OSIJEK (TU) – Misno slavlje zaziva Duha Svetoga na početku nove akademske godine za osječko Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u konkatedrali je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u nedjelju, 12. listopada 2025. Koncelebrirali su mons. dr. Ivica Pažin, dekan KBF-a u Đakovu i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda, vlč. dr. Davor Vuković, sveučilišni kapelan i prodekan KBF-a u Đakovu, vlč. dr. Boris Vulić, prodekan KBF-a u Đakovu, vlč. Mario Žigman, župnik Župe sv. Luke evanđelista u Josipovcu i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, vlč. Matej Glavica, konkatedralni župnik, vlč. Josip Brnjić, župni vikar Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku te pomoćnik studentskog kapelana i vlč. Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.
Na početku mise nadbiskup je pozdravio okupljene članove akademske zajednice, na poseban način novoizabranog rektora sveučilišta prof. dr. sc. Dragu Šubarića, sve dekane, prodekane, profesore i profesorice, sve okupljene studente, napose brucoše i druge okupljene vjernike. Nakon uvoda, u službi riječi sudjelovali su prof. dr. sc. Jurislav Babić te prof. dr. sc. Vlado Guberac, prorektori na osječkom Sveučilištu čitajući misna čitanja te Petra Kovačić, studentica i članica zbora mladih, čitajući molitvu vjernika. Pjevanjem i sviranjem euharistijsko slavlje animirao je župni zbor mladih.
Tumačeći evanđeoski ulomak iz Lukina evanđelja (Lk 17, 11-19) koji progovara o deset gubavaca, nadbiskup Hranić progovorio je ponajviše o zahvalnosti koja je vrlo važna ljudska kvaliteta. Zahvalna osoba ništa ne uzima zdravo za gotovo i vrlo lako primjećuje ono dobro koje je za nju učinjeno. Također, sigurno ne postoji zdrav i normalan odnos među prijateljima, suradnicima, roditeljima i djecom bez međusobne zahvalnosti. „Najčešće nas i zaboli nezahvalnost najbližih iz koje se onda razvijaju različite krize, pomislimo da se ne isplati činiti dobro ako nam nitko ne zahvali za to. Ne želimo uvjetovati našu brižljivost iskazanom zahvalnošću, ali jednostavno želimo osjetiti da su drugi prepoznali našu brigu i da vide da nam je stalo“, rekao je mons. Hranić.
Nadbiskup Đuro je naglasio da suprotnost zahvalnosti nije samo nezahvalnost, nego i samorazumljivost kada zapravo netko dar prima ravnodušna i hladna srca kao da se sve to podrazumijeva te da se to vidi i u slučaju devetorice gubavaca koji su očistili svoju kožu od gube, ali u njihovom srcu to ozdravljenje nije imalo odjeka. Oni su smatrali da kao izabrani Božji narod imaju pravo na Boga i njegova dobročinstva i da je to donekle normalno, ako je nekoga ozdravio, da su to bili baš oni. Takvo razmišljanje udaljilo je od njih poniznost i istinsku zahvalnost Bogu za ono što im čini. Aktualizirajući evanđelje mons. Hranić je posvijestio da i mi danas također možemo živjeti uvjereni da je sve što imamo samo po sebi razumljivo, bio to naš život, zdravlje, jelo, prijatelji, naše sposobnosti, mogućnost studiranja, a možemo živjeti i iz duboke vjere koja na svemu tome zahvaljuje Bogu i ljudima.
„Zahvalnost je u konačnici pokazatelj naše vjere. Često oko sebe vidimo samo pogreške, poteškoće ili nedostatke. No, uz sve to dio smo jedne manjine zemalja koje pružaju toliku podršku mladima i uvjete studiranja gdje naši studenti imaju redovni besplatan studij, tolike pogodnosti u prehrani, poslovima, domovima, bez studentskih kredita kao u drugim zemljama. Često nam je to samo po sebi razumljivo i ne vidimo to kao dar. U opasnosti smo da postanemo ravnodušni na sve oko sebe, da se zadovoljimo osrednjošću, umjesto da vrednujemo i cijenimo mogućnosti koje su nam darovane te da ih što bolje iskoristimo za svoje dobro i dobro onih oko nas.“
Zaključujući homiliju nadbiskup se obratio okupljenim profesorima i potaknuo ih da svoja radna mjesta ne promatraju kao samorazumljiva, već da budu zahvalni za njih te u poniznosti spremni svoj posao obavljati odgovorno i poticajno, da prepoznaju u mladima potencijal te ih ohrabruju i potiču da razvijaju svoje talente i sposobnosti.
Nakon pričesti uslijedio je Himan Duhu Svetomu kao molitva za početak nove akademske godine, a nakon mise, članovi sveučilišne zajednice okupili su se zajedno sa svećenicima na druženju u župnoj kući. Anamarija Buzgo
