PEČUH (TU) – „Obilježavamo 30. obljetnicu Hrvatske državne samouprave, 35. obljetnicu Saveza Hrvata u Mađarskoj te slavimo Dan Hrvata u Mađarskoj i zahvaljujemo Trojedinom Bogu i svima koji su, otvoreni djelovanju njegova Svetog Duha, pridonijeli postizanju ovako visokog stupnja manjinskih prava Hrvata ovdje u Republici Mađarskoj i tako indirektno poticali i priznanje istih prava građanima mađarske nacionalnosti u Hrvatskoj“, rekao je na početku misnog slavlja u pečuškoj katedrali nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić, prigodom obilježavanja Dana Hrvata u Mađarskoj koji je održan u subotu, 15. studenoga 2025.
Na misnom slavlju sudjelovali su brojni hodočasnici, pripadnici hrvatske nacionalne manjine iz svih krajeva. Ova državna priredba, koja se po regijama održava blizu trideset godina, uvijek počinje s misnim slavljem da bi se zatim nastavila političkim i kulturnim programom. Misno je slavlje svojim pjevanjem obogatio je Ženski zbor August Šenoa uz orguljašku pratnju Laszla Cseha.
Budimo zahvalni za kulturu, jezik, vjeru
„S velikim poštovanjem i srdačno pozdravljam nadbiskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije Đuru Hranića, rekao je na početku misnog slavlja vlč. Gabrijel Barić, biskupski povjerenik za vjernike hrvatskog materinskog jezika Pečuške biskupije, i nastavio: pozdravljam vlč. Roberta Almašija, nadbiskupskog povjerenika za vjernike mađarskog materinjeg jezika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, vlč. Nikolu Klemena, tajnika nadbiskupa i vlč. Ladislava Bačmaija, mohačkog svećenika. Srdačno pozdravljam sve vjernike koji su se iz cijele Mađarske okupili u pečuškoj katedrali da bi se pomolili zajedno i izrekli Bogu riječi zahvale. Molimo ga, da uvijek bude vjernika ovdje u Baranji i diljem naše domovine gdje žive Hrvati, koji će slaviti Boga na svom materinjem jeziku. Budimo zahvalni za sve one dragocjenosti koje smo naslijedili, kulturu, jezik, vjeru.
Osvrćući se na liturgijska čitanja nadbiskup Đuro u svojoj homiliji je rekao: „Evanđelje govori i o mnogim nevoljama kroz koje nam je proći“ te je naglasio: „Isplati se biti Bogu vjeran, častan, pošten, dobar, plemenit i zauzet, pa i onda kad se zbog toga mora trpjeti. Istina, nismo pozvani na krvno mučeništvo, no mnogi svoju vjernost Bogu, Crkvi i čovjeku, svoju zauzetost za opće dobro, za dobro svoje sredine, grada ili sela, ponekad moraju znati ostati postojani i onda kad su nepravedno izloženi porugama, klevetama, lažnim optužbama dežurnih kritizera ili kad su obeshrabreni komotnošću, pasivnošću, nezainteresiranošću onih drugih iako bi ti drugi mogli i trebali dati svoj aktivan doprinos i podršku sudjelovanjem u različitim oblicima društvenog, kulturnog i prosvjetnog manjinskog života. Isus nas ohrabruje i poručuje da treba ustrajati i onda kad se umoran i razočaran pitam: Pa zar, to meni treba?! Zašto bih ja trebao biti jedina budala te vući ovo i ono, a drugi žive tako komotno.“
Postojanost je „pozitivan” način ustrajnosti
Potaknuo je na molitvu za mudrost i zauzetost svih odgovornih u strukturama Hrvatske državne samouprave i Saveza Hrvata u Mađarskoj te svih s jedne i s druge strane državne granice koji su pozvani, svatko na svoj način, u djelokrugu vlastitih mogućnosti i odgovornosti, štititi te dalje promicati i razvijati već postignuta prava i standarde te je, obraćajući se vjernicima, rekao da manjina i u jako dobrim uvjetima mora uložiti puno više truda, napora i vremena od većine da bi očuvala svoj nacionalni, kulturni, jezični i vjernički identitet.
Zatim je uputio: „Nemojte se zato umarati, nego budite postojani. Svako vrijeme, svako povijesno razdoblje je vrijeme Kristova dolaska. I kao što je od početka Isus svojim stavovima hrabrio povorke tolikih starozavjetnih pravednika i kršćanskih mučenika, koji su svojom postojanošću u vjeri i praštanjem mučiteljima, osigurali sebi život vječni, a Crkvi uvijek iznova novu životnost, mladost i snagu, tako on to čini 
i danas. Vas, hrvatska braćo i sestre koji živite ovdje u Mađarskoj, Isus na ovom Danu Hrvata poziva na postojanost. Postojanost je „pozitivan” način ustrajnosti. Naime, puno je lakše biti hrabar, nego postojan. Kad si hrabar, naiđeš na poteškoću, podneseš ju (riješiš, prebrodiš) i ideš dalje. A postojanost zahtijeva dugotrajnost u dobroti, u dobrim odlukama, u dobrim nastojanjima i djelima, dugi niz godina ili do kraja života. Postojanost se ne suprotstavlja poteškoćama izvana, nego iznutra. A najteže je kad poteškoće dođu iznutra, kad posumnjamo u vlastite ideale, i kad se pitamo ima li smisla ostati čestit, pošten, zauzet, iskren, nesebičan, plemenit i dobar – jer drugi to ne vide, ne cijene ili me jednostavno iskorištavaju. Naša postojanost raste iz vjere da Bog upravlja ovim svijetom i da će svima suditi pravedno i milosrdno. Ona nas nadahnjuje i osposobljava za korake i djela ljubavi kojima u svijet unosimo nadu koja nadilazi naše ljudske mogućnosti i ovozemne granice, nadu koja računa na Boga, na njegovu pomoć i djelovanje.“
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Hranić je poručio: „Draga braćo i sestre, u okviru ovoga Dana Hrvata slavimo euharistiju: da bismo se ugledali na Isusa koji se daruje do kraja, do smrti na križu i moli za one koji mu se ispod križa rugaju: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Slavimo euharistiju, da bismo se nahranili Isusom, kruhom sebedarja, darivanja i ljubavi, kako bismo bili i ostali njegova postojana slika i svjedoci do kraja – do svoga kraja i dok se on ne pojavi kao sudac živih i mrtvih.“
Vlč. Barić obratio se nadbiskupu i svima nazočnim vjernicima rekavši: „Zahvaljujem preuzvišenom gospodinu nadbiskupu što se odazvao našem pozivu i došao na ovu lijepu svečanost. Radujemo se kada možemo skupa moliti i kako Isus veli gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, ondje sam ja među njima. Vjerujemo, ako svi skupa zatražimo od Boga njegov blagoslov na naš život, baštinu, domovinu i materinji jezik, On će nam to dati. Neka nam dade, pogotovo vječni život.“
Milica Klaić Tarađija/M. Kuveždanin/foto: Akoš Kolar
