ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u nedjelju, 2. studenoga 2025. predvodio je večernje misno slavlje Dušnoga dana ili Spomena svih vjernih mrtvih u đakovačkoj katedrali. U koncelebraciji su bili: mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup; vlč. Alojz Kovaček, katedralni župnik; preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a; mons. Luka Marijanović, kanonik; vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata; vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu i vlč. Stjepan Maroslavac, administrator Vjesnika. Posluživali su đakovački bogoslovi.
Mons. Hranić je u uvodu u misu između ostaloga rekao da je ljubav drugo ime za Boga, da njegova ljubav nije omeđena i da Bog ljubi sve nas i s ove i s one strane smrti te je nastavo: „I mi, koji smo s njime i u njemu jedno, ostajemo povezani u ljubavi, koja se najbolje očituje u molitvi. Ljubav i podrška nas živih, koju očitujemo kroz molitvu, može pomoći našim pokojnicima u njihovu konačnom čišćenju od grijeha i zla nanesenoga drugima. Slavlje euharistije kao spomen slavlje Kristove pobjede nad svakim grijehom i zlom naša je najbolja i najizvrsnija molitva.“
Započinjući homiliju nadbiskup Đuro je podsjetio da se na Spomen svih vjernih mrtvih sjećamo svih naših pokojnika i za njih molimo da očišćeni od svakoga svoga grijeha dospiju k punini spasenja u vječnom zajedništvu s Bogom, a zatim se osvrnuo na misna čitanja iz Poslanice Solunjanima koje sugerira da je vrijeme između Kristova povijesnog dolaska i njegova konačnoga dolaska vrijeme u kojemu Bog snažno k punini privodi svako naše ljudsko nastojanje oko dobra i djelo naše vjere da se po milosti Isusa Krista mi proslavimo u njemu i on u nama, a zajedno sa svetim piscem u prvom čitanju iz Knjige Mudrosti mi živi ispovijedamo i za naše pokojnike zaufano molimo i njih zagovaramo, tumačio je mons. Hranić.
Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojemu je bilo riječi o Zakeju na smokvi nadbiskup Đuro je aktualizirao tu zgodu pojasnivši: „I kao što je Zakej želio susresti Isusa, zasigurno su to željeli i naši dragi pokojnici, jer svaki je čovjek gladan i žedan Boga, iako ga ponekad traži na krivom mjestu i na loš način. Zakej je htio vidjeti Isusa, ali nije želio da ga odmah dotakne Isusova propovijed, da ga zahvati i u potpunosti osvoji Isusova riječ. Nije planirao, niti je želio odmah se obratiti. Želio je tek promatrati.“
Tumačio je nadalje mons. Hranić da nitko tko se susretne s Isusom ne može ostati na distanci i da mi vjerujemo da spasenje počinje od Božjega pogleda. „Krist nas promatra drukčije nego ljudi; poziva nas ne da nas promotri i osudi, nego da nas ohrabri i podigne, da on uzljubi nas i mi njega. Isus vidi ono što je u nama najbolje i na tome gradi odnos s nama.“
O poruci Isusova susreta sa Zakejom nadbiskup Đuro je rekao da je vrlo jasna i da ne možemo i ne smijemo nikada drugoga suditi i bespovratno otpisati. Pred Bogom nitko nije isključen, za njega nema beznadnih i nepopravljivih slučajeva. Osobni susret s Kristom uistinu mijenja čovjeka iznutra.
Homiliju je mons. Hranić zaključio riječima da mi možda ne vjerujemo u sebe ni u naše bližnje: „Ali današnje evanđelje nam kaže da ima netko tko vjeruje u nas i ima povjerenja u sposobnost našega iskrenoga kajanja i obraćenja; da ima netko tko nije digao ruke ni od nas niti od naših dragih pokojnika, nego – jer smo stvorenja njegove ljubavi i njegova djeca – još uvijek smatra da mi možemo i želimo drugačije i zato nas ne odbacuje, nego nam i u tom posljednjem trenutku odluke daje šansu, poklanja svoje povjerenje, nudi svoje milosrđe i ljubav te od nas očekuje uzvratni kliktaj zahvalnosti i predanja. Neka naša molitva bude podrška i ohrabrenje svim našim dragim pokojnicima u njihovom susretu s Božjom milosrdnom ljubavlju i oproštenjem.“
Misno je slavlje pjesmom pratio Mješoviti katedralni zbor predvođen mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić. Tiskovni ured
