DRAGOTIN (TU) – U predvečerje svetkovine Uznesenja BDM na nebo mnoštvo vjernika prispjelo je u svetište Gospe Žalosne u Dragotinu, nedaleko od Đakova gdje je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodio misu bdjenja. Koncelebrirali su nadbiskup u miru Marin Srakić i domaći župnik i upravitelj dragotinskog Svetišta Blaž Jokić, a posluživali su đakovački bogoslovi.
U uvodu u euharistijsko slavlje mons. Hranić je rekao: „Draga braćo i sestre, slavimo svetkovinu uznesenja BDM dušom i tijelom na nebo. Kao ona koja je rodila Sina Božjega u tijelu, Marija je od svih stvorenja najviše uronjena i na sasvim je poseban način pridružena muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina. Njezino uznesenje na nebo je otajstvo Kristove muke koje je u punini ostvareno i u njoj. Duboko sjedinjena sa svojim uskrslim Sinom, pobjednikom nad grijehom i smrću, ona je potpuno suobličena njemu. Ali je njezino uznesenje na nebo stvarnost koja se tiče i nas samih, jer nam ona jasno pokazuju i našu budućnost. I naša je budućnost uskrsna radost i vječno zajedništvo s Bogom.“
U homiliji nadbiskup Đuro je tumačio naviještena liturgijska čitanja. Odlomak iz Lukina evanđelja u kojemu nepoznata žena hvali Mariju Blago majci koja te rodila i prsima koja si sisao!‘, a Isus odgovara na tu pohvalu riječima Još blaženiji koji slušaju riječ Božju i čuvaju je. (Lk 11,28) mons. Hranić je rekao: „Time Isus poručuje da se pravo blaženstvo ostvaruje uvijek i ponajprije ondje gdje se sluša riječ Božja i gdje se ona živi, ostvaruje i svjedoči u skladu s njezinim sadržajem i zahtjevima. Odnosno, Isus svojom primjedbom na pohvalu nepoznate žene naglašava da je blažen svaki onaj čovjek koji sluša i u svom srcu čuva i živi riječ Božju; koji pristaje uz nju, te ju očituje svojim životom – u skladu s darom primljene Božje milosti.
Za razliku od spomenute žene, Isus blaženstvo i veličinu svoje Majke ne vidi toliko u tome što je ona njegova biološka majka – šator Božjeg prebivanja među ljudima, o čemu govori večerašnje prvo čitanje, nego prije svega u Marijinoj suradnji s Bogom, u vjernosti i poslušnosti njegovoj riječi: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! On naglašava da je njegova majka Marija primjer žene vjernice i vjerničkog predanja Bogu. Ona nije samo vjerovala u Boga, nego je vjerovala Bogu i u svojem povjerenju u njega je prihvatila riječ Božju, povjerovala je Bogu i njegovoj riječi, te je takvom svojom vjerom pridonijela ostvarenju Božjega nauma spasenja. Svojom vjerom je bila instrument u Božjim rukama, prikladna da bude Božja vjerna suradnica. Svojom vjerom i po svome bezgraničnom povjerenju i predanju Bogu, ona je znak novoga načina života, te je – kao što su pisali stari crkveni oci – Sina Božjega začela najprije u vjeri, a tek potom tijelom u svome ženskom majčinskom krilu.“
Tumačio je nadbiskup da Marijina vjera nije razumjela sve Božje zahtjeve ali je njezina vjera bila vjera potpunog predanja Bogu. Vjera joj je davala povjerenje u Boga i snagu da izdrži u svim poteškoćama i u svakom mraku kroz kojega je morala proći. „Jedino svijetlo koje je imala u gustoj tami bila joj je njezina vjera. I iz njezina primjera vidimo da nam vjera nije zaštita od poteškoća i tame, nego je vjera svijetlo u tami. Vjera je snaga s kojom se može izdržati neizdrživo. Vjera nam govori da će uskrsnuće sigurno doći, ali nam ne kaže kada. I do njega se ne stiže bez strpljivosti i postojanosti u vjeri te u dobroti i ljubavi.“
A zatim je nadbiskup sve okupljene pozvao na nasljedovanje Majke Božje: „Ako je BDM uz Božju pomoć i milost, kojom je bila obdarena, mogla postati i ostati velika kroz stavljanje same sebe cijelim svojim bićem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i zasigurno da želimo i mi. Marijin odgovor anđelu Gabrijelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”, njezino slušanje i čuvanje Božje riječi u vlastitom životu, može i treba postati i ostati i naš odgovor Bogu.“
Homiliju je zaključio riječima: „Kao Isusovu majku Mariju, tako je i svakoga od nas Bog izabrao za sasvim određeno poslanje, stavio nas je u konkretnu obitelj i među konkretne ljude u ovom vremenu i prostoru i tu nam povjerava sasvim konkretnu zadaću i službu. Neka zato Marijin odgovor bude i naš odgovor Bogu: „Evo službenice Gospodnje, evo sluge tvojega, Gospodine; neka mi bude po tvojoj riječi”! Na ovom svetom mjestu dogodila su se tolika uslišanja. Neka Bl. Djevica Marija i nama izmoli milost da i mi poput nje ostanemo u svome poslanju i zadaći vjerni i postojani do kraja.“
Dragotinska crkva je premalena da bi primila sve vjernike koji su hodočastili te večeri stoga je misa slavljena na vanjskom oltaru Svetišta, a budući da je počela padati kiša izostala je procesija sa svijećama oko dragotinske crkve. Župnik Jokić je na kraju misnoga slavlja predvodio molitvu sedam Zdravo Marija na čast sedam žalosti BDM, a nadbiskup Đuro je hodočasnicima podijelio svečani blagoslov. J. Hrehorović
