Nadbiskup Hranić predvodio misno slavlje za blagopokojnog papu Franju

ĐAKOVO (TU) – Svečanu misu zadušnicu za blagopokojnog papu Franju u subotu, 26. travnja 2025. u đakovačkoj je katedrali predvodio mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit. Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića u koncelebraciji su bila još desetorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova i obojica župnika katedralne Župe Svih Svetih. U asistenciji su bili đakovački bogoslovi, a pjevao je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić.

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Đuro je rekao: „Večeras smo ovdje kao biskupijska zajednica, kao župna zajednica okupljeni u molitvi oko pape i ovom euharistijom zahvaljujemo za njegov pontifikat, za njegovu osobu, zahvaljujemo za sve ono dobro što smo kao Crkva i kao biskupija primili po njegovu služenju u Crkvi. Euharistija je spomen-slavlje Kristova prijelaza iz smrti u život i zato se i mi od njega opraštamo slaveći euharistiju.“

Mons. Hranić je homiliju započeo tumačeći naviješteni evanđeoski odlomak o jedanaestorici apostola koji nisu odmah povjerovali u Isusovo uskrsnuće te kako učenicima nije bilo lako prihvatiti Isusovu smrt, a onda niti uskrsnuće. Isusova pobjeda nije bila pompozna nego ponizna i skrovita. Bog uvijek pobjeđuje na ponizan način, rekao je nadbiskup.

Biblijska čitanja kao da naglašavaju da je susret s uskrslim Isusom dvostruko zahtjevan: prihvatiti činjenicu uskrsnuća i imati srce spremo prihvatiti poslanje naviještanja evanđelja. „Uskrsnuće izaziva bitnu promjenu u životima onih koji susreću uskrslog Isusa. Mi ljudi nismo uvijek spremni na tu i takvu promjenu. To jednako vrijedi za život sveopće Crkve, za život svakoga od nas i za životno svjedočanstvo blagopokojnog pape Franje“, poručio je mons. Hranić.  

Zatim je nadbiskup govorio o pontifikatu pape Franje i njegovoj duhovnoj ostavštini u kojoj je naglašavao da vjera u Isus Krista pomaže izaći iz osobnoga individualizma, ravnodušnosti i ponekad iz sebičnosti te kaže Učenik-misionar je svaki krštenik kojemu je središte Isus Krist od kojega dolazi poziv i poslanje prema egzistencijalnim periferijama.  

Tumačeći papin izraz duhovna svjetovnost nadbiskup je rekao da se iza njega skriva traženje ljudske slave, a ne Gospodinove slave. Na tragu prepoznate kulture odbacivanja čovjeka u suvremenom svijetu papa je duhovnom svjetovnošću želio ukazati na isti problem odbacivanja u Crkvi  u čijoj je pozadini odbačen Bog. Papa na taj način upozorio da u Crkvi nije u središtu Bog nego neke druge stvari. Svećenike je pozivao da budu blizu narodu kojemu su poslani i čitavu Crkvu da bude Crkva milosrđa i nježnosti prema svakom čovjeku.

Papa Franjo je neprestano pozivao na dijalog, zajedništvo, kulturu susreta, gradnju mostova, odgovornost jednih za druge, na izlaženje Crkve iz same sebe prema Kristu i prema bližnjemu osobito prema onima koji su na različitim egzistencijalnim periferijama. Ukazivanjem na krizu koja današnjeg čovjeka baca u očaj, u strah, zatvorenost i isključenost i od Crkve i od svijeta papa je otvarao obzore nade koju nitko ne može ukrasti. Ta nada je sam Isus Krist i zato ona ne može razočarati, tumačio je nadbiskup Hranić papinu encikliku Radost evanđelja.

U cijelom papinom pontifikatu bio je prisutan poziv na ekonomiju uključivanja nasuprot ekonomiji isključivanja, odbacivanja i socijalne nejednakosti jer ta ekonomija ubija, ide protiv dostojanstva ljudske osobe  i da obezvrijedi i odbaci čovjekov život.

U enciklici Fratelli tutti papa naglasio da su svi ljudi braća, da je ljudski život svet i što bi Crkva trebala činiti, a to je zauzimanje za dostojanstvo čovjeka i poštovanje svakoga ljudskoga života. Također je papa Franjo čitavu crkvu pozivao i učio sinodalnosti, njezinoj bitnoj dimenziji od samih početaka.

Naglasci koje je papa živio i koje je stavljao pred svakoga vjernika itekako su aktualni ali i zahtjevni i doista od vjernika zahtijevaju obraćenje, zahtijevaju promjenu kao što je uskrsli Krist tražio od svojih učenika, tumačio je nadbiskup Đuro.

Na kraju homilije nadbiskup Đuro je zahvalio za sve dobro i duhovnu ostavštinu pape Franje i istodobno molio da mu Gospodin u svome milosrđu milosrdno oprosti sve ljudske slabosti i da ga primi za svoj stol u Nebeskom Kraljevstvu. Tiskovni ured