shvaćanja; moraju nam se otvoriti oči. I da bismo shvatili tko je Isus, da bismo u njega povjerovali, moraju nam se otvoriti oči vjere. Tako priča o slijepcu govori u stvari o vjeri u Boga kao o otvaranju očiju. Upozorava da je lakše podariti vid slijepcu od rođenja, negoli pomoći tvrdokornu čovjeku da opazi vlastito sljepilo. Slava se Božja zaustavlja na mjestu gdje čovjek ne dopušta susret s Bogom. A to se ne događa samo na granici vjere i nevjere, nego se to događa i ondje gdje je vjera kruta, gdje je izgrađena na raspravama o krivovjerju, a ne i na osobnom susretu s Isusom kao Kristom i Gospodinom“, naglasio je mons. Hranić i istaknuo: „Nedjeljni euharistijski susret Crkva stoga, draga braćo i sestre, nikada nije shvaćala trenutkom rasprave o Bogu, pa niti danas u našem suočavanju s aktualnom pandemijom i s potresom u našoj domovini, nego kao privilegirani trenutak osobnog susreta s njime, kao trenutak prosvjetljenja koje je njegov dar i koje nas čini sposobnima stvarnost u kojoj živimo promatrati novim očima.“
Zaključujući homiliju mons. Hranić je rekao: „Neka nam ovaj oblik zajedništva posredstvom Slavonske te Slavonskobrodske televizije pomogne da se svi otvorimo poruci Božje riječi današnje četvrte korizmene nedjelje, kako bismo njome prosvijetljeni, otvorenih očiju i srca, lakše razumjeli i prihvatili važnost te smisao zadržavanja u našim domovima, ustezanja od okupljanja u crkvama, od pričesti, od izlazaka i međusobnih susreta mogli još jasnije očitovati ljubav i odgovornost jednih za druge, solidarnost s oboljelima od zaraze i s onima koji se svjesno izlažu opasnosti te naporno rade za opće dobro, te kako bismo očitovali bol i blizinu onima koji oplakuju svoje mrtve.“ Tiskovni ured
(Homilija u cijelosti dostupna je OVDJE!)
